Objavljeno u Nacionalu br. 764, 2010-07-06

Strani diplomati opisuju hrvatsko pristupanje Europskoj uniji kao uvjet bez kojeg neće biti gospodarskog opstanka

“Pristupanje Europskoj uniji za Hrvatsku više nije političko pitanje, koliko ključni uvjet gospodarskog opstanka. Sve je manje sumnji da je to jedini način da Hrvatska uskoro iziđe iz gospodarske krize. Očito je hrvatska ekonomija trenutačno u dugoročnoj stagnaciji, a jedini način da se pokrene novi ciklus gospodarskog rasta jesu investicije. Hrvatska novca za takve investicije očito nema, stranih investitora je zbog krize sve manje, tako da je novac iz fondova EU namijenjen Hrvatskoj kao novoj članici praktički jedini na koji vaša vlada može računati sljedećih godina. Radi se o 3,5 milijarde eura u prve dvije godine članstva i Hrvatska bi morala učiniti sve da pokuša iskoristiti što veći dio tog novca.Ako Hrvatska uđe u EU 2011. ili početkom 2012., pripreme za taj proces trebale bi početi već danas, pa je pomalo čudno da on praktički uopće nije uvršten u Vladin program gospodarskog oporavka”, rekao je za Nacional ugledni strani diplomat u Zagrebu.

On smatra da je članstvo u Uniji u ovom trenutku praktički jedina razvojna šansa za Hrvatsku. Dapače, ako se ostvare predviđanja kako bi Hrvatska do kraja sljedeće godine mogla i službeno postati članica EU, samo 2012. i 2013. hrvatskim će tvrkama, javnim poduzećima i tijelima državne vlasti i lokalne samouprave biti dostupno 3,568 milijardi eura. Najveći dio tog novca, ukupno 2,392 milijarde, bit će namijenjen poticanju gospodarskog rasta i zapošljavanja, pa su jasne tvrdnje Nacionalova sugovornika da bi to moglo donijeti novi ciklus gospodarskog rasta. Svjetska financijska kriza izazvala je golem pad izravnih stranih investicija u Hrvatskoj. Za razliku od 2008., kad su one iznosile oko 4,2 milijarde eura, lani su se smanjile za više od 50 posto, na 1,87 milijardi eura.

Takav golemi pad priljeva stranog kapitala u Hrvatsku u tako kratkom vremenu rezultirao je oštrim padom gospodarske aktivnosti, jer su i domaće kompanije zbog novčane oskudice gotovo potpuno zaustavile svoje investicijske cikluse. Ali to znači da bi se 2012. pomoću novca iz fondova Unije iznos izravnih stranih investicija u Hrvatsku mogao vratiti na razinu iz 2008., a to je i ključan uvjet da se i cjelokupna gospodarska aktivnost vrati na razinu iz te godine. Ipak, da iskoristi tu šansu, hrvatska vlada morat će što brže provesti ključne prilagodbe. Novac iz europskih fondova Hrvatskoj će se dodjeljivati na osnovi predloženih projekata, i to u formi sufinanciranja. To znači da će EU odobriti dodjelu novca tek nakon što joj se prezentiraju projekti i da će te projekte sufinancirati u iznosu do 80 posto, ovisno o pravilima fonda iz kojeg se novac dobiva.

Ukratko, da iskoristila novac iz fondova EU, Hrvatska će i sama morati prikupiti znatan novac za financiranje svog dijela projekata. Iako ti iznosi variraju, općenito se smatra da će Hrvatska za svaki euro dobiven iz fondova EU morati sama uložiti između 0,2 i 0,3 eura. Želi li u prvoj godini članstva iskoristiti milijardu eura, Vlada će morati uložiti minimalno 200 milijuna eura. Hrvatska u ovom trenutku taj novac nema, a s obzirom na sve veći proračunski deficit, nije realno očekivati da bi taj novac uskoro mogla pronaći. Zbog toga mnogi ekonomski stručnjaci smatraju da bi Vlada trebala već danas početi s reformama državne potrošnje kako bi u drugoj polovini 2010. i 2011. uspjela u proračunu odvojiti dovoljno novca za sufinanciranje europskih projekata.

Ekonomski stručnjak Damir Novotny smatra da bi Hrvatska već od slijedeće godine trebala napraviti trogodišnji plan proračuna: “Hrvatskoj će u prve tri godine članstva u Uniji trebati minimalno 800 milijuna eura za sufinanciranje projekata EU i mora se sad početi planirati kako nabaviti taj novac. Samo manji dio tog novca trošit će centralna država samostalno, no budući da tijela lokalna samouprave i znatan dio realnog sektora trenutačno ne mogu sami financirati te projekte, država će im morati pomoći. Valja očekivati da će se ustrojiti kreditne linije preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj, kao što sad postoje za neke pretpristupne fondove. Ipak, fiskalna centraliziranost u Hrvatskoj mogla bi biti najveća prepreka uspješnom korištenju novca iz fondova EU. Najveća hrvatska županija, Splitsko-dalmatinska, koja ima 600 tisuća stranovnika, raspolaže godišnjim proračunom do 700 milijuna kuna. Kad se od tog iznosa odbiju fiksni troškovi za plaće zaposlenika i financiranje nužnih službi kao što su škole, bolnice i slično, gotovo ništa ne ostaje za projekte. Veći dio sredstava Unije vezan je za regionalne projekte i Hrvatska će morati znatno povećati financijsku moć jedinica lokalne samouprave želi li iskoristiti značajan dio fondova.”

Ipak, dogodi li se to, procjenjuje se da će svaki uloženi euro izazvati višestruko jači efekt u rastu domaće ekonomije. Posebno pozitivna okolnost za Hrvatsku je činjenica da EU posljednjih godina osobito izdašno financira velike infrastrukturne projekte, pogotovo prometne. Razvoj hrvatske ekonomije u proteklih desetak godina uvelike se temeljio upravo na takvim projektima, kao što je gradnja mreže autocesta i ostale cestovne infrastrukture. Tijekom tog razdoblja, na temelju tih poslova, u Hrvatskoj se razvio niz velikih i kvalitetnih građevinskih tvrtki, projektantskih ureda, ali i kompanija koje se bave proizvodnjom građevinskog materijala i ostale opreme. Kad je zbog gospodarske krize i nedostatka novca država otkazala niz planiranih projekata i radikalno smanjila potrošnju u tom sektoru, znatan broj tih tvrtki našao se u problemima. Budući da taj sektor zapošljava oko 11 posto svih radnika u Hrvatskoj i u njemu se ostvaruje oko 6 posto BDP-a, kriza u građevinarstvu izazvala je goleme probleme za domaću ekonomiju. Velikom šansom za oporavak mogli bi se pokazati europski fondovi, a specifičnost takvih projekata u Hrvatskoj je i to što se zbog razvijene industrije oni gotovo u cijelosti mogu realizirati s hrvatskom radnom snagom i materijalom proizvedenim u hrvatskim tvornicama.

Zbog toga je ekonomski efekt takvih projekata i novca iz fondova EU znanto veći od njihove nominalne vrijednosti. Najveći dio takvih projekata mogao bi se odnositi na razvoj željezničke infrastrukture. Tako bi u sljedeće tri godine Hrvatska trebala dobiti oko 200 km novih ili potpuno moderniziranih željezničkih kolosijeka, a u dogradnji, rekonstrukciji i izgradnji željezničke infrastrukture samo do 2013. trebali bi biti pokrenuti projekti vrijedni oko pola milijarde eura. Veći dio tog novca, do 85 posto, Hrvatske željeznice dobit će iz europskih fondova za razvoj prometne infrastrukture. Dapače, u tom razdoblju trebala bi početi i gradnja najvažnijeg infrastrukturnog projekta HŽ-a, brze nizinske pruge Zagreb – Rijeka. Ta pruga trebala bi u budućnosti biti jedan od najvažnijih prometnih koridora u jugoistočnoj Europi, najbrži i najefikasniji način da se velike količine robe dopreme s mediteranske obale u srednju Europu i obratno. Gradnjom takve pruge ostvarili bi se uvjeti za jak gospodarski rast svih područja kroz koja bi pruga prolazila, a Hrvatske željeznice bi se uz pomoć novca iz fondova EU mogle u vrlo kratkom razdoblju iz tehnološki zastarjele i zapuštene tvrtke, koja svake godine stvara ogromne gubitke, pretvoriti u modernu i profitabilnu kompaniju koja iskorištava sve prednosti geostrateškog položaja Hrvatske.

Drugi važan segment, u kojem bi Hrvatska mogla ostvariti značajne koristi od novca iz europskih fondova, jest poljoprivreda. U prve dvije godine članstva, vjerojatno 2012. i 2013., za potrebe izravnih plaćanja poljoprivrednicima i sredstava za ruralni razvoj i ribarstvo Europska unija Hrvatskoj planira isplatiti 750 milijuna eura godišnje. Dakako, količina iskorištenog novca opet će ovisiti o Hrvatskoj, no pravila Unije o poticajima u poljoprivredi mogli bi Hrvatsku prisiliti da napokon počne reformu svog sustava poljoprivrednih potpora. Ukratko, Hrvatska više neće moći, kao dosad, poticati seljačka gospodarstva bez obzira na njihovu veličinu, nego će novac iz fondova EU, uz iznimno mali udjel korisnika u sufinanciranju, biti uvjetovan okrupnjavanjem poljoprivrede. Tako bi hrvatska poljoprivreda trebala postati znatno konkuretnijom, a s obzirom na mogućnost izvoza na tržište cijele Unije i cijenu rada koja je u Hrvatskoj i dalje donekle niža nego u razvijenijim članicama, hrvatska iznimno negativna bilanca uvoza i izvoza poljoprivrednih proizvoda trebala bi se poboljšati. Takav efekt postignut je i u drugim državama nakon što su se pridružile Europskoj uniji. U Poljskoj se u nekoliko godina nakon pristupanja EU izvoz poljoprivredih proizvoda povećao s 4 na 11,3 milijarde eura, a uvoz se povećao s 3,6 na 9,8 milijardi eura.

Trgovinska razmjena sa zemljama članicama EU se povećala, izvoz 248 posto, a uvoz 212 posto, a znanto su se povećali i prihodi poljoprivrednih gospodarstava, pa sad poljski poljoprivrednici zarađuju u prosjeku dvostruko više nego prije ulaska u Uniju. Ipak, kako bi se ti efekti iskoristili u cijelosti, država nipošto ne smije cijelu izradu projekata prepustiti konačnim korisnicima novca, nego mora ustanoviti stručna tijela sposobna da što brže izrade i osmisle što više adekvatnih projekata na temelju koji će Hrvatskoj biti odobreno financiranje. Na to je nedavno upozorila i predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU Vesna Pusić, koja je predložila osnivanje posebne skupine od 100 visokoobrazovanih stručnjaka koji odlično znaju engleski i koji bi sljedeće godine trebali biti educirani za pripremu projekata vezanih za fondove EU. Prema njezinoj zamisli, tih 100 stručnjaka operativno bi se brinulo za vođenje stotinjak projekata, no zasad je ta ideja daleko od realizacije. Problem je u tome što zbog ograničenja koje je nedavno nametnula Vlada javna poduzeća i institucije ne mogu zapošljavati nove ljude, pa tako ni osobe ključne za pripremu takvih projekata. S druge strane, pitanje je koliko je, uz aktualna smanjenja plaća u javnom sektoru, kvalitetne stručnjake uopće moguće privući u te tvrtke.

Stoga je jasno da će hrvatska vlada što prije morati znatno pojačati svoje napore u vezi s iskorištavanjem novca iz fondova EU. Na to je Vladu u pisanom obliku nedavno upozorio i Jean-Luc Demarty, direktor Odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj u EU, koji je izrazio zabrinutost neučinkovitošću Vlade, uz upozorenje da je dosadašnjim propustima Hrvatska nepovratno izgubila velik novac iz raznih europskih fondova. Demarty je upozorio da je do kraja veljače Republika Hrvatska organizirala samo 37 projekata koji se financiraju iz fonda SAPARD i dodao da postoji očita potreba za većim naporom u realizaciji projekata koje plaća EU. Hrvatska je 2009. iskoristila tek 93 milijuna kuna iz tog programa, jedva nešto više od 50 posto osiguranih sredstava, dok je 90 milijuna jednostavno propalo. Slična situacija nastavlja se i ove godine.

Da je hrvatska vlada uspjela osposobiti državnu administraciju za suradnju s Europskom unijom, ove bi godine samo iz SAPARD-a stiglo približno 150 milijuna eura, ali zbog slabe organizacije očekuje se pola te svote. Kolika je neorganiziranost državne uprave, pokazuje podatak da je nedavno na položaj direktorice jedne od agencija koje se bave suradnjom s europskim fondovima Vlada imenovala osobu koja ne zna engleski i koja je potom poslana na ubrzani tečaj jezika koji je glavno sredstvo komunikacije u Uniji. S druge strane, Grad Karlovac je na temelju preporuke HDZ-ove vlade prije sedam godina dobio sredstva za obnovu gradske kanalizacije, a do danas nije napravljeno ništa. U istom tom razdoblju u Latviji je, zahvaljujući istim fondovima EU, obnovljen sustav kanalizacije u deset gradova. Upravo zato stručnjaci strahuju da, ne ubrza li hrvatska vlada uskoro izradu projekata koji se financiraju sredstvima EU, postoji opasnost da Hrvatska idućih nekoliko godina radi ulaska u EU bude na financijskom gubitku, pa da iz Unije dobije oko 500 milijuna eura, a kao buduća članica u tamošnji proračun uplati 600 milijuna.