Flamanski slikar Anthonis van Dyck rođen je u Antwerpenu 1599. godine. Učenik je Hendricka van Balena i Petera Paula Rubensa s kojim je neko vrijeme surađivao. U ranome razdoblju slikao je mitološke i biblijske kompozicije u duhu flamanskoga manirizma. God. 1620. u Londonu je bio imenovan dvorskim slikarom kralja Jakova I. a potom se u nekoliko navrata usavršavao u Italiji (Milano, Torino, u Genovi je bio službeni portretist visokoga društva).

Po povratku u Antwerpen, gdje je imao radionicu i mnoge pomoćnike, postao je najcjenjeniji slikar (od 1630. dvorski slikar regentkinje Izabele). Slikao je Madone, oltarne slike i ženske portrete na kojima je, u gradnji kompozicije, slijedio P. P. Rubensa, a u boji Tiziana i bolonjsku školu. Zbog rivalstva s Rubensom 1632. prihvatio je poziv engleskoga kralja Karla I. i postao slikar na londonskome dvoru. U tom su razdoblju pretežit dio njegova opusa bili otmjeni portreti, minuciozno naslikanih detalja, poglavito osoba iz plemićkih obitelji (Lord Philip Worton).

Začetnik je engleskoga pomodnoga portretnog slikarstva, poglavito dvorskog portreta, koje je trajalo do kraja 19. stoljeća.

Anthonis van Dyck umro je u Londonu 9. prosinca 1641. godine.