Jubilarna 15. Rapska fjera trodnevna je manifestacija krajem srpnja kojom se oživljavaju srednjovjekovni običaji, kostimi i način života. Nacionalovi sugovornici smatraju da su standardi organizacije pali i da je termin održavanja pogrešan

Obnovljena Rapska fjera ni prije obnove nije bila, a danas pogotovo nije – tek atraktivni spectaculum. Ona je, naprotiv, upravo dostojanstvena svečanost, kao što je i bila inaugurirana prije šest i po stoljeća. I nije isprazna sjajna parada, nego doista izraz želje da se, makar i samo intuicijom, prodre u tminu prošlih vjekova gdje su još prepoznatljive sjene naših predaka; da se sagledaju vlastiti korijeni, da se potvrdi i učvrsti svoj identitet. Da se, ispremreženi i oslobođeni/sputani sofisticiranim suvremenim tehnologijama, podsjetimo na ljepotu rada ruku, i vještinu prstiju, na žuljeve umjesto rukavica, na sudbinsku povezanost s prirodom, sa zemljom i morem; na duhovno i materijalno stvaralaštvo naših starih, na njihovu kreativnost, koju vrijeme ekipnoga rada, tekućih vrpca i strojne konfekcije pomalo zaboravlja. Slobodan Novak, iz kataloga Rapska fjera, 2006.

TEŠKO JE NAĆI BOLJE FORMULIRANU MISAO koja opisuje ideju i duh Rapske fjere od riječi akademika Novaka. Ako je nešto s vremenom postalo sinonim za turizam na “otoku sreće” i brend kojem je teško naći dostojan pandan kako na obali, tako i na otocima, onda je to upravo ova trodnevna manifestacija (25. – 27. srpnja) kojom se već petnaestu godinu oživljavaju srednjovjekovni običaji, kostimi i način življenja, a sastoji se od protokolarnih i religijskih svečanosti, prikaza tradicionalnih zanata, tradicijske gastronomije i tradicijske umjetnosti. Svake godine sa svih strana pljušte medijski izvještaji i reportaže s Fjere koju posjete i visoki politički dužnosnici kao što su Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. “Osim gotovo svih domaćih medija, i tiskanih i elektroničkih, u posljednjih desetak godina Fjeru su pratile inozemne TV kuće Njemačke, Austrije i Italije, a ove godine najavljena je i slovenska televizija. Jedan je članak u časopisu NY Epoch Times izašao u 30 zemalja svijeta te je preveden na 17 jezika i prenesen linkom na njihovo web izdanje. Radi ilustracije, mi u vezi sudjelovanja na Rapskoj fjeri tijekom godine imamo pozive sa svih strana svijeta; Francuska, Poljska, Italija, Austrija, a ove smo godine dobili poziv s Filipina”, rekao je u razgovoru za Nacional Nedjeljko Mikelić, direktor Turističke zajednice grada Raba. Manifestacija iza koje organizacijski stoje Grad Rab, Pučko otvoreno učilište grada Raba i TZ grada Raba, neupitno pomaže rapskom turizmu, što je vidljivo i na razini konkretnih brojki: Rab za vrijeme Fjere broji sedam do devet tisuća posjetitelja dnevno, a 25 posto turista koji se tih dana nađu na otoku, biraju taj period zbog Fjere.

UPRAVO ZATO ŠTO JE TEŠKO naći sličan primjer i mjesto na moru koje ima takav poticaj za turizam u cjelini, Nacional je pitao različite sugovornike za mišljenje o značaju Fjere za rapski turizam i eventualnom prostoru za njezino poboljšanje. Nedjeljko Mikelić smatra da je Fjera ispunila početnu svrhu, odnosno da je ona u potpunosti u funkciji jačanja prepoznatljivosti otoka Raba. “Naravno da svake godine nakon što Fjera završi razmišljamo o poboljšanju, osvježenju i rastu, međutim, Fjera je dosegnula jedan vrhunac već 2002. i od tada se puno toga promijenilo kada je riječ o sadržaju, programu, kostimima i autentičnosti prostora. Ono što je najvažnije i što Fjeru drži sve ove godine na životu su sami Rabljani, sudionici koji se tijekom godine pripremaju da bi nastupili na Fjeri. To je za Rabljane obveza, ali i velika čast, oni jednostavno sa svojim gostima i prijateljima žive za nju. Upravo to je najveća vrijednost Fjere koja čini održivom tu amatersku predstavu na otvorenom dijelu grada Kaldanac, sa 700 kostimiranih sudionika”, govori Mikelić za Nacional, dodavši da u konačnici organizator predlaže kreaciju triju varijanti Fjere koje bi se zvale Svibanjska fjera, Rapska fjera i Fjera od Kanate. “Ima puno prostora za inovativnost i kreativnost, ali su financije uvijek limitirajući faktor, Ipak, bez obzira na nedostatak sredstava, uvijek pronađemo rješenja koja su drugačija od prijašnjih godina”, ističe Mikelić.

• ‘RAPSKU FJERU čine standardi koji su prije bili na višem nivou. Oformit ćemo ekipu koja skrbi o kvaliteti i oduzet će se rješenje onome tko neće brinuti za javnu površinu’, kaže gradonačelnik

EROS GRUBIŠIĆ IZ TURISTIČKE AGENCIJE Eros smatra pozitivnim to što je na Rabu nastala prva manifestacija naglašeno povijesnog karaktera s kostimiranim ljudima koji evociraju razdoblje srednjeg vijeka, ali kada rezimira ovih petnaest godina, ima kritičniji stav i vidi puno prostora za poboljšanja. “Fjera je nakon pet, šest godina doživjela svoju kulminaciju, nakon toga je došlo do ponavljanja i mehaničkog pristupa. Kreativnost je nešto što ima vlastiti život, ako se sve svodi na već viđeno, to je mrtva stvar”, započinje Grubišić razgovor za Nacional i precizira: “Sam termin Fjere je pogrešan. To su dani kada je na otoku već mnoštvo gostiju i kada je domaćim ljudima teško ući u takvu manifestaciju. Poput Šilje i Paje Patka, oni stavljaju kostime u špici sezone i za vrijeme najvećih vrućina, kada nemaju volje glume nešto što nisu, a sve se tako pretvara u svojevrsni Disneyland. Oni su glumci, a turisti su publika. To nije dobro, umjesto da postoji ta ograda, goste treba kostimirati i uvući u čitavu stvar, omogućiti im da budu aktivni sudionici jedne takve manifestacije. Tijekom čitave sezone trebaju postojati sadržaji koji su usko povezani s Fjerom, ali obavezno na način koji potencira odnos između domaćina i gosta i omogućuje gostu da se što više uključi. Kakve koristi od svega toga ako je to samo jedna velika kazališna predstava, ako gost popije čašu domaćeg vina, kuša sir i produži dalje?” pita se Grubišić koji također smatra da je pogubno kada se Fjera pretvara u puki materijalni interes i da nikada dovoljno budnosti kada je riječ o autentičnosti svakog detalja. U tom smislu, kako u razgovoru za Nacional ističe gradonačelnik Raba Nikola Grgurić, ove godine na Fjeri neće biti plastičnih čaša, nego će one biti zamijenjene onim keramičkim koje će se moći koristiti i vratiti ili kupiti kao suveniri. Također, otkriva da ove godine u organizacijskom odboru sjedi devetero ljudi, umjesto dosadašnjih petero, i da će biti postavljeni standardi ispod kojih se ubuduće neće smjeti ići. “Ovakvu manifestaciju čine standardi koji se postavljaju, oni su na početku bili na puno višoj razini nego sada, jer sav taj silni entuzijazam uključenih u Fjeru nešto je što lako s vremenom opada. Oformit ćemo sada ekipu ljudi koja skrbi o kvaliteti Fjere, a vodit će je Komunalni odbor grada Raba. Između ostalog, oduzet će se rješenje onome koji se neće brinuti za javnu površinu dok će radionica na tom mjestu biti onemogućena”, navodi Grgurić.
Kristijana Ribarić iz marketinga Imperijala vodila je organizacijski odbor kada se 2002. osmišljavala prva Fjera. Ona također smatra da je došlo do zasićenja kada je riječ o toj manifestaciji. “U prvoj godini uspjela je izvanredno, što je razumljivo jer je za novi projekt uvijek važno da uspije u prvoj godini. Imali smo sreću da smo se tada ozbiljno uhvatili toga, nije se lako vratiti sedam stoljeća unazad i napraviti srednjovjekovni festival i sajam. Morali smo animirati ljude koji su se bavili starim zanatima da sudjeluju na Fjeri. Nakon te početne ozbiljnosti, čini mi se da je Fjera, iako još uvijek vrijedi, pomalo popustila na intenzitetu, fali dobar menadžment”, govori Ribarić i dodaje da se Fjera kao centralna povijesna manifestacija ne može premjestiti jer je vezana uz konkretne datume. “Ta središnja fešta mora ostati, ali ono u čemu nismo uspjeli jest da se to sve dodatno razgrana. Svojevrsne mini fjere mogu se održavati u predsezoni i postsezoni. Potrebno je još više otvoriti dućane koji nude te proizvode, nešto takvo postoji, ali ne u dovoljnoj mjeri. Sve se mora razviti u radionice koje će kontinuirano biti prisutne u gradu kako bi gosti mogli pogledati zanate i zabaviti se sadržajem”, misli Ribarić.

A DA SE FJERA PRETVORILA U PUKI BIZNIS i glamur, smatra Zoran Kurelić koji je do nedavno bio u udruzi Gubavci Rab koja više ne postoji, ali postoje aktivnosti te udruge neovisno o Fjeri. “Gubavci su godinama zabavljali ljude na Fjeri, a danas gostuju na različitim mjestima u zemlji i izvan nje. Iako su obični ljudi žalosni što nas na Fjeri nije bilo prošle godine i što nas neće biti ni ove, mi smo se od Fjere ohladili. Očekujemo promjene. Potrudili smo se proučiti povijesnu stranu priče prije nego što smo oformili Gubavce. Recimo, na Rabu je od 1449. do 1456. godine vladala kuga, bilo je i prostitucije u to doba, što se također može izučiti, ali neki se srame toga i uvrštavanja takvih stvari u ponudu Fjere”, govori Kurelić u razgovoru za Nacional i svrstava se na stranu onih koji misle da bi Fjeru trebalo prebaciti u predsezonu i postsezonu.

Ideja je da se ljudi koji na Fjeri pokazuju raskoš svojih zanata i autentičnost svojih proizvoda, svojim djelatnostima bave u kontinuitetu. Sonja Friedmann-Štokić sa suprugom i sinom bavi se preradom vune i ljekovitim biljem te će ove godine na Fjeri imati radionicu “Rapska pastirica”. Emocionalno je vezana uz Fjeru za koju kaže da je onoliko jaka koliko je jak entuzijazam ljudi koji su u nju uključeni. U razgovoru za Nacional objasnila je da od 2009. godine postoji udruga Mocira koja okuplja različite male obrtnike, proizvođače i zanatlije koji djeluju koliko samostalno, toliko i skupno. Primjerice, predstavili su autohtone otočne proizvode na Rapskom festivalu izvornih proizvoda, dok je Grad inicirao projekt Stari varoš zahvaljujući kojem su omogućene, osim ponude proizvoda, i radionice za posjetitelje u proljetnom i ljetnom dijelu godine. “Rekla bih da je zahvaljujući Fjeri na Rabu porastao broj OPG-ova, ona nas je aktivirala da više postanemo svjesni ljepote i potencijala našeg otoka, probudila je zanatlije i motivirala ljude da se bave različitim stvarima. Fjera predstavlja najbolju mogućnost da se predstavimo, ali o svakom pojedinačno ovisi koliko je spreman dalje raditi na tome”, ističe Sonja Friedmann-Štokić koja smatra da je po pitanju radionica učinjen pomak koji će biti vidljiv na ovogodišnjoj Fjeri. “Ove godine je stavljen naglasak na to da se kroz radionice više moraju pokazati stari zanati. Naravno da svatko želi plasirati svoje proizvode, ali Fjera nikako nije samo prodaja i zarada, potrebno je pokazati kako se nešto radi, uključiti publiku i odvesti je na putovanje kroz prošlost”, misli Sonja Friedmann-Štokić te zaključuje da je Fjera izrazito vrijedna manifestacija čiju je posebnost teško kopirati, unatoč različitim pokušajima, a s tim se slaže i Nedjeljko Mikelić. “Rapska fjera uvelike je utjecala na organizaciju sličnih svečanosti, što je u konačnici dobro ako se svi pridržavaju svojih običaja, povijesti i tradicije. Ipak, zbog komparativnih prednosti koje imaju Rab i Rapska fjera, ona će ostati jedinstvena te će kao takva biti uzorni festival tog tipa i za ovaj dio Europe. U tom smislu čestitali su nam i odali priznanje naši prijatelji izvan Hrvatske koji takve festivale rade u svojim državama”, govori Mikelić.

A TE KOMPARATIVNE PREDNOSTI, odnosno čvrsto povijesno utemeljenje, glavni su razlog što je teško preslikati model Rapske fjere na druga mjesta i postići identični dojam. Rab se u ta tri srpanjska dana s nevjerojatnom lakoćom pretvara u veliku srednjovjekovnu pozornicu zato što otok pamti gotovo sedam stoljeća staru priču. Venecija je 1358. nakon poraza u dvogodišnjem ratu prepustila Dalmaciju ugarsko-hrvatskom kralju Ljudevitu I. Anžuvincu. Rabljani su se potom zavjetovali na vjernost kralju koji im je obećao veće privilegije nego što su ih imali pod Mlečanima, a u njegovu čast uvedene su općinske javne svečanosti. Za vrijeme trajanja tih tempus feriarum sud u gradu nije radio, pri čemu su dužnici sa sela petnaest dana slobodno smjeli u Rab i iz Raba jer ih se nije smjelo progoniti. Takve su se svečanosti, uz manje prekide, održavale od 1364. do 1852. kada su ukinute jer je ponašanje ljudi na igrama izmaklo kontroli. Ipak, narod je i dalje dolazio u grad na blagdane sv. Jakova 25. srpnja, sv. Ane 26. srpnja i sv. Kristofora 27. Srpnja, ali to je počelo nalikovati na sajam zbog čega se i počeo koristiti talijanski naziv fjera. Običaj je to koji je nestao pedesetih godina 20. stoljeća, da bi 2002. bio obnovljen kao folklorna manifestacija koja od 2003. nosi službeni naziv Rapska fjera.

Na pitanje može li upravo to čvrsto povijesno utemeljenje biti poticaj da se Fjera dodatno osmisli i postoji li u ovom slučaju dodatni edukativni potencijal, u smislu učenja o srednjem vijeku i različitih radionica za školarce i slično, kao i eventualni potencijal za vjerski turizam, odgovorio nam je gradonačelnik Raba Nikola Grgurić. “Nije opravdanje, ali u ovih godinu dana uz sve što smo odradili nisam mogao posložiti taj dio priče. Oko Fjere postoje neslućene mogućnosti za proširivanje ponude različitog tipa, samo se treba skupiti, reći mišljenje, pitati za savjet onoga tko zna više i hrabro u to krenuti. Vjerujem da će u nekoj mjeri već ove godine, a još više u budućnosti, Fjera ne samo ostati na nivou, nego se i dodatno uzdignuti na tragu toga što spominjete, a da sve ne ostane čista trgovina”, zaključuje Grgurić.