Što znači odluka londonskog suda, na N1 televiziji su upitali Goranka Fižulića.

To znači da se Sberbank mora vratiti za pregovarački stol. Vjerojatno se cijelo vrijeme i vode pregovori, ali uzmimo na službeniji i javni način, da bi namirio svojih milijardu i sto milijuna potraživanja koja ima od koncerna.

Odluka je zapravo zaustavila želju Sberbanka da zaustavi primjenu lexa Agrokor. Je li to točno tumačenje?

Sberbank je pokušao mimo Zagreba i nagodbe naplatiti svoje nesporne tražbine. Učinio je to tamo gdje je vjerojatno imao ugovoreno pravo u ugovorima u kreditu koje je dao koncernu. Londonski sud stao je na stanovište da nije potrebno da Sberbank to čini u Londonu dok god postoji mogućnost nagodbe u Zagrebu. Na to Sberbank ima pravo žalbe, ali ja mislim da se cijelo vrijeme zapravo pregovara, bar preko odvjetničkih timova, oko mogućnosti naplate za Sberbank i da se vratimo na početno stanovište gdje je hrvatska vlada željela da se Sberbank naplati iz imovine koju Agrokor ima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. U tim zemljama Sberbank bolje stoji u svojim sudskim postupcima, ali pitanje je je li zadovoljan iznosom novca i vrijednosti ako u svoje vlasništvo dobije Mercator, Ideu, Kiseljak, Dijamant, Mivelu i Frikom. Vjerojatno bi, kad bi bio siguran da je to više nego što može dobiti ako sudjeluje u nagodbi u Zagrebu, do nje odavno već i došlo.

Odvjetnici Ivice Todorića najavili su arbitražnu tužbu. Što to znači?

Za ovaj pokušaj nagodbe vjerojatno ništa, jer arbitraže traju jako dugo vremena. U tu su tužbu uključene i nizozemske tvrtke u vlasništvu Ivice Todorića. Je li to ostvarivo, je, ali ne u kratkom roku i sigurno da to nije jedna od ključnih zapreka za samu nagodbu. Postoji puno drugih stvari koje za nju treba ostvariti. Od svega što čitamo u medijima, nerealnih očekivanja dijela dobavljača, ima puno toga što treba odraditi da bi 2/3 vjerovnika Agrokora podržalo nagodbu.

Postojale su dvije opasnosti za pokušaj nagodbe, odluka Ustavnog suda prije nagodbe i druga međunarodna arbitražna tužba. Ustavni sud je najavio da neće donijeti odluku prije lipnja. Što ako se postigne ustavna nagodba, a sud u Washingtonu odluči u korist Todorića u arbitražnoj tužbi?

Kakva god nagodba bila, mi ionako kao Republika Hrvatska ne možemo izbjeći poplavu tužbi iz jednostavnog razloga što razrješenje putem nagodbi će ostaviti preveliki broj vjerovnika bez nagodbi. Da je lex Agrokor bio implementiran, neke grupe vjerovnika bi bitno bolje prošle. Da sve završi u stečaju, oni koji potražuju novac od drušava bi različito prolazili. Lex Agrokor je sve to pomiješao. U slučaju da smo imali stečajne upravitelje za pojedina društva, stečajni upravitelj bi poništio jamstva koja su data od strane Jamnice, Leda ili Zvijezde za kredite koje je uzeo Agrokor. Ante Ramljak to nije učinio, a to bitno mijenja poziciju tih malih društava, ali mijenja i poziciju vjerovnika tih društava u odnosu na druge. Lex Agrokor je uzeo jednima, a dao drugima. Da smo imali stečaj imali bismo potpuno drugačiji način rješenja. S obzirom da nema za sve dovoljno, naravno da ćemo imati poplavu tužbi i u tome možemo i očekivati i neku odluku Ustavnog suda koja će se dogoditi, ali i moguće arbitraže pred vanjskim sudovima.