Banke u Hrvatskoj u prvom su tromjesečju ove godine poslovale s dobiti od 1,1 milijardu kuna, što je otprilike isti iznos kao u prva tri mjeseca prošle godine. Podatak je to koji govori da koronakriza nije previše utjecala na dobit banaka u posljednjih godinu dana. Međutim, postavlja se pitanje je li koronakriza oslabila banke, kako u Hrvatskoj tako i u državama Europske unije iz kojih dolaze vlasnici većine hrvatskih banaka. Osim toga, pitanje je i što su to banke učinile ili bi trebale učiniti za pomoć domaćem gospodarstvu, odnosno domaćim poduzetnicima. Činjenica je da su poduzetnici uglavnom nezadovoljni reakcijama banaka u krizi, jer smatraju da nisu dovoljno olakšali njihovo poslovanje, odnosno da nisu smanjili neke kreditne pritiske za tvrtke kojima je bilo onemogućeno raditi.

Međutim, iako je svima bilo jasno da će korona i mjere protiv pandemije pogoditi i bankarski sektor, neke procjene izazvale su neugodno iznenađenje. Naime, jedno istraživanje njemačkih ekonomskih znanstvenika objavljeno prije nekoliko mjeseci pokazalo je da banke nisu bile toliko pogođene u “prvom valu” pandemije, kada je u pitanju izloženost prema lošim kreditima, jer mnoge tvrtke još su imale solidne iznose na računu i zalihe na skladištima tako da nisu imale većih problema ni s otplatama kredita. Ali kako vrijeme odmiče, tako se i rezerve tope te su banke izložene sve većim problemima s naplatom kredita.

Pitanje je samo koliko brzo će se gospodarstvo vratiti u razmjerno normalno stanje. Ako će to biti brzo, predviđa se da će onda oko šest posto volumena poslovnih kredita morati biti otpisano kao gubitak, a ako se nevolje nastave, onda bi to moglo biti čak 28 posto. Izraženo u eurima, u najboljem slučaju bi gubitak banaka na području cijelog EU-a bio 127 milijardi eura, u najgorem čak 627 milijardi. Ekonomisti upozoravaju da će ta posljedica korone – baš kao i kod ljudi – najteže pogoditi “slabe” među bankama, kao što su lokalne štedionice koje su i inače prvi partner za manje i obiteljske tvrtke i koje tek rijetko imaju mnogo većih poslovnih mušterija. A ako te mušterije dospiju u nevolju, onda se i tim bankama crno piše.

U Hrvatskoj je situacija nešto povoljnija pa su tako i banke nešto manje izložene riziku. Tako je po podacima HNB-a o poslovanju kreditnih institucija, najveću dobit u prvom tromjesečju ove godine imala Zagrebačka banka – 416,8 milijuna kuna. Slijedi Privredna banka s dobiti od 195,4 milijuna kuna, a više od sto milijuna kuna dobiti imala je i Erste&Steiermärkische Bank, 179,6 milijuna kuna.

Po istim podacima koje je središnja banka dobila od samih banaka, četvrta je po visini dobiti OTP banka s iznosom od 84,6 milijuna kuna. Slijede tri banke koje su imale dobit veću od 40 milijuna kuna – Addiko banka s 41,1 milijun kuna, Raiffeisenbank Austria s 40,3 milijuna kuna i najveća banka u većinskom državnom vlasništvu – Hrvatska poštanska banka (HPB) s dobiti od 40,3 milijuna kuna. Statistika središnje banke odnosi se na ukupno 23 kreditne institucije, od čega na 20 banaka i tri stambene štedionice (PBZ stambena štedionica, Raiffeisen stambena štedionica i Wüstenrot stambena štedionica). Od svih kreditnih institucija tek je jedna banka u prvom tromjesečju ove godine poslovala s gubitkom. To je Imex banka s gubitkom nešto većim od tri milijuna kuna.

Po podacima HNB-a, u prvom tromjesečju ove godine ukupna imovina kreditnih institucija povećala se u odnosu na kraj 2020. za 8,2 milijarde kuna (1,8 posto) i iznosila je 470,7 milijardi kuna, što pokazuje da su domaće banke prilično stabilne i da imaju prostora za dodatnu potporu poduzetnicima koje je pogodila kriza izazvana koronavirusom. To potvrđuje i ocjena iz HNB-a, iz kojeg tvrde da su ključni pokazatelji kapitaliziranosti bankovnoga sustava dodatno osnaženi u prošloj godini zadržavanjem dobiti i ciljanim regulatornim prilagodbama vezanima uz pandemiju te dodaju:

“Stopa ukupnoga kapitala bankovnog sustava iznosila je 25,1 posto. Sve kreditne institucije imale su stopu ukupnoga kapitala veću od minimuma od osam posto, a na visokoj razini je i likvidnost sustava kreditnih institucija mjerena koeficijentom likvidnosne pokrivenosti (LCR). Na kraju ožujka 2021. godine sve su kreditne institucije zadovoljavale propisane minimalne likvidnosne zahtjeve, a LCR je iznosio 187,3 posto.”

Boris Vujčić, guverner HNB-a, sudjelovao je prošlog tjedna na sjednici Vlade na kojoj se raspravljalo o prednostima uvođenja eura za građane i gospodarstvo. PHOTO: Robert Anic/PIXSELL

Iako su neki pokazatelji za banke zabrinjavajući, podaci HNB-a govore da mjesta panici nema. Međutim, do panike bi moglo doći ako se ispravnima pokažu neke prognoze oko likvidnosti tvrtki koje imaju kredite u bankama. Iako nema istraživanja samo za Hrvatsku, na području cijele Europske unije 40 posto tvrtki se žali na probleme u likvidnosti, dok svaka deseta tvrtka više ne vjeruje da će uspjeti preživjeti krizu. Drugim riječima, u europskom gospodarstvu već ima mnogo “živih mrtvaca” i pitanje je vremena kada će se početi zatvarati tvrtke. Upravo bi tu ulogu trebale odigrati banke koje bi morale na neki način stimulirati male tvrtke, bilo kroz smanjenje kamata ili kroz duži moratorij koji bi uključivao i moratorij na kamate. U Hrvatskoj toga do sada nije bilo i pitanje je hoće li uopće biti.

No da se nešto kreće u pozitivnom smjeru, pokazuje primjer od prije desetak dana, kada su Erste banka i Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG–BICRO) potpisali sporazum o poslovnoj suradnji za provedbu programa dodjele državnih potpora sektoru turizma i sporta u aktualnoj pandemiji covida-19. Cilj programa je pružiti potporu sektoru turizma i sporta u pandemijskim okolnostima, a zajednički ga provode HAMAG–BICRO i Ministarstvo turizma i sporta. Odobravanjem sredstava osiguranih jamstvima HAMAG BICRO-a, Erste banka moći će svojim klijentima – mikro, malim i srednjim poduzetnicima iz sektora turizma i sporta – ponuditi kredite za likvidnost pod povoljnijim uvjetima, među ostalim i uz niže kamatne stope ili dulja razdoblja počeka, odnosno blaže kolateralne zahtjeve ili produljene rokove dospijeća. Time će se poduzećima osigurati raspolaganje dostatnim sredstvima za ublažavanje gospodarskih posljedica krize uzrokovane pandemijom covida-19 te nastavak rasta i razvoja u srednjoročnom do dugoročnom razdoblju.

Potpore u obliku državnih jamstava pokrivat će do 100 posto glavnice kredita za financiranje likvidnosti, s ročnošću do šest godina, a namijenjene su poduzetnicima koji se bave djelatnostima u sektorima turizma, ugostiteljstva, zabave i sporta, koji uključuju hotele, odmarališta, kampove, djelatnosti restorana i ostalih djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića. Također, potpore će moći biti dodijeljene i putničkim agencijama i organizatorima putovanja te za iznajmljivanje i davanje u zakup plovnih prijevoznih sredstava, fitness centrima te za ostale sportske, zabavne i rekreacijske djelatnosti, kao i djelatnosti zdravstvene zaštite.

Takvim programima možda će se izbjeći scenarij koji prognozira jedna njemačka tvrtka za osiguranje kredita koja kaže da bi do konca sljedeće godine preko 20.000 tvrtki u EU-u moglo nestati u stečaju. A za banke stečaj neke tvrtke nije samo nestanak poslovne mušterije, već i problem za privatne korisnike koji će u tom slučaju ostati bez posla. Zato je za male hrvatske tvrtke možda i dobra vijest što se bliži dan ulaska Hrvatske u eurozonu. Sam premijer Andrej Plenković je prošloga tjedna potvrdio da još postoji jako malo zapreka hrvatskom cilju da 1. siječnja 2023. uvede euro. Plenković je nakon sastanka s guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem prošloga četvrtka rekao i sljedeće:

“Uvođenjem eura građani i gospodarstvo ostvarit će niz prednosti. Nestat će valutni rizik, mjenjački troškovi, smanjit će se kamatne stope, potaknut će se strana ulaganja, povećati mogućnost financiranja na tržištu kapitala, a kreditni rejting mogao bi porasti za dvije razine.”

Upravo bi smanjenje kamatnih stopa i manji valutni rizik mogli utjecati na neraskidivu vezu između banaka i poduzetnika. Pitanje je samo kakvu ulogu u svemu može odigrati država i može li se naći neki mehanizam da banke postanu kooperativnije po pitanju potpore poduzetnicima. Do sada to nije bio slučaj i aktualna vlada nije se usudila donijeti zakon koji bi, primjerice, naredio bankama da uvedu moratorij na kredite i kamate. S druge strane, pomalo je porazno što banke u RH slabo prate globalne trendove i obaveze, pa čak i trendove kojima se vode njihove matične banke, te ne podupiru dovoljno jako poduzetništvo. Zato je vjerojatno i pozitivno što bi ulogu banaka mogla odigrati Europska unija sa svojim Fondom oporavka i otpornosti, ali i tu je pitanje hrvatske politike, odnosno pitanje koliko će novca otići središnjoj državi, a koliko poduzetnicima.

Naime, prije godinu dana šefovi vlada zemalja članica EU-a izmislili su Fond za oporavak i otpornost, koji se prvi put financira zaduženjem Europske unije. Cilj je ponovo stimulirati ekonomiju nakon epohalne recesije uslijed korone. Italija, s gotovo 200 milijardi eura, dobit će najveći dio sredstava. Španjolska, Francuska i Poljska također će posegnuti za velikim iznosima. Na kraju lanca je Luksemburg sa samo 100 milijuna eura. Nakon godinu dana pripremnog rada, 23 od 27 država članica sada su Europskoj komisiji predale svoje nacionalne planove o načinu na koji žele potrošiti novac i koje značajne investicije u tu svrhu planiraju u idućih nekoliko godina. Posebno je primamljivo što otprilike polovicu sredstava čine nepovratna sredstva koja ne moraju biti vraćena, tj. ne opterećuju državni proračun. Druga polovica su zajmovi s niskom kamatom. Hrvatska može računati na 9,6 milijardi eura, ali ostaje zabrinutost kako će se taj novac raspodijeliti, odnosno hoće li se dovoljno novca dodijeliti poduzetnicima koji su pretrpjeli najveći teret krize.

Planovi potrošnje moraju ispunjavati brojne kriterije koje bi Europska komisija trebala preispitati. Najmanje 37 posto investicija mora pridonijeti zaštiti klime i okoliša, a 20 posto mora promovirati digitalizaciju ekonomije i društva. Škole i sveučilišta trebaju biti bolje opremljeni, a pored toga treba unaprijediti obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Jednostavne infrastrukturne mjere, poput izgradnje mostova ili cesta, nisu dovoljne. S druge strane, treba poboljšati i lokalni i međugradski javni prijevoz, a Europska komisija traži i da sve mjere moraju biti jasno prepoznatljive, odnosno moraju stvarno stimulirati ekonomiju.

Premijer Andrej Plenković trebao bi voditi računa o tome da postoji zabrinutost kako će se raspodijeliti 9,6 milijardi eura iz Fonda za oporavka i otpornosti EU-a, odnosno hoće li se dovoljno novca dodijeliti poduzetnicima koji su pretrpjeli najveći teret krize. PHOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Međutim, još je dalek put do novca, što bi moglo predstavljati problem za tvrtke koje su sada u problemima s likvidnošću. Naime, u planovima izdataka, koje su podnijele nacionalne vlade, još uvijek nema projekata, već oni obuhvaćaju uglavnom kriterije, procedure i strategije za provedbu projekata. Prije nego što se prva novčana sredstva budu mogla dobivati iz Bruxellesa, nužni su daljnji koraci. Vijeće država članica tek treba odobriti planove ulaganja i tek tada Komisija mora podnijeti i odobriti posebne zahtjeve za financiranje. Dužnosnici EU-a procjenjuju da će prve veće svote stići krajem godine, ali države se već mogu prijaviti da dobiju akontaciju od 13 posto od iznosa koji im je namijenjen. Pitanje je samo hoće li to biti dovoljno ili će za neke tvrtke pomoć stići prekasno, što ne bi bio udar samo za vlasnike tih tvrtki već i za socijalnu sliku države, s obzirom na to da bi veliki broj ljudi mogao ostati bez posla. Zato je razdoblje do jeseni vjerojatno i posljednje u kojem bi trebao pasti konkretan dogovor između Vlade, banaka i poduzetnika, jer bi u suprotnom jesen mogla donijeti teške trenutke za domaću ekonomiju, a to nikome nije u interesu.