U srijedu, 2. studenog, na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, Ivana pl. Zajca, premijerno će se održati predstava koja će po prvi put na kazališnim daskama oživjeti kultni Fellinijev film, ‘Amarcord’ u režiji nagrađivanog argentinskog kazališnog umjetnika Luciana Delprata, ujedno i autora adaptacije.

Nakon dva velika uspjeha na repertoaru riječkog HNK-a, višestruko nagrađivanog ‘Kralja Edipa’ i ‘Decamerona’, Delprato se vraća kao posebni gost dramskog programa ove sezone u ‘Zajcu’.

“Odajemo počast filmu crpeći iz njega što više onog kazališnog. Naša su misija i cilj bili ne iznevjeriti one koji vole film i ne isključiti one koji ga nisu pogledali. Ostajemo vjerni originalu, s velikim poštovanjem mu pristupamo, ali predstava je stilizirana verzija filma koja istodobno kao predstava stoji sama za sebe, na taj način čak i neovisno o filmu. Teško je ponuditi nešto novo, a ne iznevjeriti one koji očekuju vratiti se u svijet filma. Naravno, predstava će im i to pružiti, ali u kazalištu. A kazalište je posve drugačiji medij, izjavio je Delprato.

Inspiraciju za predstavu, Delpato i autorska ekipa crpili su ne samo iz Fellinijevog filma već i iz njegovih crteža. Fellini je, naime, bio ilustrator, crtač stripova i karikaturist, a likovi u njegovim filmovima često su prije bili karikatura na Fellinijevom papiru prema kojoj su se tražili glumci. Sličan princip je primijenjen i u radu na predstavi.

“Tražili smo tko će odgovarati karakteru nacrtanog lika. Zamišljali smo kako bi se kretao, kakav bi bio u svim segmentima, ne pokušavajući kopirati film, već istraživati putem istog procesa kroz crteže do realnosti pozornice. To predstavi daje posebno stiliziranu estetiku, uz kostime, šminku, koreografiju. Sve je snovito, oslobađajuće nerealno. Kao snovi, kao sjećanja, kao dio istog carstva”, dodao je.

Delprato naglašava kako je „Amarcord” uvijek pa i danas aktualan, a njegova nas glavna tema, djetinjstvo, vraća u vlastito djetinjstvo i prisjeća onoga što smo izgubili. No prije svega, iz perspektive djeteta govori se o aktualnim temama kao što je uspon fašizma u Europi, buđenje seksualnosti, smrt. “Kada se govori o klišejima vezanim uz prisjećanja na djetinjstvo, uvijek se upada u zamku pretjeranog romantiziranja vlastitog djetinjstva. Kod Fellinija nije tako, u njegovim je sjećanjima sirov, divlji, čudan, seksualni, fizički dio život. Ako u tom svadbenom maršu, kojeg ćemo zajedno zaplesati čim predstava počne, uspijemo, makar i na nekoliko sekundi, u tome da nam srca koračaju u istom ritmu, ostvarit ćemo nešto vrijedno – sjećanja”, zaključio je.

Talijanski humorni film iz 1973. godine, djelomično je autobiografska priča, nostalgična, duhovita, gorko-slatka drama koja pripovijeda priču o skupini likova u talijanskom gradiću Riminiju, Fellinijevu rodnom mjestu, vraća nas u redateljevo djetinjstvo i Rimini 1930-ih obilježen tradicionalnim društvenim spektaklima i obiteljskim ritualima.

Scenografiju i kostimografiju predstave potpisuje Balen Parra, koreograf je Michele Pastorini a autor glazbe Osman Eyublu. Oblikovatelj svjetla je Dario Družeta, asistentica scenografije je Paola Lugarić, asistent kostimografije Ivan Botički, a asistentica koreografa Rachele Cortopassi.

U predstavi igraju glumci riječkog HNK-a, ansambala Hrvatske i Talijanske drame, Olivera Baljak, Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Biljana Lovre, Ivna Bruck, Serena Ferraiuolo, Jasmin Mekić, Dean Krivačić, Giueseppe Nicodemo, Edi Čelić, Mario Jovev, Andrea Tich i Deni Sanković.