Pretprogramom “Filmska dvorišta” u Staroj vojnoj bolnici u Vlaškoj u petak, 15. lipnja, počinju filmski programi 27. Dana hrvatskog filma, festival posvećen hrvatskoj produkciji kratkih i srednjometražnih igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, animiranih i namjenskih filmova.

Prostor Stare vojne bolnice mnogo je puta poslužio kao jedinstveni gradski ambijent, reklamna kulisa ili prizorište povijesnih, ratnih i drugih drama, a prije nekoliko godina i mjesto održavanja raznih urbanih festivala.

Potencijal tog zapuštenog kompleksa zgrada s  prostranim unutarnjim prepoznao je Design District, smjestivši ondje dio svojih festivalskih programa, a ove godine pridružuju mu se i Dani hrvatskoga filma, izlazeći s dijelom popratnih programa iz zatvorene dvorane u otvoreni prostor.

Na programu će biti hrvatski kratki filmovi o nekim drugim urbanim dvorištima viđenima tijekom minulih desetljeća očima hrvatskih filmaša raznih orijentacija i senzibiliteta, najavljuju s Dana hrvatskog filma.

Sva njihova dvorišta nose neku svoju priču – o sebi, svojoj široj urbanoj okolini, o ljudima koji ih nastanjuju i njihovim navikama, o društvu koje ih okružuje ili autorima filmova u kojima se pojavljuju, dodaju.

Program otvara eksperimentalno-dokumentarna “Siesta” iz 1958, Mihovila Pansinija, u kojoj je dvorišni je prizor viđen očima žene s jednog drniškog prozora, s jednim papiromo kao glavnim “protagonistom” i prolaznošću kao središnjom temom.

Voajerski pristup s Pansinijem dijeli Tomislav Gotovac, u jednom od eksperimentalno-dokumentarnih filmova snimljenih iz zagrebačkog stana u Krajiškoj ulici, broj 29.

Bilježeći kamerom fasade kuća, žbuku, krovove, drveće i ljude na svakodnevnim poslovima, njegov film “29” iz 1967. godine, posveta Hitchcockovu “Prozoru u dvorište”, se vizualno ekspresivnim detaljima povremeno odmiče od dokumentarizma prema čistoj vizualnoj glazbi.

Posveta velikom redatelju iščitava se i u radu “Dvorišta” Saše Podgorelca iz 1993, koji u svojem studentskom filmu dokumentarnom kamerom zaviruje u živote nepoznatih stanovnika jednog zagrebačkog dvorišta.

Nasuprot tomu, Lordan Zafranović u igranome filmu “Poslijepodne (puška)” iz 1967. inscenira razne prizore na balkonima, prozorima i vratima mediteranskog dvorišta u kojem ljetna omara budi istodobno eros i thanatos, dok Hana Jušić oslikava patologiju jedne prigradske obitelji okupljene na zajedničkom dvorišnom roštiljanju u igranome filmu “Da je kuća dobra i vuk bi je imao” (2015).

Zoran Tadić je u filmu “Kašinska br. 6” (1981) dokumentirao nestajanje jednog starog dvorišta okruženoga novogradnjama iz socijalističke epohe, kada je život u unutarnjim dvorištima zauvijek preuzeo život ulice.

Dani hrvatskog filma od 16. do 20. lipnja s konkurencijom i popratnim programima

Selektorica filmskog programa je Diana Nenadić, umjetnička ravnateljica Dana hrvatskog filma, koji će se održati od 16. do 20. lipnja u Kinu Tuškanac, Centru za kulturu Trešnjevka, Parku Stara Trešnjevka, Staroj vojnoj bolnici, na Ljetnoj pozornici Tuškanac te Akademiji dramske umjetnosti.

Uz selekciju sa 63 rada i pretprogram posvećen dvorištima, festival nudi još estetski ili tematski jedinstvena novija djela sekcije “Izvan okvira”, djela obnovljene baštine “Retro”, filmove o nogometu “Više od igre”, program za mlade “Junaci hrvatskih animiranih serijala” te hommage Jeleni Rajković.

Održat će se i masterclass filmske glazbe pod vodstvom Darka Rundeka, radionica filmske kritike i radionica videoigara te promocije knjiga.

Kao dio izložbenih događanja ističu se filmske scenografije Vladimira Tadeja i mini-sajam “Dan filmske knjige”.

Zabavni program donosi koncerte i druženja nakon večernjih projekcija, u suradnji s Pop Up Summer Garden Festivalom u neposrednoj blizini Ljetne pozornice Kina Tuškanac.