Dokumentarni film ‘Bite of Paradise’ o snimanju albuma grupe Brain Holidays na Jamajci, u studiju Boba Marleyja, najbolji na DORF-u
Na ovogodišnjem DORF-u (Festival dokumentarnih rock filmova) koji se održao u Vinkovcima od 16. do 20 kolovoza, najboljim filmom je proglašen dokumentarni film ‘’Bite of Paradise’’, autorice Magde Mas, članice hrvatske reggae grupe Brain Holidays. Film ‘’Bite of Paradise’’ prati snimanje albuma grupe Brain Holidays na Jamajci i to u studiju Tuff Gong legende reggae glazbe Boba Marleya.
Na festivalu je prikazano osam glazbenih dokumentarnih filmova iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Poljske i Velike Britanije, od kojih 5 premijerno prikazanih u Hrvatskoj uz jednu svjetsku premijeru, a prema mišljenju žirija, u kojem je ove godine sjedio redatelj prošlogodišnjeg pobjedničkog filma o Indexima Zoran Kubura, direktorica tvrtke Kinematografi Osijek Marijana Bošnjak te kipar, dizajner i filmski autor Boris Sekulić, film ‘’Bite of Paradise’’ zaslužio je nagradu za najbolji film jer smatraju da je pored ‘’svoje putopisne dimenzije ponudio insajderski uvid glazbenika u studiju, pri čemu je ostao zabavan, nepretenciozan, a sadržajno i estetski čist. Film ‘Bite of Paradise’ povest će vas na intimno putovanje s reggae bendom Brain Holidays na izvorište, u Jamajku. Od prve minute imate dojam da ste tamo, zajedno s njima. Ovo je kratka priča o svojevrsnom hodočašću ekipe zanesenjaka iz Hrvatske, koji nakon višemjesečnih priprema, odlaze u Kingston snimiti album u legendarnom studiju Bob Marleyja, Tuff Gong. Jednostavno, ali ne i banalno poredana priča, s mnoštvom dokumentarističke građe koja je zanatski posložena, čine ovaj film koncepcijski i izvedbeno najuspješnijim na ovogodišnjem DORF-u. Kompletna radnja filma odvija se organski i spontano, a dvije paralelne priče se dobro prepliću, ne remeteći jedna drugu, već naprotiv, nadopunjujući se fino do kraja.“
Pripreme za snimanje njihova petog albuma ‘’Jamaican Connection’’, put na Jamajku i proslava 20 godina djelovanja benda protegnuli su se na dvije godine. Ulazak u studio koji je 1965. osnovao Bob Marley izazvao je u njima strahopoštovanje i tremu kakvu nisu doživjeli, no i dolazak na Jamajku bio je avantura. „Ulazak u Tuff Gong za mene je bio kao šetnja kroz povijest, toliko albuma koje sam godinama slušao je tamo snimljeno. Želja za snimanjem upravo u tom studiju bila je prisutna godinama i u jednom momentu si osvijestiš da se to upravo ostvaruje. Teško je to opisati“, ispričao je za Nacional lider grupe Brain Holidays Marko Gaćina. Uz snimanje albuma dogovorili su i nastup na Kaya Herb House Gordon Townu u sklopu festivala Italee & Circle of Brethrens. Posjetili su i rodno mjesto Boba Marleya Nine Mile, a uživali su odmarajući se u mjestima Ocho Rios i Montego Bay. Osim toga, na albumu su surađivali s jamajčanskom pjevačicom Italee Watson, dancehall producentom Nyalasom Bobom, klavijaturistom Seana Paula Nigelom Staffom, ton majstorom spomenutog studija Rolandom McDermottom, pjevačem grupe Mystic Revelers Billyjem Wilmotom te tehničarem Boba Marleya Mr. Chowom. „Emotivnih trenutaka je bilo jako puno, jedan od najjačih je sigurno bio dolazak pjevačice Italee Watson na session u studio i njeno snimanje vokala na pjesmi ‘Petar Pan’. Tek s njenim vokalom je sve sjelo na mjesto i zazvučalo kao original, a to je ono što sam godinama čekao.“
Dokumentarac o snimanju albuma je i diplomski rad autorice filma i klavijaturistice grupe Magde Mas, koja je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. „S obzirom na to da je cijeli projekt produkcije ovog album i odlazak na Jamajku bio tema mog diplomskog rada na Muzičkoj akademiji, smjer etnomuzikologija, pa tako i film njegova vizualna reprezentacija, emotivni naboj koji sam doživljavala brzo sam morala usmjeravati u produktivnost. Uloga na putovanju bilo je mnogo: članica benda, redateljica, snimateljica i etnomuzikološka istraživačica. Sve što sam doživljavala morala sam vrlo brzo prožvakati, analizirati, ali i snimiti. Vjerujem da sam zbog toga izgubila dijelove doživljaja Jamajke i teško je bilo u potpunosti prepustiti se svemu, ali cijeli projekt mi je bio bitan na više razina i ovim pothvatom puno sam više toga na kraju dobila.“
Magda Mas i Gaćina su zahvalni montažeru filma Ivanu-Stjepanu Luciću kojega mnogi poznaju po nadimku Keto. „Keto je moj dobar prijatelj i jedan od ljudi koji su zaslužni što sam otvorila vrata filmskom svijetu. Materijal s Jamajke, prije nego što je dospio u njegove ruke, prožvakala sam puno puta izrađujući od njega spot za singl Brain Holidaysa ‘Petar Pan’, videonajave albuma i slične kratke videouratke te analizirajući neke dokumentirane momente za diplomski rad. Osim toga, intervjue s članovima benda koji su snimani kasnije koristila sam kao materiju za diplomski rad. Neko vrijeme sam planirala samostalno montirati film, ali sjedeći dugo pred materijalom sam shvatila da trebam svježe oči. Pristupila sam Keti s djelomičnom tematskom razradom, nekim izrezanim dijelovima i bez ikakve nade da se od toga može složiti smislena cjelina. Njegovo iskustvo, volja da tu šumu materijala prolazi sa mnom i odlično montažersko umijeće razlozi su zašto ovaj film na kraju postoji.“
Pitali smo redateljicu filma što bi izdvojila tijekom boravka na Jamajci i što ju je posebno dojmilo. „Naravno da sam pripremajući se za put na Jamajku imala očekivanja i strahove. Jedna od stvari koja me možda malo brinula je bila kako će me prihvatiti lokalno stanovništvo, a posebice kolege u studiju, kao bijelu ženu s dreadlocksima. Imala sam na umu i sve što sam kroz obrazovanje prošla o kulturalnoj aproprijaciji, poštovanje koje imam prema toj kulturi i vlastiti stav koji prema svemu tome putem gradim, ali postojao je blagi strah kako će to proći. Osim što kao bijeli reggae bend nismo naišli ni na kakvu kritiku, nego na same pohvale i zahvale, na račun svojih dreadlocksa dobivala sam komplimente, a na otoku čak zaradila i nadimak ‘Empress’ (Carica). Najviše su me dojmile otvorenost, zainteresiranost i pristupačnost svih ljudi s kojima smo komunicirali i poštovanje koje su nam na svakom koraku pokazivali.“
Komentari