Dana 14. travnja 1982. godine je Jugoton objavio LP grupe Film “Zona sumraka”, njihov drugi album koji je, za razliku od raspjevanog debija ponudio angažiranije pjesme, odnosno depresivnije viđenje života, progovarajući o usamljenosti i otuđenosti u gradu, problemima s drogama i sličnim temama.

Na ovom izdanju izdvojile su se pjesme “Zagreb je hladan grad”, “Pljačka stoljeća” i “Zona sumraka”.
Nedavno je tu ploču spomenuo, a u kontekstu našeg trenutka, Aleksandar Dragaš:

“Koliko dugo ljudi i ekonomija mogu podnijeti globalnu karantenu? Može li ova pandemija biti okidač za globalno pomanjkanje prehrambenih proizvoda o čemu se već razglaba u naprednoj Švedskoj? Igraju li ovu igru bolje Xi Jinping i Putin, odnosno Trump koji za Uskrs planira Ameriku ‘otvoriti za biznis’ jer ‘lijek ne smije biti gori od bolesti’ i kontradiktorni Boris Johnson ili čelnici razjedinjenih država EU? Može li ova pandemija isključiti demokraciju i dovesti do totalitarizama nalik onome iz Orwellove distopijske ‘ 1984.’, a psihotični strah od korone ljude navesti na prihvaćanje takvih društava? Je li ovo reset ili shut down civilizacije?

Nemam odgovore na ova i slična pitanja, ali znam da već barem treći put živim ‘Zonu sumraka’ Filma iz 1982. godine. Ovaj put još goru nego prije pa bi nam za godinu dana sadašnja izolacija mogla izgledati poput godišnjeg odmora, baš kao što nam staro Buldožerovo ‘novo vrijeme, isto sranje’, kakvo smo živjeli prije godinu dana, danas izgleda poput Gundulićeve ‘o divne, o drage, o slatke slobode’.”