Posljednji je dan kada se kandidati za lokalne izbore mogu predstavljati javnosti, a svakako je najzanimljivija politička utakmica u Zagrebu s obzirom da prvi put nakon više od 20 godina na njoj ne sudjeluje Milan Bandić koji je preminuo u veljači.

U tijeku je sučeljavanje zagrebačkih kandidata, a zanimljivo kako se nije pojavio HDZ-ov kandidat Davor Filipović, a Miroslav Škoro, Tomislav Tomašević i Jelena Pavičić Vukičević komentirali su njegov nedolazak.

TOMAŠEVIĆ: Legitimno je sve… Moguće da kolege iz HDZ-a nisu očekivali da će biti među četiri. S druge strane, ukoliko su vidjeli da im se to poklapa s rasporedom, nije u redu otkazati taj zadnji dan. Moram priznati da mi je to zanimljivo jer je upravo kolega Filipović govorio da se ja ne želim sučeliti s njim. Mislim da ovo nije korektno, to je stvar pristojnosti.

ŠKORO: Ne bih volio da se naš razgovor pretvori u debatu zašto nije došao.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Svi ćemo dobiti više prilike govoriti o našim programima.

O problemu parkinga u centru Zagreba

ŠKORO: Vozio sam sina. To je bilo parkiranje na sva četiri, uveli smo sina u bolnicu, poslije je supruga odvezla auto, kružila je okolo jer se tamo ne možemo parkirati. Na kraju je sve dobro završilo. To je tema koju sam ja i otvarao.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Ja sam dugi niz godina u zagrebačkoj politici i imam najkompletniju informaciju: mi smo napravili natječajnu dokumentaciju i s njom išli pred Skupštinu, koja je planirala veliku garažu ispod igrališta nasuprot, no od SDP-a koji je imao većinu nismo dobili suglasnost. Smetalo im je što je uz garažu bio planiran i jedan shopping centar jer smo tražili jednog privatnog partnera. Vidimo da će to problem biti i dalje, zato smo s Vladom krenuli u projekt izgradnje dječje bolnice u Blatu.

TOMAŠEVIĆ: Postoji tzv. zabrana izgradnje novih javnih garaža u središtu grada, a upravo srednjoškolsko igralište je iznimka. Nitko nije bio protiv garaže tamo, upravo zbog bolnice.

ŠKORO: Ono što ja primjećujem kao čovjek koji dugo živio u Zagrebu je jedan nedostatak vizije. Izgradimo veliki projekt poput Arene, a nemamo riješen parking ‘ispod’ Arene. Smiješna je i situacija parkinga kod nove žičare, probajte tamo doći. Tko je to isprojektirao, volio bih ga upoznati?

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Projektirali su oni koje ćemo tužiti. Naručili smo studije i analize, čim dođu ja ću ih učiniti javnima. Mislim da se svi slažemo da u Zagrebu treba više parkirnih mjesta, ali treba raditi i na pješačkim zonama. Strašno je da je u Skupštini donesena odluka da se u centru ne smiju graditi garaže. To ćemo promijeniti. A gospodin Tomašević je, sjećamo se, bio protiv garaže u Varšavskoj, a koja je sad dubkom puna.

TOMAŠEVIĆ: Trend je u svim europskim gradovima da se automobili miču iz središta grada. I bio sam protiv javnih garaža koje bi dovlačile nove automobile, ne za stanovnike centra.

O cijeni žičare ako dobije uporabnu dozvolu

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Vrlo brzo će dobiti sve dozvole. Bit će u sustavu javnog prijevoza i vjerujemo da ćemo naći primjerenu mjeru da ona bude dostupna. Znate da su karte u Zagrebu jako popularne.

TOMAŠEVIĆ: Meni je nevjerojatno slušati dosadašnju zamjenicu gradonačelnicu koja kaže da se svi slažemo da treba tužiti one koji su krivi za cijenu, a pokojni gradonačelnik je potpisao anekse zbog kojih je do te cijene došlo. Cijene karata će ostati takve kakve jesu i morat ćemo subvencionirati i cijenu žičare.

ŠKORO: Možemo izračunati… Moramo vidjeti koliko ima gondola, kolika je protočnost, koliko sati će raditi dnevno… Kad budem tamo, onda ću vam reći. Kada govorimo o žičari, najprije moramo osigurati automobile.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Nadam se da je gospodin Škoro dao iskaz policiji jer očito ima neka saznanja.

ŠKORO: Ja imam spoznaju, to je meni pod nosom, znam kako se zove moja susjeda kojoj je izgorio automobil i samo sam oprezan. Ja znam isto koliko i vi.

TOMAŠEVIĆ: Odabrana je najjeftinija ponuda, no aneksima koje je potpisao pokojni gradonačelnik, ona je postala je najskuplja. Nije bilo studije izvodljivosti prije nego što se počela graditi žičara.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Podastreli smo sve potrebne dokumente Skupštini, koja je to i usvojila.

ŠKORO: Nekidan sam bio na početku radova za nastavak Branimirove. Isto poduzeće koje je gradilo dobar dio žičare se sad preselilo tamo. Slikali ste se pokraj velike ploče, a pored nje je mala, a tamo su obvezni likovi – nije završila javna nabava i nisu počeli radovi. Vi tamo rušite samo tri kuće. Opet ste manipulirali javnom nabavom ne biste li ste stekli malo naklonosti birača.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Na izgradnji nove Branimirove do Varaždinske ima 98 što zemljišnih čestica, što građevinskih objekata. Izgradnja je zamišljena u tri etape, prva etapa je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, koje smo riješili. Krenuli smo u proces rušenja objekata i to su pripremni radovi za početak gradnje.

O europskim metropolama kao uzorima

TOMAŠEVIĆ: Postoji više gradova za različite stvari. Barcelona ima dobar model sudjelovanja građana u donošenju odluka, Budimpešta radi jako zanimljive iskorake u održivom prometu, Berlin ima dobre inovativne modele u upravljanju javnim prostorima, Beč ima čak 60 posto stanova u najmu koji su u vlasništvu grada beđa ili tzv. neprofitnih zaklada. Zagreb ih ima dva posto i zato cijene toliko divljaju.

ŠKORO: Bio bih jako loš nasljednih predaka iz Imotske krajine da ne spomene Munchen. To je grad u kojem sam imao prigodu, uz Pittsburgh, živjeti. Munchen je centripetalno postavljen i kod njih se grade garaže zadnjih godina, žele da se život odvija u centru. Pittsburgh je centrifugalan i shopping centri su središte događanja. A vidimo da mladi u Zagrebu vole doći i oko HNK, na Cvjetnom, pjevaju neke moje pjesme… Meni je vrlo bitno napomenuti da taj Munchen ima jako dobro riješen prometni sustav, S-bahn, U-bahn… To Zagrebu nedostaje, željeznica nam dijeli, umjesto da spaja grad.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Ja poput gospodina Tomaševića nisam imala priliku toliko putovati i biti konzultant u 40 zemalja kako on to tvrdi, ja sam morala raditi. No unatoč svemu tome imam neka međunarodna iskustva. Kad spominjemo već Beč i stanogradnju, zanimljivo je kako se kod stambene politike pozivamo na Beč, a kad govorimo o Jelkovcu, Svetoj Klari, imamo nešto protiv te stanogradnje. Kad je gospodin Tomašević zadnji put bio u Jelkovcu, je li vidio kako izgledaju naša dva vrtića, škola, srednja škola, bazen, knjižnica… E to je naselje po mjeri čovjeka

TOMAŠEVIĆ: Dvaput sam bio u Pittsburghu i nije to baš tako. A u Novom Jelkovcu sam zadnji put bio u nedjelju. Što je s onom dvoranom kulturnog centra koja nikad nije dovršena? Što je s onim garažama ispod bloka A koje se ne koriste? Što je s tržnicom?

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Sviđa mi se ovaj detaljistički pristup, no da nismo tamo izgradili 2800 stanova i da nismo ljudima u socijalnom potrebi s jedne strane, i onima koji nisu mogli dići visoke kredite, mi danas ne bismo mogli pričati o svim stvarima koje ćemo napraviti u drugom mandatu.

ŠKORO: Ja sam tri i pol godine živio u Pittsburghu i možemo se puno od tog grada naučiti. Nakon 17 sati u centru grada nema žive duše.

TOMAŠEVIĆ: Dobar dio američkih gradova centar ima isključivo kao poslovni centar. U europskim gradovima je nešto drugačije, ali mnogi imaju nove javne garaže na obodima centra grada, a centar i dalje živi.

ŠKORO: Mi imamo mentalitet našeg čovjeka, hoće autom u crkvu, dnevni boravak…

TOMAŠEVIĆ: Ali ne može svatko doći autom na Trg bana Jelačića, onda će auti biti sporiji.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: 60 posto prometa koji se odvija na dnevnoj bazi je onaj koji dolazi iz Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije i ostalih županija i zato grad surađuje s HŽ-om, osiguranje velikih parkirnih ploha na periferiji grada kako bi građani jednom kartom parkirali se i koristili gradski prijevoz.

O komunalnim uslugama i eventualnom pojeftinjenju za građane

TOMAŠEVIĆ: Voda je apsolutno preskupa. To možemo zahvaliti najštetnijem ugovoru koji je Zagreb potpisao, a potpisao ga je pokojni gradonačelnik. Za investiciju od 300 milijuna eura mi smo se obvezali privatnom koncensionaru isplatiti iznos od milijardu i 200 milijuna godina kroz 30 godina. Državna revizija je utvrdila da koncensionar ima dobit od 40 posto. U kojem legalnom biznisu netko ostvaruje toliku dobit? Zato građani sad plaćaju veće račune za vodu, treba napraviti reviziju tog ugovora

ŠKORO: Lopta na volej. Imam kod sebe račun za vodu moje kuće. Nevjerojatno, bubik vode košta 4,21 kuna, ali na kraju dođe na skoro 15 kuna plus PDV. Govorimo o stvari koja je za nepovjerovati. Ako je istina voda duboka, u Zagrebu je istina otpadna voda duboka.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Sasvim sigurno odvoz komunalnog otpada, u trenutku kada ćemo imati sortirnicu i kada ćemo plaćati samo zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada, onda ćemo moći smanjiti tu cijenu jer ćemo imati sirovinu koju ćemo prodavati na tržištu. A što se tiče otpadnih voda, cijeli postupak do trenutka potpisivanja ugovora je provlea bivša vlast koncem 90-ih i gradonačelnik Bandić kada je došao u poziciju gradonačelnika potpisao taj ugovor jer nam je bilo izuzetno važno da taj projekt krene. Jedini smo koji to imamo, kao što smo i jedini sanirali odlagalište otpada.

ŠKORO: Uistinu se potpisivanje tog ugovora poklapa s dolaskom gospodina Bandića na vlast.

Hoće li privatna imovina biti obnovljena do 2022?

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Hoćemo, ako ćemo ići u izmjenu zakona. Mi smo ovih dana mogli vidjeti i ministra Horvata koji je rekao da će obnova krenuti u lipnju. Pitanje je rubno zato što je osnovan Fond, a Zagreb je imao jednostavnu zadaću koju je izvršio, u funkciju staviti javne objekte.

TOMAŠEVIĆ: Nećemo imati sve obnovljeno, ali ćemo itekako imati projekte u tijeku. Ne želimo se samo vaditi na državu, osnovat ćemo ured za obnovu i pomoći ćemo ljudima.

ŠKORO: Čovjek sam koji je doista puno toga izgradio, Zagrebu treba predsjednik uprave kada je u pitanju izgradnja. Nažalost, imamo i loš zakon, on je mrtvo nedonošće. Prava obnova nije započela, daleko je od toga i ako će se nastaviti ovim tempom, trebat će nam sto godina. Mene zanima što radi GSKG?

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Mi smo pravna država, pravna država poznaje privatno vlasništvo, GSKG je upravitelj jednog velikog dijela stambenog fonda i sa svojim inženjerima je pristupio popunjavanju dokmunetacije, ostaje problem da nemamo riješene sve imovinsko-pravne odnose. Kad se usvajao zakon, a nitko to nije rekao u javnosti, 60 posto koje treba namiriti država dolazi iz Europe putem različitih fondova. Država će biti protočni bojler i tu država nije odradila svoj posao.

TOMAŠEVIĆ: Taj novac iz Fonda solidarnosti može ići isključivo za javne zgrade. GSKG je po meni jedno od najgorih gradskih poduzeća.

Maksimirski stadion 2025. godine

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Kao što je poznato, sklopila sam ugovor s Društvom arhitekata Zagreb kako bi se raspisao arhitektonski natječaj i kada dobijemo rješenje znat ćemo koliko će koštati. Inzistirala sam da ne bude preko 1800 eura po stolici jer se pokazalo da se tako grade drugi stadioni u okruženju.

TOMAŠEVIĆ: Naša je procjena da kad bismo dalje išli upumpavati novac u obnovu to bi bilo 700 milijuna kuna, a rušenje bi bilo 50 milijuna kuna i gradnja novog stadiona 400 milijuna kuna. Na istom mjestu isplati se rušiti stari i graditi novi stadion po modelu koncestiju s Dinamom, da grad da zemljište, a Dinamo sam financira gradnju.

ŠKORO: Bitno je za reći da nije lijepo da u predizbornu svrhu nešto potpisujete. Najobičnija fora za malu djecu.

PAVIČIĆ VUKIČEVIĆ: Kada je došao nalaz statičara, ja sam donijela odluku bez ikakvog kalkuliranja.