Ministar Davor Filipović najmanje u tri situacije izravno je zloupotrijebio položaj i ovlasti tako što je radio pritisak kako bi svojom tadašnjom ministarskom funkcijom pokušao izravno utjecati na raspodjelu oglašivačkih budžeta za državne tvrtke i institucije. Štoviše, jednom je isto tako pokušao utjecati i na jednu privatnu tvrtku. Otkrila su to Nacionalu tri sasvim neovisna izvora, a svaki od njih o tomu raspolaže s neposrednim saznanjima.

Osim tih izvora, okolnosti iz jedne od triju spomenutih situacija može potvrditi i materijalni dokaz koji je Nacionalu predočen na uvid.

Filipović je u prvom od ta tri slučaja pokušao agresivno utjecati na jednog člana uprave državne tvrtke. Ime tvrtke i člana njene uprave poznati su Nacionalu koji je zamoljen da identitet tog izvora ne otkriva zbog njegova straha za osobnu sigurnost. Radi se o čovjeku koji se smatra bliskim vrhu HDZ-a. Njemu je Filipović u više navrata jasno dao do znanja da očekuje potpunu kontrolu nad oglašivačkim budžetom te državne tvrtke u čijoj se upravi taj izvor nalazi. Otišao je toliko daleko pa je članu uprave te državne tvrtke rekao kako će ga smatrati osobno odgovornim ako mediji u kojima se ta tvrtka bude oglašavala budu o njemu pisali u bilo kakvom negativnom kontekstu.

Pojednostavljeno, tražio je od člana uprave te državne tvrtke da iskoristi svoj položaj i ovlasti kako bi uvjetovao da mediji u kojima se ta državna tvrtka bude oglašavala pišu pozitivno o Filipoviću. Korupcijskim žargonom koji u šokantnim snimkama koristi njegov donedavni savjetnik Jurica Lovrinčević, insistirao je da mediji koji objavljuju oglase te državne tvrtke prema Filipoviću u najmanju ruku ‘’budu korektni’’.

Nakon što je Nacional objavio sadržaj poruka Davora Filipovića i protagonista plinske afere Gorana Husića, Filipović je to pokušao demantirati, no preslike manjeg dijela njegove intenzivne komunikacije s Husićem prokazale su ga kao kompulzivnog lašca. FOTO: Nacional

Član uprave te državne tvrtke bio je šokiran Filipovićevim pristupom i tonom koji je koristio, a Nacionalu je izjavio kako je rezolutno odbio bilo što od toga učiniti i jasno mu se i prkosno suprotstavio. Do te mjere da mu je izgovorio i više pogrdnih riječi te ga uputio da ode plakati Plenkoviću ako mu se ne sviđa što je čuo. Ujedno je već tada taj član uprave državne tvrtke izrazio čuđenje zbog toga što Plenković, kako je rekao, ‘’tolerira i daje bezrezervnu podršku takvom bahatom napuhanku’’.

Drugi izvor, čelni čovjek jedne poznate državne agencije tada iz Filipovićeva resora, također se našao pod izrazito neprimjerenim pritiskom Davora Filipovića. Od njega je Filipović tražio na uvid popis svih medija kojima je ta državna agencija odlučila odvojiti dio sredstava iz svog budžeta za oglašavanje. Doslovno je prstom prelazio preko popisa medija i decidirano davao upute koje medije s tog popisa treba izbaciti.

Čelni čovjek te agencije u više navrata tijekom individualnih sastanaka s predstavnicima pojedinih medija s nelagodom je konstatirao da za te pojedine medije nema budžeta jer je to zabranio osobno Filipović.

U jednom je navratu doslovno izjavio da mu je zabrana za dodjelu bilo kakvog iznosa iz budžeta za oglašavanje tom mediju ‘’došla od onih gore’’. Tom prilikom po svemu sudeći nije mislio samo na Filipovića, nego i na najvišu državnu razinu.

Svjedočenje o Filipovićevu utjecaju na budžete državnih tvrtki demantira njegov istup u kojem se pokušao ograditi od Jurice Lovrinčevića, rekavši da o njegovim pokušajima ucjene medija nije informiran. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Izvori koji su Nacionalu otkrili ova dva slučaja spremni su i na poligrafsko testiranje kako bi se utvrdilo govore li o tim situacijama istinu.

U trećoj situaciji Davor Filipović pokušao je napraviti pritisak na vlasnika jedne privatne tvrtke kada je vidio oglas te privatne tvrtke u jednom mediju. Detalje tog slučaja Nacional je doznao od izvora kojemu je to otkrio vlasnik te tvrtke te kojemu je precizno pojasnio u kojem se mediju ta privatna tvrtka reklamirala, a to je Filipoviću zasmetalo. Štoviše, radilo se o vlasniku privatne tvrtke s kojim je Filipović privatno u korektnom odnosu. Unatoč tomu, taj se poduzetnik suočio s njegovim pritiskom jer Filipović nije bio zadovoljan s tretmanom koji je imao u mediju u kojem su se pojavili oglasi tvrtke tog njegova prijatelja.

Izvor koji je Nacionalu otkrio ove pojedinosti također je spreman na poligrafsko testiranje istinitosti svojih navoda o Filipovićevim pritiscima.

Spomenute tri situacije važne su zbog dviju stvari. Prvo zato što precizno pokazuju kako funkcionira sustav institucionalnog pritiska Plenkovićeve administracije na hrvatske medije. Jer ove situacije nisu izolirani slučaj. Osim toga, ta situacija otkriva isprva i naoko skrivene karakterne osobine Davora Filipovića – odlučnost, koncentraciju i agresiju kada su u pitanju njegovi osobni i profesionalni interesi i percepcija u javnosti za koju smatra da mu se treba osigurati distribucijom državnih sredstava za oglašavanje državnih tvrtki, agencija i institucija. Što ilustrira prvorazrednu zloupotrebu položaja i ovlasti i trgovinu utjecajem radi pokušaja pritiska na medije.

S druge strane, ove situacije temeljito demantiraju Filipovićev javni istup u kojem se on pokušao ograditi od Lovrinčevića, navodeći da on o njegovim pokušajima ucjene medija nije informiran. Kako taj sustav pritisaka funkcionira Filipoviću je zasigurno poznato, ali zasad nema dokaza da je bio precizno informiran je li uz sve to još znao i za to da njegov savjetnik Lovrinčević traži za sebe i povrat polovice novca kako bi dio zadržao, a dio s nekim podijelio.

Navedeno razotkriva još nešto – pogubnost moguće i namjerne tromosti Uskoka koji valjda još uvijek pokušava zatvoriti krug indicija dovoljan za inicijalno privođenje Lovrinčevića uoči njegova kaznenog progona. Uskok naime ostavlja punih šest dana vremena Filipoviću i Lovrinčeviću da temeljito usklade što će i kako govoriti budu li ih istražitelji uopće pozvali na razgovor u situaciji u kojoj je Lovrinčević sam sebe teško inkriminirao kao koruptivnog čovjeka, kada tvrdi da državnim resursima može raspolagati kao da su njegovi osobno, kada potkopava autoritet svih državnih tvrtki na čiju distribuciju budžeta tvrdi da može utjecati, kada navodi da ima deal s Novom TV oko pozitivne promidžbe za Davora, zasigurno ne nogometaša Davora Šukera, nego svog resornog ministra Filipovića.

Eksplicitne dokaze koji razotkrivaju sistemsku korupciju koje je čak i samodopadni premijer Plenković, inače konzistentno nesklon naglim kadrovskim promjenama, shvatio kao materijal koji smjesta diskvalificira svako daljnje političko djelovanje Filipovića i Lovrinčevića, Uskok punih pet radnih dana nije uspio procesuirati u suvislu kaznenu prijavu.

Da se teško može vjerovati Filipovićevu javnom istupu u kojem je prihvatio političku odgovornost i pokušao se distancirati od evidentnog koruptivnog ponašanja svog savjetnika, potvrđuju i neki raniji slučajevi u kojima je on dokumentirano prokazan kao kompulzivni lažac.

Nacional je još sredinom lipnja razotkrio da je Davor Filipović prijesno i potpuno svjesno lagao hrvatskoj javnosti da se nije dopisivao s Goranom Husićem, jednim od protagonista plinske mega-afere kojom je Ina oštećena za više od milijardu kuna i zbog koje je hrvatski premijer Andrej Plenković insistirao na smjeni kompletne uprave Ine. Sasvim je sigurno da je Filipović slao poruke Husiću te da je dio njih kasnije brisao. Sadržaj tih poruka otkriva i nešto više – razinu njihova odnosa. Njih su dvojica očito jako bliski, jer Husić ga u porukama oslovljava na ti. Pokazuju to dijelovi spisa iz plinske mega-afere koji su u posjedu Nacionala. Filipović se tijekom lipnja obratio novinarima, nakon što je Nacional otkrio sadržaj dijela njihove prepiske. Pokušao je demantirati da je on Husiću slao ikakve poruke te je izbjegao odgovoriti na izravno postavljeno novinarsko pitanje otkud poznaje Husića. Izjavio je da su tek poznanici.

Čelni čovjek jedne agencije predstavnicima pojedinih medija rekao je da za njih nema budžeta jer je to Filipović osobno zabranio. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Suočen s prozivkom ministra gospodarstva da objavljuje laži, Nacional je tada ekskluzivno objavio preslike manjeg dijela intenzivne međusobne komunikacije ministra gospodarstva Filipovića i Gorana Husića. Preslika njihove komunikacije izravno je tada demantirala Filipovića i prokazala ga kao kompulzivnog lašca.

„Jesi možda ti pogledao što sam ti poslao za Plin. Po pitanju Mađara.“ Tako se Husić, jedan od protagonista plinske mega-afere, obratio Filipoviću putem aplikacije WhatsApp, poslavši mu poruku 30. svibnja 2022. u 19 sati 10 minuta i 49 sekundi.

Do trenutka kada je bio spektakularno uhićen s ostalim protagonistima plinske afere, Husić je za hrvatsku javnost bio tek marginalni špekulant i organizator MMA borbi. Unatoč tomu, neke osobe koje su s njim surađivale tvrde da je izrazito spretan i inteligentan. Ako su u pravu, moguće je da se i zato Filipoviću uspio približiti do te mjere da je s njim razvio takav odnos da mu se preko telefona obraćao s ti. Husić je poslao tu poruku tri minute nakon što mu je Filipović 30. svibnja 2022. u 19.07 poslao privitak s dokumentom u PDF formatu. Učinio je to putem aplikacije WhatsApp. Husić mu je triput odgovorio na tu poruku. Pokazuje to snimka njihove prepiske putem te aplikacije u posjedu Nacionala koja je izravni dokaz da je Filipović smišljeno lagao hrvatskoj javnosti da se nije dopisivao s Husićem.

Snimka te prepiske otkriva i broj mobitela s kojeg je Filipović poslao Husiću taj dokument putem WhatsAppa. Sasvim je sigurno da se radi o broju koji Filipović i danas koristi. Objava tog broja mogla bi dodatno dokumentirati autentičnost te prepiske, ali Nacional ga nije objavio jer se radi o Filipovićevoj privatnoj sferi. Iako je Filipović u lipnju na tiskovnoj konferenciji, reagirajući lažima na otkriće da se dopisivao s Husićem, među ostalim izjavio da njemu svatko može pisati, očito sugerirajući da nema problema s time da njegov broj bude dostupan široj javnosti.