Hrvatska vlada nije izravno predložila Europskoj komisiji da uvrsti na listu sankcioniranih osoba ruskog oligarha hrvatskog državljanstva Krešimira Filipovića i s njim povezanu grupu ljudi koji čine prave protagoniste spornog preuzimanja suvlasničkog udjela Fortenova grupe od ruskog Sberbanka. Njihova imena spominju se u opsežnoj dokumentaciji koju je Vlada poslala nadležnim tijelima Europske komisije i nizozemskom sudu, oni se dovode u vezu sa spomenutim događajem, ali u izravnom prijedlogu za sankcioniranje spomenuta je samo tvrtka SBK ART, preko koje su pokušali realizirati spomenutu transakciju.

To je jedini razlog zašto se ta grupa ljudi još uvijek ne nalazi među sankcioniranima. Unatoč tomu, Državno odvjetništvo i Porezna uprava dodatno pojačavaju pritisak prema Krešimiru Filipoviću, protagonistu spornog preuzimanja Fortenova grupe, kao i njemu bliskim osobama, nakon što je prošli tjedan na sankcijama EU-a završila tvrtka SBK ART, koju je ruski Sberbank nominalno prodao arapskom poduzetniku Saifu Alketbiju iz Dubaija.

U njihovu fokusu nalaze se brojni dokazi koji ukazuju na to da je upravo Filipović na čelu grupacije koja je Alketbiju pomagala da pokuša prekršiti sankcije koje je EU već ranije nametnuo Rusiji. DORH pokušava razjasniti na koji su točno način Filipović i njegova grupacija pomagali Alketbiju u pokušaju kršenja sankcija Rusiji.

Vlada premijera Andreja Plenkovića nije izravno Europskoj komisiji predložila da uvrsti Krešimira Filipovića na listu sankcioniranih osoba, već je spomenuta samo tvrtka SBK ART preko koje su pokušali realizirati transakciju udjela Sberbanka u Fortenovi. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

Izvor koji o tim aktivnostima ima neposredna saznanja za Nacional je o tomu izjavio: ‘’Logičan je to nastavak aktivnosti nakon što je tvrtka SBK ART završila pod sankcijama. Nemoguće je da sve zastane samo na sankcioniranju tvrtke, važno je i formalno saznati to tko je činio mrežu suradnika i pomagača u kršenju sankcija. I to zato što je pomaganje pri kršenju sankcija kazneno djelo za koje je propisana i zatvorska kazna. U svakom je trenutku moguće da sada i neka od država EU-a predloži da Filipović i njegovi pomagači završe među sankcioniranima. Kad već to nije učinila Hrvatska, lako je moguće da će to učiniti Nizozemska, jer se kršenje sankcija namjeravalo izvršiti i na području te zemlje, gdje je upravo u tijeku postupak kojim se pokušava legalizirati kupoprodaja spornih suvlasničkih udjela koje je donedavna držao sankcionirani ruski Sberbank, upravo kroz spomenutu tvrtku SBK ART.’’

U međuvremenu gomilaju se dokazi koji izravno povezuju Krešimira Filipovića i njegove suradnike sa spornom transakcijom. Hrvatske institucije rekonstruirale su da su se Krešimir Filipović i Miodrag Borojević nedavno u Dubaiju susreli s Irinom Šamraevom, Ruskinjom koja je 15. studenoga preuzela funkciju generalne direktorice tvrtke SBK ART. Susret se dogodio nedugo prije četvrtfinalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru koju je reprezentacija Hrvatske igrala protiv Brazila. Tu su utakmicu Krešimir Filipović i Miodrag Borojević zajedno gledali uživo u prepoznatljivim kockastim dresovima. Ali u to su vrijeme bili i poslovno aktivni družeći se sa spomenutom Irinom Šamraevom.

U fokusu državnog odvjetništva i porezne uprave brojni su dokazi koji ukazuju na to da je upravo Krešimir Filipović (na slici) na čelu grupacije koja je navodnom investitoru Saifu Alketbiju pomagala u pokušaju kršenja sankcija koje je Europska unija nametnula Rusiji. FOTO: Screenshot/YouTube

Nominalno, nju je na tu funkciju trebao postaviti Saif Alketbi.

Izvadak iz ruskog sudskog registra koji datira od 2. studenoga pokazuje da se Suhail Markhan Alketbi Saif Džafar, u Hrvatskoj skraćeno predstavljen kao Saif Alketbi, arapski investitor koji služi kao paravanski vlasnik za grupu okupljenu oko Krešimira Filipovića, već 31. listopada upisao kao novi vlasnik tvrtke SBK ART.

Dokument potvrđuje i da se Alketbi upisao u ruski sudski registar kao privatni vlasnik te tvrtke, što bi nominalno sugeriralo da je on Sberbankov suvlasnički udio u Fortenova grupi, procijenjen na ugrubo 500 milijuna dolara, platio vlastitim novcem.

U vrijeme kada je Alketbi upisan kao netko tko se predstavlja kao novi vlasnik tvrtke SBK ART, funkciju generalnog direktora u toj tvrtki obnašao je Borisenko Evgenij Alekseevič. Međutim, izvod iz ruskog sudskog registra od 16. studenoga otkrio je da on od toga dana više nije obnašao tu funkciju. Taj drugi dokument pokazuje da ga je na toj funkciji 15. studenoga naslijedila Irina Šamraeva. Drugim riječima, nju je na tu funkciju postavio Alketbi, ili onaj tko stoji iza njega.

Hrvatske institucije rekonstruirale su da su se Krešimir Filipović i Miodrag Borojević nedavno u Dubaiju susreli s Irinom Šamraevom (na slici), Ruskinjom koja je 15. studenoga preuzela funkciju generalne direktorice tvrtke SBK ART. FOTO: Screenshot

Indikativno je da je Irina Šamraeva tijekom tri posljednje godine boravila u hotelskom smještaju Jadranka grupe na Malom Lošinju, koja je suvlasnički povezana i s poduzetnikom Krešimirom Filipovićem. Ti se navodi mogu i dokumentirati, jer je ona ostavila svoje podatke u bazama turističke zajednice svaki put kada je u Hrvatskoj gostovala. Sada su se njih dvoje nastavili družiti i u Dubaiju nakon što je preuzela funkciju generalne direktorice tvrtke SBK ART.

Hrvatske institucije došle su do još jednog izuzetno važnog dokumentiranog traga koji dodatno pokazuje da je Saif Alketbi izabran kao vlasnički paravan za Krešimira Filipovića u sankcioniranoj tvrtki SBK ART. To je preslika putovnice Saifa Alketbija. Alketbi ju je poslao nizozemskom sudu kako bi se legitimirao kao nominalni vlasnik tvrtke SBK ART. Ali u toj se putovnici nalazi vjerojatno i jedan o ključnih tragova da Alketbi ima malo veze s kompleksnim manevrima koji su prethodili pokušaju sporne kupoprodaje suvlasničkog udjela Sberbanka u Fortenova grupi.

Taj ključni trag je žig koji otkriva da je Saif Alketbi 30. listopada otputovao u Pakistan, po svemu sudeći u njegov glavni grad Islamabad, koji je od Dubaija udaljen 4762 kilometra, ili otprilike tri i pol sata leta avionom. Bila je to nedjelja i teško je za pretpostaviti da je ondje Alketbi otputovao na jednodnevno putovanje s povratkom u Dubai. To Alketbijevo putovanje u Pakistan značajno je zbog cijelog niza kompleksnih radnji koje je Alketbi navodno izvršio dan poslije.

Hrvatska vlada nije izravno predložila Europskoj komisiji da Filipovića i njegove suradnike stavi na listu kršitelja sankcija, iako im se imena spominju u dokazima o kršenju sankcija

Naime, hrvatske institucije iz dokumentacije priložene nizozemskom sudu rekonstruirale su kako je Alketbi u ponedjeljak, 31. listopada 2022., prvo u ruskom konzulatu u Dubaiju potpisao punomoć za zastupanje Irini Šamraevoj. Potom joj je tu punomoć poslao u Moskvu, ali nigdje nije precizirao na koji način. Potom je na temelju te pristigle punomoći Irina Šamraeva u Alketbijevo ime za 10.000 rubalja odnosno oko tisuću kuna, kupila tvrtku SBK ART, kojoj je Sberbank na dan početka ruske invazije na Ukrajinu prebacio svojih 468 milijuna eura potraživanja, odnosno 41,82% udjela Fortenove.

Potom je Irina Šamraeva sa Sberbankom potpisala ugovor kojim Alketbi kao fizička osoba kupuje 468 milijuna vrijedan udio u Fortenovi koji se nalazi u tvrtki SBK ART.

Tijekom istoga dana Irina Šamraeva zatim kupuje tvrtku Aivazovsy Invest. Taj manevar uslijedio je jer udio u tvrtki SBK ART Alketbi ipak nije kupio izravno kao fizička osoba. Nego je Alketbi očito isti dan morao otkupiti i Aivazovsy Invest kako bi se transakcija provela preko računa.

Zatim istoga dana tvrtka Aivazovsy Invest u Gazprombanku podiže kredit u iznosu od 400 milijuna eura. Kredit se odobrava i isplaćuje isti dan. Tu čudima nije kraj, nego je Aivazovsy Invest sa svog računa u Sberbanku istoga dana uspio isplatiti 400 milijuna eura na račun Sberbanka. I zaključno, istu večer, hrvatska PR agencija Millenium promocija poslala je priopćenje medijima da je Alketbi dovršio kupnju suvlasničkog udjela koje je u Fortenova grupi držao Sberbank.

Miodrag Borojević (na slici lijevo) mogao bi se naći na listi sankcioniranih osoba kao pomagač u povezivanju lažnog investitora Saifa Alketbija s pravim kupcima udjela Sberbanka u Fortenovi. FOTO: Marko Mišćević/CROPIX

Sada njegova putovnica otkriva da je unatoč svemu tomu dan prije ušao u Pakistan. Što je ondje radio, koliko se zadržao i kada se vratio u Dubai? Je li uopće bio u Dubaiju u danu kada je sve spomenuto odrađivao u koordinaciji s ruskim konzulatom u Dubaiju?

Hrvatske institucije već par tjedana propituju svaki detalj opisanog scenarija. Sumnjivo im je sve. Alketbi tvrdi da je Irini Šamraevoj potpisao i potom poslao punomoć za zastupanje u ruskom konzulatu u Dubaiju. U dokumentaciji poslanoj sudu te punomoći nema.

Pretpostavi li se da je Alketbi zaista Irini Šamraevoj potpisao i poslao punomoć za zastupanje i potpisivanje dokumenata u Moskvi, onda je punomoć morala biti potpisana u ponedjeljak, 31. 10. jer ruski konzulat u Dubaiju ne radi petkom. Osim toga, za punomoć je Alketbiju bila potrebna kopija putovnice od Irine Šamraeve, što znači da bi Alketbi morao imati e-mail, fax ili neku telefonsku ili aplikacijsku poruku u kojoj mu ona šalje kopiju s datumom i vremenom slanja.

Krešimir Filipović i Miodrag Borojević, odjeveni u kockaste dresove, bili su među publikom stadiona u Kataru na kojem se 9. prosinca odigravala četvrtfinalna utakmica između Hrvatske i Brazila. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Kako ruski konzulat u Dubaiju radi od 10 do 13.30 po lokalnom vremenu, odnosno od 9 do 12.30 po moskovskom vremenu, punomoć bi trebala biti izdana u tom vremenu. Nadalje, ruski konzulat bilježničke poslove radi po najavi, što znači da bi Alketbi trebao imati pisani trag da se najavio za uslugu ili barem telefonski poziv prema konzulatu ili konzulu. Osim toga, na stranicama ruskog konzulata piše da im treba od 2 do 3 dana da dovrše bilježničke poslove nakon što dobiju svu dokumentaciju. To pak znači da bi trebali moći objasniti kako je za Alketbija sve obavljeno u jedno jutro, a ako se nije vratio iz Pakistana, čak i bez njegova prisustva.

Kako punomoć vjerojatno nije stigla do Moskve u fizičkom obliku, to znači da ju je Alketbi morao poslati e-mailom ili nekim drugim digitalnim putem, što znači da bi trebao imati pisani trag da ju je poslao i to s točnim vremenom kad je to napravio. Ako punomoć Irini Šamraevoj nije stigla u fizičkom obliku, postavlja se pitanje kako je Irina Šamraeva u Moskvi s kopijom punomoći izdane u Dubaiju obavila sve spomenute kupoprodajne poslove, potom ovjerila sve kod javnog bilježnika i uspjela podići kredit od 400 milijuna eura.

Hrvatskim institucijama dodatno je sumnjivo to što je Alketbi sa Sberbankom potpisao ugovor u kojem se navodi da kupuje udjele kao fizička osoba. Pri tomu se isprva tvrtka Aivazovsky Invest niti ne spominje. Ali ipak, do konca dana tehnički ta tvrtka kupuje spomenuti vlasnički udio u Fortenova grupi kreditom od 400 milijuna eura. Alketbi nizozemskom sudu ničim nije objasnio, niti dostavio dokumentaciju o kupovini Aivazovsky Investa.

Aivazovsky Invest, kako se navodi, potom isti dan podiže 400 milijuna eura kredita u Gazprombanku, ali ni tog ugovora nema u dokumentaciji koju je Alketbi dostavio sudu. Nema pred nizozemskim sudom o tomu ni bilo kakve druge dokumentacije ili dokaza.

‘Uoči utakmice Hrvatska-Brazil Krešimir Filipović i Miodrag Borojević našli su se s Irinom Šamraevom koja je u Alketbijevo ime za 10.000 rublji, odnosno oko 1000 kuna, kupila tvrtku SBK ART. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Primjerice, Aivazovsky Invest je cijenu za Sberbankove udjele uplatio sa svog računa u Sberbanku. Alketbi sudu nije pokazao nikakav dokument kako je i kada novac iz Gazprombanka prebačen na račun Aivazovsky Investa u Sberbanku. Hrvatske institucije nisu jedine zainteresirane saznati kako je moguće da je Gazprombank maloj anonimnoj tvrtki posudio 400 milijuna eura u jednom danu.

Kako nema ugovora o kreditu, nije jasno tko ga je potpisao, kada i pod kojim uvjetima i instrumentima osiguranja, odnosno kako će Aivazovsky Invest vratiti 400 milijuna eura. Dodatno intrigira i to što Alketbi navodi da je on kao fizička osoba s Aivazovsky Investom potpisao poseban ugovor o pozajmici, u kojem se zrcali Aivazovsky Investov dug Gazprombanku. Ne treba posebno spominjati da u dokumentaciji dostavljenoj nizozemskom sudu ni tog ugovora nema, pa nije jasno ni kada je potpisan, tko ga je potpisao u ime Aivazovsky Investa i kako će Alketbi vraćati novac Aivazovsky Investu.

‘Nakon što je tvrtka SBK ART završila pod sankcijama, nemoguće je da sve stane na tome, važno je i formalno saznati tko je činio mrežu suradnika i pomagača u kršenju sankcija’

Dodatno je sumnjivo i to što se Alketbi u vlasništvo Aivazovsky Investa upisao tek 9. 11. 2022. Dakle, u trenutku kada je Gazprombank toj tvrtki dao kredit od 400 milijuna eura, Aivazovsky Invest još uvijek je bio u vlasništvu izvjesne Nadie Yudine.

Što znači da je formalno-pravno ona bila jedina osoba koja je mogla podići kredit u Gazprombanku, isplatiti Sberbank i potpisati ugovor o pozajmici s Alketbijem. Osim toga, direktor tvrtke SBK ART ostaje ista osoba sve do 15. 11. 2022. Tek tada nova direktorica postaje Irina Šamraeva. Sve te sumnjive aktivnosti prati i opsežna dokumentacija koju su hrvatske vlasti poslale i nizozemskom sudu i mjerodavnim tijelima EU-a. U tom se kontekstu očekuju sljedeći potezi s ciljem rasvjetljavanja mreže koja se usudila pokušati dosad najveće kršenje sankcija Rusiji na području EU-a.