Kroatist i povjesničar Filip Zoričić ravnatelj je Gimnazije u Puli, aktivist i poduzetnik u kulturi, autor, urednik i esejist. Sa svojom Nezavisnom listom kandidirao se za Gradsko vijeće i za gradonačelnika Pule. Nedavno je izazvao nacionalnu pažnju, javno se ispričavši učenicima koji zbog epidemioloških mjera nisu mogli u školu, a istodobno su se na pogrebu Milana Bandića masovno kršili napuci Stožera civilne zaštite. Na početku intervjua za nacional.hr, Zoričić komentira dojam da je njegova kandidatura izazvala zabrinutost u pulskom IDS-u, te otkriva što će mu biti ključni adut u finišu kampanje.

Čim su u IDS-u zabrinuti, to znači da radimo dobar posao i na to sam jako ponosan. Kampanja je bila kulturna, i jako je dobro da nitko nije bio, barem prema meni, grub ili bezobrazan. Naravno, stranački vojnici i trolovi, ali i neki istaknuti pojedinci IDS-a i MOŽEMO bili su nepristojni, kako u javnim nastupima tako i prema pojedincima s naše Liste, no to je, valjda, dio cijele ove političke utrke. Meni je najvažnije da nitko s naše liste nije ni slova rekao loše prema suparnicima. Zadržali smo dostojanstvo, pa i time pokazali veliku razliku. Upravo naša i moja smirenost, argumentiranost i jasnoća u nastupu te drugačiji način gledanja na politiku naš su ključan adut u, rekao bih, najprije, buđenju birača i vraćanju povjerenja u politiku.

U ostatku Hrvatske, IDS uživa ugled stranke koja je Istru pretvorila u najrazvijeniji i najpoželjniji dio Hrvatske. Je li IDS zaslužio tu predodžbu? Je li Pula danas najpoželjniji grad u Hrvatskoj?

IDS je zbilja stranka koja je devedesetih napravila ključne političke poteze. Vještim osjećajem za politički trenutak,  poznavajući mentalitet kraja iz kojeg su nastali, konstruktivnim kritikama i bez pretjeranih osobnih napada, stvorili su proeuropsko i demokratsko društvo koje ima ekonomsku snagu, jer slobodni ljudi žele ulagati i proizvoditi u kraju koji je afirmativan, koji ne osuđuje. Ali to je bilo devedesetih. I to je problem. Od početka 2000-ih do sada, gradili su politiku samo na starim zaslugama. To više nije dovoljno. Grad Pula izgleda, posebno u centru grada, kao grad poslije potresa. Nikakve fasade, nikakvi kulturni događaji, prazni i zapušteni prostori, Riva koja ne postoji i bez centra grada. Dakle, da su od 2000-ih postavili po jednu ploču na Rivu ili Korzu, već bismo imali prekrasne šetnice i ugodan ambijent, ali IDS očito ima drugačije prioritete. Grad Pula se hvali da je Grad prijatelja djece, a nemamo dovoljno vrtića, škole su slabo opremljene, stare, neke još rade u dvije smjene i u raspadnutom stanju. No, da ne bude zabune. Ne bih Pulu mijenjao nizašto, jer je to grad enormnog potencijala i baš po mjeri čovjeka – sve je blizu, i živi se sporije. I zato smo se kandidirali!

Što je bilo loše u IDS-ovu vođenju Pule, a vi kanite promijeniti?

Prođite kroz grad i vidjet ćete. Ne mogu se sjetiti kada sam zadnji put vidio stranačku vrhušku da prolazi kroz grad. Što bi i prolazili kada ne liči na ono što bi trebao biti: ili ih nije briga, ili im je neugodno. Pazite, to je legendarni rimski grad i centralna austrougarska luka. Sve postojeće dodatno ćemo unaprijediti. I kod nas neće biti ‘što će šef reći’. Samo kvalitetne ideje će prolaziti. Kako radimo u kampanji, tako ćemo i kod upravljanja gradom – timski i stručno. Zato je potreban poviijsni reset!

Opišite nam vašu viziju Pule za pet godina. Po čemu bi se razlikovala od grada kakvog danas znamo?

Naš Program ima šest ključnih točaka, ali je temeljni onaj o hitnom uvođenju aplikacije za transparentan proračun kako bi građani u svakom trenutku mogli pratiti troškove grada i gradonačelnika. To je start koji vraća povjerenje građana u upravljanje i vođenje. Nakon toga slijedi revitalizacija starogradske jezgre, okretanje Pule moru i stvaranje uvjeta za Pulu kao grad mladih i studenata, grad djece i raj za umirovljenike. Pula to sve može. U Pulu ljudi žele dolaziti i nema onog tko u takvom gradu ne bi volio živjeti, a mi to moramo i možemo omogućiti, jer imamo tim stručnjaka, mladih i spodobnih ljudi koji su već nešto ostvarili u karijeri. Pula ne samo zbog rezultata koji dolaze, već i zbog potencijala koji ćemo iskoristiti s menadžmentom koji će voditi Grad, bez interesa, više neće biti isti grad.

Tko je na vašoj listi za Gradsko vijeće? S kim biste koalirali? U politici je teško ostati nezavisan.

U Istri, ali usudio bih se reći i u ostatku države, glavne, tradicionalne stranke imaju krizu. Ljudi ne žive dovoljno dobro, žele što više participirati u svakodnevnim političkim odlukama i dosadili su im mediokriteti koji nisu u stanju donijeti suvisle odluke. Dakle, nitko od velikih političkih stranaka uza sebe nema stručnjake koji bi im na strateška pitanja dali jasan, znanstveni odgovor. Prije svega, znanstvenici ne žele okaljati svoje akademsko ime ako se pridruže političkim strankama; drugo, politika donosi političke, a ne znanstvene odluke, pa u tom smislu sav trud stručnjaka pada u vodu. I konačno, stranačka vrhuška želi samo odobravanje, a to si ni jedan stručnjak ne može priuštiti – ići političkoj stranici niz dlaku. Moja lista je skupina različitih, ali intelektualnih ljudi koji razgovaraju i žele donijeti odluke demokratskim metodama. Mi smo ljudi koji žive živote normalnih ljudi i koji su intelektualno pošteni. Nismo opterećeni stranačkim strukturama i iza sebe imamo uspješne karijere. Koaliranja nema, posebno ne s IDS-om. Mi smo nezavisni, ali to ne znači da bismo odbili prijedlog izgradnje novog vrtića. Podrške na slijepo nema, niti će biti. Ako treba, možemo i na nove izbore. Nema straha.

Nije čest slučaj da se učitelj, školski profesor, prosvjetar, kandidira na izborima. Liječnici, pak, hrle u politiku. Kako biste objasnili taj fenomen?

Liječnici su još uvijek jedini u društvu koji svojim radom i pameti mogu zaraditi i biti društveno cijenjeni. Svjesni su da zanimanje liječnika nije lako dobiti, potrebno je raditi i raditi. Vjerojatno postanu svjesni da oko njih stoje ljudi koji su intelektualno potkapacitirani. Imaju i svoj ego i odluče se uključiti. Ako izgube, ne boje se, jer znaju da su njihove usluge tražene. Kod srednjoškolskih profesora nema komponente ‘radi puno i postat ćeš bogat’, pa je i rizik otići u politiku. Osim toga, profesor je ipak lakše zamjenjiv. Profesor radi za svoju plaću koja je takva kakva jest, nisu skloni javim polemikama, ali imaju pamet, osjećaj za društvena zbivanja i zapravo su na prvoj liniji društvenih promjena, jer ipak oni obrazuju i odgajaju buduće znanstvenike i političare.

Doktorirali ste na Vladi Gotovcu. Je li točno da dovršavate i njegovu biografiju? Je li vam Gotovac politički i životni uzor?

Da, u siječnju sam doktorirao humanističke znanosti pod mentorstvom profesora Vjerana Pavlakovića i profesora Inoslava Beškera na temi ideja i života Vlade Gotovca. Punih osam godina sve sam istražio i pročitao o Gotovcu koji mi je postao politički i životni uzor, jer je bio hrabar kada je bilo najteže, i u sedamdesetima i u devedesetima, a ostao je vjeran svojim uvjerenjima o domovini, Bogu, čovjeku i pojedincu kroz pojam slobode. Takvih ljudi danas nema u javnom i političkom životu. Želim upravo o njemu govoriti i pisati, pa vjerujem da do kraja godine izlazi prva biografija o tom velikanu.