Hrvatski jedriličar Filip Jurišić osvojio je brončano odličje na Svjetskom prvenstvu olimpijske klase ILCA 7 u meksičkom Riviera Narayitu. Riječ je o klasi koja se još do prošlogodišnjih olimpijskih igara u Tokiju zvala Laser i u kojoj je Tonči Stipanović osvojio dvije olimpijske medalje. Da je Hrvatska velesila u toj klasi, pokazuje i podatak da je u Meksiku Stipanović završio kao peti, a Jurišićeva medalja je šesta svjetska medalja za Hrvatsku u Laseru.

Jurišić je ujedno postao i treći hrvatski jedriličar s osvojenom medaljom u toj olimpijskoj klasi. Prije njega su odličja uzimali Stipanović (srebro i tri bronce) i Mladen Makjanić, koji je 1991. u Porto Carrasu došao do bronce. Filip Jurišić je 29-godišnji Hvaranin koji je lani postao europski doprvak, a u Meksiku je do medalje stigao na dramatičan način jer je do zadnjega dana držao osmo mjesto, ali je s dva druga mjesta u završnim utrkama došao do svjetske bronce i najvećeg uspjeha u karijeri.

Filip Jurišić je 29-godišnji Hvaranin koji je lani postao europski doprvak, a bronca iz Meksika njegov je najveći uspjeh u karijeri. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

Iako je u trenutku našeg razgovora već bilo prošlo nekoliko dana od njegovog povratka iz Meksika, Jurišić nam je priznao da još uvijek nije sasvim svjestan velikog uspjeha te da treba proći par dana, a možda i tjedana, da se slegnu svi dojmovi sa Svjetskog prvenstva u Meksiku.

“Bilo je jako naporno jer smo u Meksiko otišli mjesec dana prije samog prvenstva i tamo smo obavili posljednje pripreme, ali očito da je to bio pun pogodak jer rezultati koje smo ostvarili su fantastični i moj trener Jozo Jakelić se još jednom pokazao kao najbolji trener na svijetu jer ima trojicu jedriličara među prvom petoricom”, rekao nam je Jurišić, koji je inače član Jedriličarskog kluba Mornar iz Splita.

Jurišićeva medalja iz Meksika šesta je svjetska medalja za Hrvatsku u olimpijskoj klasi ILCA 7, koja se donedavno zvala Laser. FOTO: Sailing energy i privatna arhiva Filipa Jurišića

S njim treniraju i dvostruki dobitnik olimpijske medalje iz Rija i Tokija Tonči Stipanović, ali i Cipranin Pavlos Kontides koji je u Meksiku osvojio srebrnu medalju. Ovaj uspjeh samo je potvrdio kvalitetu rada u Mornaru, ali je i pokazao da Hrvatska može računati na dva vrhunska jedriličara koja će se još neko vrijeme boriti za velike medalje.

“Tonči, Pavlos i ja smo nerazdvojni. Ja sam, doduše, šest godina mlađi od Tončija, ali u šali znamo reći da više vremena provedemo zajedno nego sa svojim obiteljima. Koliko god to bila šala, zapravo i nije daleko od istine jer smo nedavno izračunali da znamo i po 150 dana godišnje provesti zajedno na raznim pripremama i natjecanjima. Tako da slobodno mogu reći da su mi ti momci i trener Jakelić druga obitelj”, istaknuo je Filip Jurišić, koji se slaže s tezom da je Hrvatska postala velesila u klasi koja se nekada zvala Laser, a danas ILCA 7.

‘Tradicija jedrenja u Hrvatskoj je duga i ostvarujemo vrhunske rezultate u sportu koji je praktički rezerviran samo za bogate sportske nacije’

Jedini problem je u tome što na olimpijskim igrama može nastupiti samo jedan jedriličar po državi, što znači da ćemo u Parizu 2024. gledati ili Jurišića ili Stipanovića, pa smo pitali Jurišića je li ispravan dojam da se teže plasirati na olimpijske igre nego tamo biti u borbi za medalje?

“Pa moglo bi se tako reći. Ne želim reći da je samim plasmanom na olimpijske igre osigurana medalja, ali bih plasmanom bio u samom krugu favorita za medalju, to sigurno. I zato je pred nama velika borba i budite sigurni da ćemo i Tonči i ja dati sve od sebe da se plasiramo na Olimpijske igre u Parizu, ali to sigurno neće ugroziti naše prijateljstvo i onaj tko ne uspije, bit će najveći navijač onome tko će otići u Pariz. To vam garantiram. Nažalost, pravila su takva i na OI može ići samo jedna posada po klasi iz pojedine države i to moramo prihvatiti i na to smo spremni”, rekao je Filip Jurišić te dodao kako smatra da jedrenje zaslužuje malo bolji tretman unutar hrvatskog sporta jer se posljednjih godina pokazalo da jedriličari redovito donose medalje s najvećih svjetskih natjecanja.

Iduće dvije godine bit će vjerojatno najintenzivnije u karijeri Filipa Jurišića koji vjeruje da će mu iskustvo s posljednjeg europskog i s ovog svjetskog prvenstva pomoći da se izbori za nastup na Olimpijskim igrama. FOTO: Sailing energy i privatna arhiva Filipa Jurišića

“Jasno mi je da nikada nećemo imati status jednog nogometa ili rukometa, ali tradicija jedrenja u Hrvatskoj je duga i stvarno već niz godina ostvarujemo vrhunske rezultate u sportu koji je praktički rezerviran samo za bogate sportske nacije poput Velike Britanije, Francuske, Australije, a tu su i skandinavske zemlje. Sigurno je da se financijski ne možemo s njima nositi, ali da bi možda trebalo malo više pažnje i malo više financijskih sredstava usmjeriti prema jedrenju, u to sam siguran. Tako bismo možda imali više klubova koji su uspješni kao što je danas Mornar”, rekao je Jurišić.

Jedrenjem se počeo baviti još dok je živio na Hvaru te je na treninge išao u Split. Zato je, kako kaže, u početku bio u hendikepu u odnosu na vršnjake koji su imali puno više treninga. Međutim, kada se preselio u Split kod bake, počeo je sustizati i prestizati konkurenciju te je ubrzo postao jedan od najboljih hrvatskih jedriličara. Svejedno je proteklih godina ostao u sjeni ponajboljeg hrvatskog jedriličara svih vremena Tončija Stipanovića. No iako su godinama konkurencija u klasi, Jurišić smatra da mu je treniranje i jedrenje uz Tončija Stipanovića samo pomoglo u karijeri.

‘Ne može se mjeriti koliko mi je Tonči pomogao u karijeri. Kao i Pavlos. Kad iziđemo na regatno polje, svatko želi pobijediti, ali čim završi, opet smo tim’

“Ne može se mjeriti koliko mi je Tonči pomogao u karijeri. Učiti od njega, ali i od Pavlosa, nešto je što se ne može nadomjestiti. Naravno, kad izađemo na regatno polje, sve se to zaboravi i svatko želi pobijediti, ali čim utrka završi, opet smo tim. Zato je Mornar poseban jedriličarski klub i nije ni čudo da postižemo rezultate”, objasnio je 29-godišnji Hvaranin. Pred njim je malo duži period odmora, nakon dočeka u Splitu, ali i na Hvaru gdje su mu sumještani priredili iznenađenje koje nije očekivao.

“Moram priznati da je i to jedan od razloga što se dojmovi još nisu slegli, jer umor je stvarno velik. Prvo mjesec dana priprema, pa naporno i uzbudljivo prvenstvo, pa onda povratak u Hrvatsku, privikavanje na vremensku razliku i nekoliko organiziranih proslava. Trebalo je sve to izdržati”, kroz smijeh je rekao Filip Jurišić.

‘Moj trener Jozo Jakelić još jednom se pokazao kao najbolji trener na svijetu jer ima trojicu jedriličara među prvom petoricom’

Nakon odmora čekaju ga pripreme za novi natjecateljski ciklus kojim zapravo i počinju kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu. Nakon ljetnog odmora pred Jurišićem je prvo europsko prvenstvo koje će se u francuskom Heyersu održati sredinom studenoga, a iduće godine očekuje ga obrana svjetske bronce u nizozemskom Den Haagu gdje će se u kolovozu održati iduće svjetsko prvenstvo koje će ujedno biti i prvo natjecanje na kojem se može izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.

“Iduće dvije godine vjerojatno će biti i najintenzivnije u mojoj karijeri i vjerujem da će mi iskustvo s posljednjeg europskog i s ovog svjetskog prvenstva pomoći da ostvarim svoj san, a to je nastup na olimpijskim igrama i napad na olimpijsku medalju. Vjerujem u sebe i u svoje jedriličarske sposobnosti i znam da neće biti ni malo lako i zato se sada želim prvo dobro odmoriti i onda krenuti s jakim pripremama za europsko i svjetsko prvenstvo”, zaključio je brončani sa Svjetskog prvenstva u klasi ILCA 7 Filip Jurišić.

‘Bilo je jako naporno jer smo u Meksiko otišli mjesec dana prije prvenstva i tamo smo obavili posljednje pripreme, ali to je očito bio pun pogodak’, kaže Filip Jurišić. FOTO: Sailing energy