Filip Fak, ravnatelj Zagrebačke filharmonije, najavljuje novi projekt OFF ciklusa – orkestar će 20. prosinca svirati uživo uz projekciju filma „Sam u kući“.

NACIONAL: Glazba uživo uz projekciju filma „Sam u kući“ nastavak je ciklusa koji povezuje filmsku i glazbenu umjetnost. Zašto baš taj film?

Projekcija filma „Sam u kući“ idejni je potomak projekta Fil(m)harmonija koji je Zagrebačka filharmonija s vrlo velikim uspjehom realizirala u prethodnim godinama. U sklopu Fil(m)harmonije ranije su predstavljeni klasici „Nosferatu“ F. W. Murnaua, „Krstarica Potemkin“ Sergeja Ejzenštajna, „General“ Bustera Keatona, „Mališan“ i „Cirkus“ Charlieja Chaplina. Taj projekt je, međutim, zastao u pandemijskom razdoblju pa smo ga odlučili oživjeti na potpuno novi način u sklopu našeg OFF ciklusa. Umjesto nijemih filmova, ove sezone odlučili smo upriličiti pravi audio-vizualni spektakl, a mislim da u božićnom razdoblju nije bilo boljeg izbora od omiljenog božićnog klasika „Sam u kući“.

NACIONAL: Kako to izgleda, tko i kako priprema glazbenike, je li to glazba iz filma ili Filharmonija svira neku drugu glazbu?

Same glazbene pripreme odvijaju se kao i za bilo koji drugi simfonijski koncert – kroz tjedan dana pokusa, pod vodstvom dirigenta Ernsta van Teila, glazbenici orkestra Zagrebačke filharmonije pripremaju sjajan soundtrack legendarnog skladatelja filmske glazbe Johna Williamsa. Dakako, radi se upravo o glazbi koja je napisana za ovaj film, a moram reći da ona u samom filmu ima vrlo istaknutu ulogu i uvelike doprinosi cjelokupnoj atmosferi te prati razne situacije s kojima se naš glavni junak, dječak Kevin, u filmu susreće.

NACIONAL: OFF ciklus je vrlo popularan, njime pokušavate pridobiti novu publiku, posebno mlađu. Zašto je to važno i kako publika reagira?

OFF ciklus je zamišljen kao projekt kojim će se postupno premostiti jaz razumijevanja između apstraktne simfonijske glazbe najviše umjetničke vrijednosti i široke publike, odnosno, buduće filharmonijske publike. Dakle, u biti, radi se o programima čija je namjera i namjena razvoj publike kroz specifičan pristup – odabirom „pitkijih“ programa koji će svojim popularnim, zanimljivim i šarolikim konceptom dovesti nove slušatelje u našu koncertnu dvoranu, ujedno im istovremeno želimo pokazati i svu raskoš simfonijskog muziciranja u vjeri da će se s vremenom zainteresirati i za neke tzv. ozbiljnije programe, koji su ipak naš „core business“. Publika reagira sjajno na kvalitetne programe, što pokazuju i rasprodane dvorane za mnoge od naših koncerata u OFF ciklusu, a jedan od njih je upravo i „Sam u kući“ – mjesec i pol prije koncertne projekcije dvorana je bila već potpuno rasprodana pa smo bili primorani otvoriti još jedan termin!

NACIONAL: Osim ovog koncerta, kraj godine Filharmonija će dočekati uz sad već tradicionalan Filharmonijski bal, što vama kao ravnatelju znači činjenica da je taj događaj postao iznimno popularan, bez njega se ne može zamisliti kraj godine?

Filharmonijski bal je već tradicionalno kruna naše filharmonijske kalendarske godine. U svom duhu osmišljen po uzoru na čuveni Novogodišnji koncert Bečke filharmonije, i naš Filharmonijski bal obično se programski temelji na glazbi obitelji Strauss. Uz programske novitete i iznenađenja, glazba Straussovih na jedan svečan, elegantan, prpošan, radostan, ganutljiv i uzvišeni način ispraća minulu godinu i pozdravlja je na najljepši mogući način. To su uvijek rado posjećeni i spektakularni koncerti, a tako će biti i ove godine, 30. prosinca. Koliko je Filharmonijski bal popularan, pokazuje i činjenica da je on već sad rasprodan, a u pravu ste kad kažete da je kraj godine za nas bez tog koncerta nezamisliv – vjerujem da ćemo uskoro i s Filharmonijskim balom biti u situaciji da ćemo morati upriličiti dva koncerta s obzirom na veliki interes publike.

NACIONAL: Kako biste ocijenili dosadašnju sezonu i što Filharmonija radi do kraja sezone, koje biste koncerte izdvojili?

Dosadašnji tijek sezone bio je iznimno uspješan, prezadovoljan sam i umjetničkom razinom naših koncerata i posjetom publike koji me u nekim trenucima ugodno iznenadio. Nakon predsezonskih koncerata s Andreom Bocellijem u prepunoj pulskoj Areni, tri rasprodane dvorane „Disneyjeve čarobne filmske glazbe“ i koncerta s legendarnim tenorom Joseom Carrerasom, sezonu smo službeno započeli sjajnim koncertom pod vodstvom našeg šefa dirigenta maestra Dawida Runtza uz 5. simfoniju Gustava Mahlera i Violinski koncert Arnolda Schönberga u fenomenalnoj izvedbi violinista Benjamina Schmida. Zasigurno je jedan od vrhunaca sezone bio nedavni koncert pod ravnanjem našeg već proslavljenog maestra Ivana Repušića i fantastičnog pijanista Simona Trpčeskog. Posebno mi je srcu drag i gotovo iznenađujući uspjeh prvog koncerta u našem novom ciklusu „FeelHarmonija“, seriji koncertnih predavanja otvorenoj i besplatnoj za građanstvo gdje su maestro Ivan Josip Skender i pripovjedač Fabijan Komljenović izazvali istinsko oduševljenje mnogih novih lica u publici kroz otkrivanje svih čari i tajni ljepote simfonijske glazbe.

NACIONAL: Osim koncerata, važan posao se sklopio s tvornicom žica za gudačke instrumente. O čemu se radi i što to znači za orkestar?

Radi se o jednom velikom iskoraku za naš orkestar, a to je novoutemeljena suradnja s čuvenom bečkom tvornicom žica za gudačke instrumente Thomastik-Infeld. Naime, to je svjetski lider u svom polju, a partnerstvo s tom bečkom tvrtkom je ostvareno, na našu veliku čast i zadovoljstvo, u vidu ekskluzivnog sponzorskog ugovora. U biti, to je jedna od onih win-win situacija gdje smo dobili najbolji proizvod po najpovoljnijim mogućim uvjetima, a velika nam je čast upravo zbog toga što je ta tvrtka prepoznala našu umjetničku kvalitetu i u nama vidjela partnera vrijednog ulaganja i takvog ugovora, na čemu im ovim putem kao ravnatelj Zagrebačke filharmonije želim zahvaliti.

NACIONAL: Kakvom vidite ZF na kraju svog mandata i koliko vam treba da do tog cilja dođete? Gdje su najveći izazovi?

Izazovi, koje smo već dobrim dijelom uspjeli i premostiti u nešto više od godinu dana moga mandata, još uvijek se sastoje u premošćivanju financijskih, organizacijskih, pravnih i kadrovskih problematika kojih me pregršt dočekalo kad sam stupio na dužnost. Procjenjujem da ću otprilike polovinu svoga mandata potrošiti samo na stabilizaciju ustanove u tim naizgled dosadnim, formalnim i suhoparnim, ali za funkcioniranje ustanove uistinu esencijalnim aspektima. Ono što bih do kraja mandata htio želio postići, iako smo i u tom smislu postigli već popriličan napredak, jest veća vidljivost Zagrebačke filharmonije u široj javnosti, a koja će posljedično rezultirati i sve većim interesom i posjetom publike. Uostalom, to se polako i postojano već i događa, ali ja sanjam o povratku u „zlatno doba“, kad su naši koncerti uvijek bili dupkom puni i kad je Zagrebačka filharmonija u društvu predstavljala ono što uistinu i jest – perjanicu hrvatske glazbene kulture.