Nakon višemjesečnog iščekivanja i čak četiriju natječaja, Zagrebačka filharmonija napokon je dobila ravnatelja. To je 40-godišnji Filip Fak, akademski pijanist, član Zagrebačke filharmonije, profesor na Muzičkoj akademiji i bivši ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Mandat nije završio jer je intendanta Marina Blaževića tužio za mobing. Kako to gotovo uvijek biva, ni ovaj izbor nije prošao bez drame jer su ga neki članovi orkestra optužili da je na čelo ZF-a izabran uz pomoć stranke na vlasti Možemo! koja je, prema njihovim riječima, besramno iskoristila sve svoje kadrove u svoju korist i izgurala sve protukandidate te imenovala Faka.

Filip Fak rođen je u Rijeci 1983., a studij klavira završava 2005. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Đorđa Stanettija. Usavršavao se na Scholi Cantorum u Parizu u majstorskom razredu Eugena Indjica, čijim završetkom stječe Diplome de Concert s najvišim ocjenama. Nastupao je kao solist i komorni muzičar u gotovo svim važnijim hrvatskim kulturnim centrima te u desetak europskih zemalja, SAD-u, Meksiku i Kini. Kao solist s orkestrom nastupao je s najuglednijim hrvatskim orkestrima i ansamblima te s renomiranim dirigentima. Suosnivač je Riječkog klavirskog trija, a kao umjetnički suradnik sudjelovao je u brojnim koncertnim i scenskim produkcijama te na majstorskim tečajevima istaknutih umjetnika, a bio je i službeni pijanist na međunarodnim natjecanjima. U svom repertoaru posebnu pozornost posvećuje izvedbama suvremenih autora, redovito izvodi i skladbe hrvatskih autora, što dokazuje i veći broj zvučnih zapisa ostvaren za arhiv HRT-a, kao i recentne snimke objavljene na nosačima zvuka u izdanju kuće Cantus.

Dobitnik je brojnih nagrada, a bavi se i skladanjem. Dosad je skladao prvenstveno djela za klavir, koja su u više navrata izvođena u Hrvatskoj i inozemstvu, dok su neka i nagrađivana. Usavršavao se na poslijediplomskom studiju elektroničke glazbe u klasi prof. Zlatka Tanodija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Također, autor je komorne verzije Bizetove opere „Carmen“, na kojoj je radio i u ulozi muzičkog redatelja u produkciji HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Filip Fak Nacionalu je dao ekskluzivan intervju, prvi otkad je službeno imenovan ravnateljem Zagrebačke filharmonije.

NACIONAL: Upravo vas je gradonačelnik imenovao novim ravnateljem Zagrebačke filharmonije. Bila su čak četiri javna natječaja, zašto ste se baš sad odlučili prijaviti?

Još od objave prvog u nizu natječaja za ravnatelja Zagrebačke filharmonije u proljeće prošle kalendarske godine, imao sam zaista mnogo nagovora da se prijavim za tu funkciju, prije svega od strane kolega iz struke. Međutim, osim činjenice da sam u tom trenutku već obavljao funkciju ravnatelja Opere HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i predsjednika Hrvatskog društva glazbenih umjetnika te sam uz to još radio i kao profesor na Muzičkoj akademiji, odlučio sam da se tada neću prijaviti, prvenstveno iz kolegijalnosti prema dotadašnjem ravnatelju Mirku Bochu. Na posljednji natječaj sam se odlučio ipak prijaviti prvenstveno zbog činjenice da prethodni natječaj nije za ravnatelja iznjedrio nikoga od četvorice tada prijavljenih kandidata.

NACIONAL: Kakav vam je program, kako vidite Filharmoniju na kraju svog mandata?

U svom četverogodišnjem programu rada i razvitka stavio sam težište na nekoliko prioritetnih točaka. Podizanje kvalitete programa je ključno, u smislu programske selekcije i pomnijeg odabira suradnika (dirigenata, solista), jer Filharmonija jednostavno mora držati onu umjetničku razinu koja joj pripada po njenom mjestu u hrvatskoj kulturi. Dakako, to planiram popratiti i povećanjem vidljivosti u javnom prostoru; velika je šteta imati takav pogon i umjetnički proizvod vrhunske kvalitete a da se on obraća vrlo ograničenom broju ljudi i nije prepoznat u širem društvenom kontekstu. S time u vezi, jedan od najvažnijih prioriteta bit će i revitalizacija publike, koja se u posljednjim sezonama – dobrim dijelom i zbog nepovoljnih okolnosti uslijed pandemije covida-19 i zagrebačkog potresa – poprilično prorijedila. Moramo uspostaviti bolju komunikaciju i interakciju s publikom, što bih između ostalog želio postići većim obimom edukacijskih ciklusa za mlade, kao i otvaranjem spram nove publike, ali bez ikakvih populističkog dodvoravanja. Filharmonija mora biti svjetionik, a ne ogledalo kulture širega društva. Nadalje, postoji i čitav niz tehničkih pitanja, primjerice goruće pitanje konačne izrade ugovora s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog, a svakako je nužna i određena reorganizacija poslovnih procesa kako bi svaki kotačić u stroju funkcionirao besprijekorno. Moja glavna želja je da mandat završim koncertima koji će se odvijati pred ponovno prepunom dvoranom Lisinski te da u tim koncertima podjednako uživaju i publika i sam orkestar.

NACIONAL: Još niste uspjeli pogledati što ste dočekali, ali na temelju anonimne prijave je Mirko Boch, dosadašnji ravnatelj, prema nalazu revizije radio protuzakonite stvari. No čula sam da i dalje iskaču kosturi iz ormara, pa se tako govori o mnogobrojnim financijskim malverzacijama, gdje su u pitanju pozamašni iznosi. Jeste li upoznati s problemima u poslovanju, posebno u financijskom dijelu?

Moram reći da me dosta stvari o kojima se u nalazu revizije govori poprilično zabrinulo. Iz tog nalaza proizlazi da su se neke stvari radile protupropisno, iako zaista ne mogu tvrditi što je od toga bilo svjesno, a što nesvjesno. Za razne kosture iz ormara sam također čuo, ali bi bilo zaista neodgovorno od mene o tome išta govoriti sve dok ne dođem u poziciju u kojoj ću imati stvarni uvid u sve parametre poslovanja i financijsku situaciju Filharmonije. Tek tada ću moći sa sigurnošću ustvrditi je li zaista bilo nekakvih malverzacija ili je tu riječ samo o glasinama.

NACIONAL: Što će vam biti prvi potezi u ulozi novog ravnatelja?

Svakako ću najprije napraviti jednu dubinsku reviziju zatečenog stanja, kako bismo od prvoga dana zaista znali na čemu smo, a zatim detaljno iznutra proučiti sve poslovne procese za koje mi se dosad činilo da ne funkcioniraju onako kako bi mogli ili morali. Zasigurno će biti nekih kadrovskih rošada jer sam poprilično uvjeren kako stvarni ljudski potencijali trenutačno nisu adekvatno iskorišteni niti posloženi u savršenu konstelaciju.

‘Ne očekujem nikakvu bunu članova orkestra niti za takvo što ima realnog temelja’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako to mislite?

Neki zaposlenici bi mogli mnogo više doprinijeti ako im se daju primjereniji zadaci ili ih se čak premjesti na neko drugo radno mjesto, dok su drugi pak preopterećeni obvezama, pa ih treba rasteretiti. Jedan od prvih poteza će svakako biti i rad na već spomenutom ugovoru s KD-om Vatroslava Lisinskog – odmah po vijesti o imenovanju stupio sam u kontakt s budućom ravnateljicom dvorane Ninom Čalopek i već nakon inicijalnog kontakta sam uvjeren da ćemo se uspjeti brzo dogovoriti oko svih otvorenih pitanja te da ćemo ostvariti vrlo kvalitetnu suradnju.

NACIONAL: Poznajete orkestar, u Filharmoniji ste zaposleni od 2017. Kakva je atmosfera? Ljudski odnosi uvijek su iznimno važni, a koliko znam orkestar je dosta podijeljen oko podrške vama kao ravnatelju i podrške Dubravku Palanoviću, jednom od vašeg protukandidata. Deseci članova orkestra dali su Palanoviću podršku nakon što je, kako oni tvrde, iz utrke za ravnatelja izbačen samo zbog politike. On je bio na listi Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, ali tvrde kako je apsolutno najbolji kandidat, s 20 godina staža, iskustvom vođenja orkestara, skladatelj, izvrstan glazbenik. Što vi mislite o tome?

Osobno vrlo cijenim kolegu Palanovića; u nekom drukčijem scenariju, zaista ne bih imao ništa protiv toga da je on izabran za ravnatelja. Međutim, ovdje bih morao spomenuti ključnu informaciju koja je u vašem pitanju izostavljena – prijedlog o kandidatu za ravnatelja ne donosi orkestar, već Upravno vijeće Zagrebačke filharmonije. Upravno vijeće odluku donosi na temelju procjene četverogodišnjeg programa rada i razvitka Zagrebačke filharmonije, a na natječaju je odlučilo meni dati prednost. Također, da ovdje ne bi bilo nikakve nedoumice, ni anketiranje zaposlenika također nije pokazalo neku značajnu razliku između nas dvojice; od sveukupno 140 zaposlenika, ja sam dobio tek nekih desetak glasova manje od kolege Palanovića, što smatram vrlo respektabilnim s obzirom na moj relativno kratki staž u Filharmoniji. Nadalje, što se tiče bilo čije političke orijentacije, nikada se nisam vezao ni uz kakvu političku opciju, već sam se oduvijek bavio isključivo strukom, a tako će i ostati.

NACIONAL: U isto vrijeme, za vas tvrde da vam nedostaje iskustva u vođenju orkestara te da nemate ni neki staž u ZF-u. Isto tako, zamjeraju vam činjenicu da ste u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje ste bili ravnatelj Opere, napravili frku, da ste kasnili na posao, niste obavljali svoje dužnosti, pa da ste zbog toga dobili otkaz. Što kažete na to?

Ma pazite, svatko može anonimno tvrditi bilo što o bilo kome, ne navodeći pritom nikakve argumente za svoje tvrdnje, a onda još govoriti u pluralu kako bi se izazvao dojam da tako misli veliki broj ljudi. Valjda su moja biografija i prijedlog programa rada i razvitka Zagrebačke filharmonije ipak s nekim razlogom na natječaju odabrani kao najbolji. Naravno, sasvim je prirodno kako takvim raspletom događaja neki akteri nisu sretni, ali ipak mislim da je nekorektno da se zbog tog nezadovoljstva ide s nekakvim ad hominem napadima, k tome vrlo neuvjerljivima. Što se tiče mog mandata u riječkom HNK, mogu reći samo ovoliko – uporno ponavljanje već odavno prokazanih laži ne čini ih ništa istinitijima. Ne isključujem niti mogućnost da kod malobrojnih, ali dosad vrlo privilegiranih pojedinaca postoji i određeni strah od moga dolaska, upravo s obzirom na beskompromisnost i nepotkupljivost koju sam dokazao u Rijeci. Sasvim je vjerojatno da tako govore zato što znaju da će mojim dolaskom biti prisiljeni izvaditi prste iz pekmeza.

NACIONAL: Jeste li spremni za neku takvu bunu članova orkestra ili je ne očekujete?

Koješta. Naravno da ne očekujem nikakvu bunu članova orkestra niti za takvo što ima ikakvog realnog temelja. Ogromnu većinu orkestra čine pošteni i razumni ljudi, koji časno i profesionalno obavljaju svoj posao, jednako kao što planiram činiti i ja kao budući ravnatelj.

NACIONAL: Spomenuli ste orkestar i činjenicu da orkestar ne odlučuje o tome tko će biti ravnatelj. Međutim, njihovo mišljenje nije baš nevažno, ili ne bi trebalo biti. Članovi orkestra s kojima sam razgovarala tvrde da ste išli protiv njihove volje dok se smjenjivao Mirko Boch. Naime, bili ste član Upravnog vijeća koje je s dva glasa protiv smjene – inače glasovi orkestra – i tri glasa za smjenu izglasalo Bochov odlazak. Vaš je glas, smatraju oni, trebao ići protiv smjene Bocha jer je to bila želja orkestra. Kako gledate na to, znate li za takve stvari?

To je također jedna notorna glupost. Apsolutno nikada nisam bio član Upravnog vijeća. Ne znam jesu li ti članovi orkestra koji to tvrde možda članovi nekog drugog ili čak „konkurentskog“ orkestra, ali u svakom slučaju očito ne barataju ni najosnovnijim informacijama. Dakle, niti sam ikada bio član Upravnog vijeća, niti sam samim time glasao protiv Bocha, niti sam bio uopće u prilici poštovati volju orkestra. Nezamislivo mi je da netko može uopće pokušati servirati jednu takvu besmislenu laž, kad se takva informacija vrlo lako može provjeriti na službenim stranicama Filharmonije u tek nekoliko klikova mišem.

NACIONAL: Što je danas Zagrebačka filharmonija, koliko je ona značajna za Zagreb, za hrvatsku kulturu?

Zagrebačka filharmonija je danas ono što je Zagrebačka filharmonija uvijek – perjanica hrvatske kulture. Njen značaj za grad Zagreb i hrvatsku kulturu je apsolutno neprocjenjiv. Međutim, kako sam već ranije spomenuo, sasvim druga strana priče je kakva je percepcija orkestra u široj javnosti. S vremenom se otvorio određeni jaz između nas i šireg društva, pa čak i naše vlastite publike, jaz koji nismo na vrijeme prepoznali i na koji nismo na vrijeme reagirali, ne snalazeći se u ionako vrtoglavo ubrzanim vremenima prepunima velikih promjena u percepciji i recepciji kulture na globalnoj razini. Samim time je opala i prepoznatljivost odnosno „prepoznatost“ Zagrebačke filharmonije kao onoga što ona uistinu jest i koliko uistinu vrijedi. To je fundamentalni jaz koji jednostavno moramo premostiti jer jedino tako možemo ostvarivati svoju stvarnu društvenu misiju.

NACIONAL: Vi ste zaposleni na Muzičkoj akademiji, hoćete li zamrznuti taj status? Teško je očekivati da ćete funkciju ravnatelja ZF-a moći obavljati uz posao na Akademiji.

Svakako ću mjesto profesora na Akademiji zamrznuti, iako namjeravam u honorarnom statusu dovršiti rad sa svojim trenutačnim studentima, koji su već blizu kraja studija. Dakako, bilo bi nemoguće paralelno obavljati dva takva posla učinkovito. S druge strane, svakako se planiram vratiti na Akademiju po okončanju ravnateljskog mandata.

NACIONAL: Ipak, možda biste imali bolji uvid u glazbenu scenu, posebno u mlade glazbenike koji još studiraju? Možda bi netko od njih mogao biti član ZF-a, hoće li vam ta komunikacija s Akademijom nedostajati za posao u ZF-u?

Apsolutno ću ostati u vrlo živoj komunikaciji s Muzičkom akademijom, ta komunikacija će u suštini promijeniti tek adresu. Štoviše, planiram razviti još bolju suradnju s Akademijom, odnosno mladim akademskim glazbenicima, jer je to zapravo od obostrane koristi. Muzička akademija je svakako jedan od rasadnika naših budućih zaposlenika, ali isto tako i potencijalnih budućih solista, dirigenata ili skladatelja koji će jednoga dana surađivati s našim orkestrom, pa je njegovanje tog odnosa za mene osobno od velike važnosti.

NACIONAL: Profesionalni ste glazbenik, koji mora biti u formi, koji mora svirati. Kako ćete uskladiti obaveze u ZF-u sa svojim koncertima koje, pretpostavljam, morate imati?

Iz ove perspektive, teško mi je procijeniti koliko ću imati vremena za vježbanje i koncertiranje, ali uvjeravam vas da taj aspekt svoga posla sigurno neću pretjerano zapustiti – uostalom, ipak je to moja najuža struka, pa si to ne mogu niti dozvoliti. Eto, za usporedbu, za vrijeme dok sam bio ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca nisam u bitnoj mjeri zapostavio svoje koncertne angažmane, pa se nadam da će tako biti i u ovom slučaju, barem u određenoj mjeri.

NACIONAL: U kakvom je statusu vaša tužba protiv Marina Blaževića, intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci?

Ne smijem javno komentirati detalje sudskih procesa, ali mogu reći da su se u posljednjem periodu dogodili neki vrlo pozitivni pomaci pa sam poprilično uvjeren da će ta priča vrlo skoro biti iza mene. Bez obzira na epilog toga slučaja, u konačnici sam vrlo sretan i zahvalan što sam prošao to cjelokupno iskustvo jer sam u procesu mnogo toga naučio i iz njega izašao mnogo snažniji, oboružan vještinama koje sam prije tog ravnateljskog mandata imao tek u tragovima. Vjerujem da će mi upravo ta iskustva iz HNK Ivana pl. Zajca biti od presudne važnosti i u mom predstojećem mandatu ravnatelja Zagrebačke filharmonije.