Konačno je okončana dugogodišnja pravna bitka UEFA-e i FIFA-e s menadžerskom agencijom Doyen Sports koja se vodila zbog spora oko legalnosti postojanja TPO-a (vlasništvo trećih osoba nad ekonomskim pravima igračima).

UEFA je još 2012. godine priložila preporuku FIFA-i o zabrani takve prakse, te su tek tri godine poslije (nakon odluke Vijeća za profesionalni nogomet FIFA-e) propisi o utjecaju treće strane na klubove i vlasništvu treće strane nad ekonomskim pravima igrača uvedeni u FIFA Pravilnik o statusu i transferima igrača.

Nakon ovog događaja mnogi su poznati menadžeri (i menadžerske agencije) pronalazili načine kako izigrati nove odredbe krovne svjetske nogometne kuće, a (u Hrvatskoj vrlo dobro poznata) agencija Doyen Sports i RFC Seraing podnijeli su prigovor belgijskom prizivnom sudu protiv UEFA-e, FIFA-e, Nogometnog saveza Belgije i FIFPro-a uz objašnjenje da TPO propisi diskrimantorno djeluju na slobodu kretanja igrača i samo nogometno tržište kao cjelinu.

Iako su prvostupanjske i drugostupanjske odluke briselskih sudova išle u korist UEFA-e, FIFA-e i ostalih tuženika, uz objašnjenje drugostupanjskog suda da su – “iako TPO svojim propisima utječe na novčane tokove i financijsku raspodjelu u svijetu nogometa, posljedice njegove primjene isključivo plod propisa koji su čisto ‘sportske prirode’”, Doyen Sports i (formalno) RFC Seraing nastavili su sa svojim pravnim vratolomijama kako bi nekako pobili zakonitost postojanja TPO propisa. Tako je nakon ovih odluka cijeli postupak završio na CAS-u (Sportski arbitražni sud) koji je trebao biti posljednja pravosudna instanca koja može potvrditi ili pobiti zakonitost postojanja spomenutih propisa. CAS je, naravno, potvrdio odluke belgijskih sudova, no tu priča ne završava. U kolovozu 2018. godine Doyen Sports ponovno dolazi pred belgijske sudove, ovaj put sa zahtjevom da se ispita legalnost FIFA-inog inzistiranja da se arbitražne odluke moraju odvijati pred CAS-om. Belgijski sudovi u ovom su predmetu dali za pravo Doyen Sports agenciji te su odvjetnici agencije i belgijskog kluba sada, osokoljeni činjenicom da je praktički pobijena nadležnost zadnje pravosudne instance u njihovom postupku, ponovno pokrenuli postupak pred sudom u Bruxellesu. Prvostupanjski sud opet je donio odluku kao i 2017. godine, a konačni pravorijek donesen je sredinom ovog mjeseca kada je i Žalbeni sud u Bruxellesu odbio žalbu Doyen Sportsa i FC Serainga, te je tako konačno okončana pravosudna borba u kojoj je pobjedu odnijela FIFA zajedno sa svojim članicama i dionicima.

Okidač ovoj pravnoj bitki bio je, naravno, novac. Novac koji je TPO ugovorima praktički odlazio van nogometa. U prava na igrače investirali bi građevinari, šeici, off-shore tvrtke i novac bi jednostavno nestajao, odnosno, ne bi završavao u nogometnoj industriji (klubovima i ‘džepovima’ igrača) već na računima trećih strana koje bi se u poslove transferiranja igrača nerijetko uključivale pri okončanju pregovora, a nisu bile strane ni situacije u kojima bi treće strane (kao pravne i fizičke osobe koje su sudjelovale u istima) bile naknadno dodavane i poslije zaključivanja posla. Naravno – i nakon zabrane događaju se razne prijemosnice tokova novca, ali se pripremaju i nove mjere od strane FIFA-e, kao što je Klirinška kuća preko koje će se u budućnosti vršiti svi transferi nogometaša. Velik utjecaj u donošenju ovih propisa i promjena regulacija poslovanja u transferima nogometaša imala je i Europska komisija koja je mnogim sastancima, pozivima, u konačnici i regulacijama tjerala UEFA-u (posljedično i FIFA-u) da što prije i što ozbiljnije počnu djelovati u smjeru spriječavanja pranja novca kroz nogometno tržište.

U svakom slučaju, ovo je velika pobjeda krovnih nogometnih kuća protiv najveće menadžerske agencije. Ostaje nam vidjeti hoće li se FIFA i UEFA uozbiljiti sa sankcijama protiv onih dionika koji i u budućnosti budu kršili ili izigravali propise koji se tiču vlasništva trećih strana nad ekonomskim pravima igrača i utjecaja trećih strana na klubove. Jer sve dok te kazne ne postanu drastične i rigorozne, ali i usmjerene na ‘pravu adresu’ – teško da će se nešto suštinski promijeniti.