Revolucionar koji je sa malom skupinom boraca zavladao Kubom, i koji je više od četiri desetljeća bio trn u oku susjednom SAD-u, Fidel Castrao rođen je 13. kolovoza 1926. godine u bogatoj obitelji plantažera šećerne trske. Kao mladić radio je na plantaži te se upoznao s teškim životom običnog puka što ga je promijenilo i usmjerilo za cijeli život.

Roditelji su ga poslali u jezuitske škole koje je uspješno završio nakon čega je doktorirao pravo na Sveučilištu u Havani, gdje se upoznao za lijevičarsko-liberalnim idejama. Nakon završenog fakulteta Castro je planirao kandidirati se za mjesto zastupnika u kubanskom parlamentu na izborima zakazanim za 1952. godinu, ali je general Batista izvršio državni udar, zbacio vladu i otkazao izbore.

To je bila prijelomnica u Castrovom životu jer je odlučio sam silom doći na vlast. Skupio je nekolicinu istomišljenika te u totalno nepripremljenom pohodu 26. srpnja 1953. godine napao vojarnu u mjestu Monacada. Napad je ispao pravi fijasko, većina Castrovih suboraca su poginula, a on je uhićen. U zatvoru je bio sve do 1955. godine odakle je putem pristalica slao parole o kubanskom nacionalizmu, antiimperijalizmu i reformaciji države.

Od kubanskog revolucionara postati će prvi sekretar Komunističke partije Kube, predsjednik državnog vijeća i vijeća ministara Republike Kube, vrhovni zapovjednik Revolucionarnih oružanih snaga. Umro je 2016. godine. Mnogi ga smatraju diktatorom. Na dužnosti ga je naslijedio brat Raúl Castro.