Fiat Ritmo odgovor je na konvencionalno dizajnirani Volkswagen Golf iz 1974., Talijani su već naprednu tehnologiju, koju je uveo i “izbrusio” Fiat 128, “Europski automobil 1970. godine”, oplemenili modernističkim dizajnom, nažalost i limom iz SSSR-a

Ne mijenjaj ono što je uspješno, a usto brojke u oznaci zvuče otmjenije i ozbiljnije od imena. Konačno, krajem 1970-ih pojam su bili Mercedes-Benz 200 D, Audi 100, BMW 320, Volvo 244, Peugeot 504… Fiat je ‘boom’ je napravila modelom Fiat 128, koji je posebno atraktivan bio u sportskim izvedenicama Fiat 128 Sport Coupe i Fiat 128 3P.

Na salonu u Torinu, 20. travnja 1978., službeno je predstavljen Fiat Ritmo, nasljednik modela Fiat 128. Bitno u novom talijanskom kompaktu je (gotovo) izvrsna koncepcija modela Fiat 128 zapakirana u futuristički dizajn.

Budući da je tada Volkswagen Golf već počeo raditi dar-mar u kompaktnoj klasi, Talijani su pošto-poto željeli napraviti veći i ozbiljniji auto. Dužinom 3937 mm, širinom 1650 mm i visinom 1400 mm bio je čak 232 mm duži, 40 mm širi i jednako visok kao Golf. Međuosni je razmak od 2448 mm veći za 48 mm.

Ali, vratimo se koncepciji. Ritmo je sve bitno preuzeo od kompaktne limuzine Fiata 128, predstavljenog 1969., koji je osvojio titulu “Europski automobil 1970. godine”, po kojem je 1971. napravljena legendarna kombi-limuzina Zastava 101 – Stojadin. Sprijeda i straga bio je neovisni ovjes, sprijeda je bio MacPherson, s poprečnim ramenima i “nosećom” balans štangom, a straga su poprečna ramena stajala na poprečno postavljenoj lisnatoj opruzi.

Redni 4-cilindraš s blokom od sivog lijeva i glavom od aluminija imao je bregasto vratilo u glavi, pokretan zupčastim remenom. Kratkohodne izvedbe (80 x 55,5 mm), obujma 1116 ccm, ugrađivao se u 128 i Stojadina svojedobno je ‘ispaljivao’ tada respektabilnih 55 KS. Dokazao se pouzdanošću i izdržljivošću. Ritmo je imao ‘razbušenu’ verziju toga motora, provrta povećanoga na 86,4 mm, pa je sa 65 KS i postizao tada uvažavajuće performanse (15,3 s, 150 km/h).

Taj je motor 1980. pojačan na 75 KS, a 1981. stižu verzije 85 iz 1498 ccm, za 12,2 s i 163 km/h, te sportska 105 TC, s dva bregasta vratila, što je već davalo sportskih 9,5 i 180 km/h. Ni tu nije bio kraj. 1982., kad je uvedena verzija 60 iz 1116 ccm (1979. je ista snaga stizala iz 1049 ccm), predstavljen je ultrasportski Abarth 125 TC za vatrenih 8,0 s i 190 km/h, a 1983. pojačan je na 130 TC.

Fiat Ritmo je, po uzoru na Volkswagen Golf, 1980. dobiva dizelsku verziju 1.7 snage 55 KS, koja je prosječno trošila 6,4 l. Redizajnom iz 1985. stižu 1.7 sa 60 KS i 1.9 Turbodiesel s 80 KS za 12,9 s i 170 km/h. Talijanski ‘protuotrov’ za Volkswagen Golf, Opel Kadett i Ford Escort reklamiran kao “rukom rađen od strane robota”.

Uto je vrijeme Fiat navodno imao najsuvremeniju tvornicu na svijetu, bio je pouzdan, ali mu je, posebice od sredine 1980-ih reputaciju počeo nagrizati čelik iz SSSR-a, kojeg je Fiat dobivao u kooperacijskom ‘dealu’ zbog modela Lada (Žiguli, odnosno “ruski” Fiat 124).

Fiat Ritmo, još više njegova limuzinska verzija Regata, došli su na zao glas po limariji koja je “hrđala već u prospektu”. To je bio jedan od razloga zbog kojih je Fiat nepovratno izgubio dotadašnje pozicije na tržištu.

U Jugoslaviji je bio relativno rijedak jer ga Zastava nije nudila u dinarskom programu, moralo ga se plaćati u devizama, za razliku od u ono vrijeme mnogo češćeg modela Fiat Regata. Ipak, kod nas je Ritmo imao značajnu ulogu u autoutrkama, a posebno se pamti legendarni Mario Delmoro. U Španjolskoj se proizvodio kao Seat Ronda.

Ovo je verzija Abarth, u redizajniranom izdanju.