Na VN Italije 1923., stazi Monza, prvoj utrci prestižnog naziva VN Europe, pobijedio je Carlo Salamano bolidom Fiat 805/405, koji će uvelike odrediti budućnost utrka

Početak prve utrke za VN Europe 1923., na stazi Monza, obilježila je tragedija. Na treningu 8. rujna 1923 poginuo je Ugo Sivocci, pa se momčad Alfa Romeo povukla. Stoga Alfa Romeo P1, prvi bolid u seriji koja će utemeljiti trkaću povijest jedne od najuspješnijih trkaćih momčadi ikada, nije dobio priliku za debi.

Pojavio se, pa i završio utrku, krajnje neobični Benz Tropfenwagen, kapljičastog aerodinamičnog oblika s motorom smještenim iza vozača. Manjak snage nikada ga neće odvesti na pobjednički put, ali ultimativno, trkaći automobil Benz poslužit će kao inspiracija za desetak godina kasniji Auto Union.

Na startu utrke, 9. rujna 2023., pojavili su se vizualno još neobičniji bolidi Voisin, koji su manjom masom i dobrom aerodinamikom pokušavali nadoknaditi manjak snage. Iz SAD-a pristigli su bolidi Miller. Bili su to i posljednji istinski kompetitivni trkaći modeli s one strane Atlantika, prije nego su različite regulative posve razdvojile trkaće scene i trkaće kulture SAD-a i Europe. Nastupila je i francuska momčad Rolland-Pilain.

Pobjedu je odnio favorit, domaći Fiat, tada nedvojbeno najbolja trkaća momčad na svijetu. Pobjednik Carlo Salamano vozio je Fiat 805/405, s rednim 8-cilindarskim motorom obujma 2.0, mehaničkim kompresorom nabijenim na 148 KS. Prešao je 80 krugova po 10 km, prosječnom brzinom od 146,5 km/h. Bila je to prva pobjeda nekog automobila pokretanog motorom s prednabijanjem, u povijesti utrka za Veliku nagradu.

Salamano, legendarni razvojni vozač do 1961. će napraviti milijune kilometara u prototipovima raznih cestovnih modela Fiat. Mogućnosti bolida Fiat 805/405 pokazao je i Pietro Bordino, vozeći najbrži krug prosječnom brzinom od 160,7 km/h, ali je zbog iscrpljenosti na kraju odustao.