Nakon što je prošle godine otkazan filmski festival u Cannesu, pri čemu organizatori nisu ni pomišljali na internetsku ili hibridnu verziju, ovo „svjetsko prvenstvo u filmovima“, kako je festival nazvao Quentin Tarantino, ove se godine održava uživo, u koliko-toliko normalnijim uvjetima. Nije to festival iz prethodnih godina, broj filmskih gostiju je upola manji no inače, na Croisettei nema ogromnih filmskih panoa na kojima se reklamiraju novi filmski blockbusteri, malo je partyja i oni nisu razuzdani kao nekada. S druge strane, tu su filmovi, tu su dvorane koje se popunjavaju do posljednjeg mjesta, tu je crveni tepih, tu su novinari i fotografi, tu su glumci i redatelji koji su došli iz cijelog svijeta kako bi proslavili puna kina. Kako je to rekao Matt Damon, jedan od gostiju festivala, on je sretan što u Cannesu ulazi u kino s tisuću njemu nepoznatih ljudi koji su tu iz istog razloga kao i on.

Umjesto uobičajenog termina u svibnju, ove je godine festival pomaknut za srpanj, održava se od 6. do 17. ovog mjeseca. Razlog odgode je bila, naravno, pandemija, francuska vlada je tek početkom lipnja objavila uvjete pod kojima se može ući u Francusku, odnosno u Cannes. A ti uvjeti su bili takvi da su mnogi u tom trenutku odustali. Isprva, bilo je rečeno kako će građani zemalja s plave liste (zemlje Europske unije i nekoliko zemalja izvan nje) koji su cijepljeni dva puta ulaziti u Francusku s predočenjem covid-putovnice. Ako nisu cijepljeni, ući će s PCR ili antigenskim testom te će se svaka dva dana besplatno cijepiti u Cannesu. Svi oni koji dolaze iz „narančastih“ zemalja morat će prvo, bez obzira na cijepljenost, u sedmodnevnu izolaciju. To je izazvalo nevjericu, prvenstveno među filmskim djelatnicima iz „narančaste“ Velike Britanije koji nisu željeli u izolaciju tjedan dana prije početka festivala. Uz ponešto pregovaranja i lobiranja, odluka o izolaciji je ukinuta. Ništa čudno, osim Francuza, na festival u Cannesu dolazi najviše Amerikanaca i Britanaca, bez njih bi festival bio u značajnom gubitku. Tu nije bio kraj preokretima. Naime, građani zemalja koje su bile označene plavom bojom a nisu dio EU-a, poput Izraela i Srbije, trebali su imati isti tretman kao i građani zemalja EU-a. Nekoliko dana pred početak festivala stiže obavijest kako ti građani, čak i ako su cijepljeni dva puta nekim od cjepiva koje priznaje EU, neće imati isti tretman. Moraju se testirati svaki drugi dan, što i rade. Još je gore bilo s Rusima, njihova zemlja je na „crvenoj“ listi i oni su morali bezuvjetno u 10-dnevnu izolaciju nakon ulaska u Francusku. Stoga je umjesto uobičajenih 3000 Rusa koji dolaze u Cannesu filmskim poslom ove godine došlo njih samo 300.

To je izazivalo velike gužve na punktu za testiranje u Cannesu. Bez negativnog testa ne može se ući u Palais des Festival, glavnu i najveću dvoranu u Cannesu kao ni u dijelove gdje se obavljaju poslovni razgovori vezani za film. Primjerice, ako netko želi doći do štanda HAVC-a i razgovarati o hrvatskim filmovima, mora uza sebe imati covid-putovnicu ili negativan test ne stariji od 48 sati. Test se radi uzimanjem sline, ali kako su ovo vrući dani u Cannesu tako je mnogima vrlo teško ispljunuti potrebne količine sline pa se događalo da su takvi morali pristati na dobro poznati test s uvlačenjem štapića u nos. Za sve one iz EU-a koji su imali covid-putovnicu bilo je najavljeno kako će trebati na svoje mobitele skinutu francusku covid-aplikaciju, skenirati QR kod sa svoje covid-putovnice te će im time sva vrata u Cannesu biti otvorena. Nekoliko dana pred početak festivala objavljeno je da francuska aplikacija ne može skenirati QR kod građana ostalih zemalja EU-a te da će biti potrebno nositi papirnati dokaz o cijepljenju kako bi se moglo normalno kretati filmskim dijelom Cannesa. Prema informacijama koje je organizator objavio, svakog dana u Cannesu testiralo se nekoliko tisuća ljudi te je prosjek pozitivnih nizak, tri dnevno.

I onda je došao utorak, 6. srpnja, večer otvorenja festivala i to s filmom „Annette“. Organizatori su se potrudili da velika filmska imena otvore festival, a to su bili južnokorejski redatelj Bong Joon-ho, koji je prije dvije godine pobijedio u Cannesu s filmom „Parazit“, zatim Pedro Almodóvar, Jodie Foster (kojoj je Almodóvar ujedno uručio nagradu za životno djelo) te ovogodišnji predsjednik žirija Spike Lee. Ekipa filma „Annette“ također je bila prisutna, francuski redatelj Leos Carax, glavni glumac Adam Driver koji je došao iz Amerike na samo 48 sati kako bi prisustvovao ovom događaju, francuska zvijezda Marion Cotillard te Simon Helberg, poznat po ulozi Howarda u seriji „Teorija velikog praska“. I to je bila jasna poruka filmskom svijetu da se festival u Cannesu vraća, možda ne u punom sjaju, ali na korak do toga.

No ono što je u večeri otvorenja bilo problematično jest činjenica da se mnogi nisu pridržavali pravila zaštite od covida. Kino dvorana Lumière prima 2300 uzvanika, a već pri dolasku na crveni tepih barem njih pola nije nosilo maske i nije poštovalo socijalnu distancu. Isto se nastavilo i u dvorani gdje autori filma „Annette“ nisu držali maske na licu. Dva čelna čovjeka festivala, direktor Thierry Frémaux i predsjednik Pierre Lescure, do posljednjeg su trenutka u medijima govorili o važnosti nošenja maske, da bi se to dobrim dijelom raspalo. Njih dvojica su cijelo vrijeme nosili maske, ali tko je mogao kontrolirati 2300 uzvanika te večeri, naročito kada su se ugasila svjetla te je počelo prikazivanje filma. A kada je film završio a svjetla su se upalila, tijekom ovacija publike redatelj filma Leos Carax mrtav je hladan zapalio cigaretu i počeo pušiti. Carax je nepopravljivi pušač, sutradan je tijekom konferencije za novinare neprestano vrtio cigaretu među prstima a onda više nije izdržao te je rekao „Moram piškiti, vraćam se odmah“. Nije se vratio. Zbog covida nije održan ni tradicionalni festivalski party otvorenja, već samo gala večera za odabrane uzvanike. Njih je na večeri bilo 550 i, prema dobivenim informacijama, ni tamo se nije pazilo na anti-covid mjere.

Mnogo toga predviđeno za prošlu godinu u Cannesu prebačeno je na ovu. Primjerice, za barem tri filma poznato je da su trebali imati premijeru u Cannesu prošle godine te se tada natjecati za Zlatnu palmu. Kako je festival otkazan, redatelji tih filmova, a to su Leos Carax za „Annette“, Paul Verhoeven za „Benedettu“ i Wes Anderson za „The French Dispatch“, dogovorili su s organizatorima da će na godinu dana „bunkerirati“ svoje filmove ako im se obeća da će se sljedeće godine naći u konkurenciji za Zlatnu palmu. To samo govori koliko je festival u Cannesu važan svim filmskim autorima. Dogovor je ispoštovan, kao što je dogovor ispoštovan i sa Spikeom Leejom, redateljem koji je prošle godine trebao biti predsjednik žirija. Nakon otkazivanja prošlogodišnjeg festivala Spike Lee predsjednik je žirija ovogodišnjeg festivala. Već na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljen žiri Lee je pokazao svoj politički aktivizam. „Ovaj svijet vode gangsteri. Agent Orange, onaj frajer iz Brazila i Putin su gangsteri. Nemaju morala, nemaju skrupula. U takvom svijetu živimo. Moramo progovoriti protiv tih gangstera“, rekao je Lee novinarima pri čemu je agent Orange, naravno, Donald Trump dok je „onaj frajer iz Brazila“ brazilski predsjednik Jair Bolsonaro.

Među filmove koji su se trebali naći na programu prošlogodišnjeg festivala u Cannesu spada i hrvatski „Murina“, debi redateljice Antonete Alamat Kusijanović, čija je premijera pomaknuta na ovu godinu. Za hrvatsku kinematografiju bitan događaj jer se hrvatski filmovi rijetko prikazuju u službenom programu festivala u Cannesu, posljednji put to se dogodilo 2015. kada je prikazan film „Zvizdan“ redatelja Dalibora Matanića. I kao što je te godine „Zvizdan“ bio hvaljen u Cannesu, tako je hvaljen i film „Murina“. Već je medijska priprema za ovaj festival bila odlično odrađena, Antonetu Alamat Kusijanović intervjuirali su za najznačajnije svjetske filmske novine i portale u povodu filma u kojem ona opisuje život obitelji na otoku u blizini Dubrovnika. Otac obitelji patrijarhalni je i povremeno nasilni Ante (Leon Lučev), čija kći, tinejdžerka, Julija (Gracija Filipović) razmišlja o osamostaljivanju i daljnjem školovanju u inozemstvu, što se ocu ne sviđa dok je majka Nela (Danica Čurčić) rastrgana između supruga i želja svoje kćeri. Odnosi će se drastično zaoštriti nakon što im u posjetu dođe Javier (Cliff Curtis), s kojim je Ante nekada radio i kojem želi prodati zemlju kako bi ovaj playboy tu sagradio turistički resort.

U Cannesu su tim povodom stigli redateljica Antoneta Alamat Kusijanović, koja je u devetom mjesecu trudnoće, glavni glumci Leon Lučev, Gracija Filipović i Danica Čurčić, danska glumica srpskog podrijetla, ali i hrvatski koproducentski partneri koje predstavljaju Danijel Pek i Zdenka Gold. Izvršni producent filma je DSikelia Productions čiji je vlasnik slavni redatelj Martin Scorsese, ali on nije u Cannesu. Film je ispraćen velikim pljeskom, nakon čega je slijedio koktel-party na plaži.

Govoreći o filmovima, ove godine ih se čak 25 natječe za Zlatnu palmu, pet više nego inače. Naime, organizatori festivala objasnili su kako su birali filmove snimane ne u proteklih 12, već u proteklih 18 mjeseci. Međutim, prema prikazanom u prvom dijelu festivala, još nema filma koji je kritika dizala u nebesa. To ne znači da su ovi filmovi loši, ali su kritičari poprilično podijeljeni oko njihove kvalitete. Neobično, jer se radi o filmovima iznimno cijenjenih redatelja. Jedan od takvih je Paul Verhoeven, nizozemski redatelj slavan zbog filmova „Sirove strasti“, „Totalno opoziv“, „Showgirls“ i mnogih drugih. Iako će za koji dan proslaviti 83. rođendan, Verhoeven je snimio novi film „Benedetta“. Ovog puta dohvatio se knjige Judith C. Brown „Immodest Acts: The Life Of A Lesbian Nun In Renaissance Italy“ iz 1986. godine koja je temeljena na istinitim događajima iz drugog dijela 17. stoljeća koji su se odigrali u Italiji. Sestra Benedetta (belgijska glumica Virginie Efira) koja se želi dočepati vlasti u crkvenim krugovima, manipulira tvrdnjama da je u svojim vizijama povezana s Isusom te se zbližava sa sestrom Bartolomeom. Ulazi u sukobe s crkvenom vlašću kojom dominiraju muškarci te započinje seksualnu vezu sa sestrom Bartolomeom. Kakav bi to bio film Paula Verhoevena da nema golotinje i seksa, ali ovog puta vrhunac je drveni kip Djevice Marije čiji donji dio Bartolomea izrezbari i pretvara ga u dildo koji koristi u seksualnim igrama s Benedettom. Reakcije na film su raznolike, francuski mediji skloniji desnom političkom spektru uništili su „Benedettu“ dok je oni skloniji ljevici slave. Ipak, kakav god bio, film korespondira sa suvremenim događajima, položaju žena u svijetu muškaraca, seksualnim slobodama, a kako na kraju selo u kojem se nalazi crkva pohara kuga, usporedba s pandemijom koronavirusa također je neizbježna. Verhoeven je zabavan i kao sugovornik, u nedjelju smo razgovarali ekskluzivno za Nacional i dotakli se i filma „Sirove strasti“, odnosno nedavnih izjava Sharon Stone kako je legendarna scena iz filma u kojoj ona širi noge snimljena na prevaru. Verhoeven je rekao kako to nije istina te je slikovito objasnio: „Sharon Stone skinula je gaćice i dala mi ih kao poklon. Ja sam njene gaćice dao svojoj supruzi. Ona ih je oprala“.

Ni filmovi drugih autora nisu osobito hvaljeni, nije to ni novi film Seana Penna „Flag Day“ u kojem on, osim što ga je režirao, glumi sa svojom kći Dylan Penn čija je majka glumica Robin Wright. Nakon svečane premijere, kada su se upalila svjetla, Sean Penn jedva se suzdržavao da ne zaplače zbog doista vrlo dobre glume njegove kćeri. Nije to ni izraelska politička drama „Ahed’s Knee“ redatelja Nadava Lapida koji se u njemu obračunava s izraelskom vladom i ministarstvom kulture. On je prije dvije godine pobijedio na festivalu Berlinu s filmom „Sinonimi“. Oprečne kritike dobili su i novi filmovi norveškog redatelja Joachima Triera i francuskog Francoisa Ozona, tako da se nužno polažu nade u filmove koji će se prikazati tijekom drugog tjedna festivala.

A ako biramo najvećeg gubitnika odnosno gubitnicu prvog dijela festivala, onda je to sigurno francuska glumica Lea Seydoux. Ona glumi u četiri filma koji se ove godine prikazuju u programu festivala i sva četiri prikazat će se u drugom tjednu. Od toga se tri filma natječu za Zlatnu palmu, to su „The French Dispatch” redatelja Wesa Andersona, „The Story of My Wife“ mađarske redateljice Ildiko Enyedi te film „France“ redatelja Bruna Dumonta. Četvrti film koji se prikazuje izvan konkurencije je francuski film „Deception” redatelja Arnauda Desplechina. Međutim, u subotu su službeno potvrđene glasine koje su kolale među novinarima, a to je da je Lea Seydoux pozitivna na koronu, iako se je dvaput cijepila. Ona se nalazi u Parizu, radi se o asimptomatskom oboljenju, svakog dana se testira i čeka da dva dana zaredom test bude negativan. U tom slučaju doći će u Cannes.