Daniele Santarelli bio je izbornik hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije nešto manje od tri godine, a nakon što početkom ove godine Hrvatski odbojkaški savez i dotadašnji izbornik nisu dogovorili nastavak suradnje, umjesto talijanskog stručnjaka koji je u međuvremenu preuzeo reprezentaciju Srbije stigao je 36-godišnji Turčin Ferhat Akbaš. Radi se o mladom (rođen 12. travnja 1986.), ali već i iskusnom treneru s 18-godišnjim iskustvom rada na međunarodnoj razini. Nakon igračke je karijere kao 18-godišnjak nastavio raditi kao analitičar u Galatasarayu i Turk Telekomu, gdje je uskoro postao asistent sjajnoj kineskoj trenerici Lang Ping s kojom je zatim otišao u Kinu i osvojio tamošnje prvenstvo s ekipom Evergrande Hengda. Kad je imao samo 28 godina, 2014. godine je postao izbornik Turske, s kojom je osvojio zlato u Europskoj ligi, zatim je bio asistent u japanskoj reprezentacije, nakon čega je slijedio izlet u Rumunjsku gdje je osvojio titulu prvaka, zatim je dvije sezone uzastopno bio prvak Poljske, a prije dolaska u Hrvatsku bio je trener turskog kluba Eczacibasi.

Izbornik Akbaš žensku je odbojkašku selekciju Hrvatske preuzeo u godini punoj natjecanja. Prvo je na rasporedu bila Europska liga, zatim Mediteranske igre, slijedio je Challenger Cup u Zadru. Ulog je bio velik, pobjednik turnira u slijedećoj sezoni igrati će u elitnoj Ligi nacija u kojoj Hrvatska nikada nije nastupala. Iako nije bila favorit, Hrvatska je u finalu turnira pobijedila Belgiju s 3:1 i time ostvarila ogroman uspjeh. No, tu nije kraj jer ovaj mjesec slijede kvalifikacije za Europsko prvenstvo koje će se igrati u Osijeku, a zatim dolazi Svjetsko prvenstvo na koje je Hrvatska ušla kao prva sljedeća po renkingu FIVB-ja nakon što je suspendirana Rusija.

TEMPO: U čemu je bila tajna igre hrvatske reprezentacije u Zadru i pobjede u finalu Challenger kupa protiv Belgije?

Igra u bloku i defanzivi je ta u kojoj smo napravili ključni pomak i digli reprezentaciju za 30%. U tome smo uspjeli zato što su na takvu igru i žrtvovanje kvalitete u ofanzivi pristali svi, uključujući i kapetanicu Samantu Fabris. S time nismo izlazili u javnost, ali od početka sam se sa ljudima u savezu dogovorio da sve podredimo turniru u Zadru i pokušamo napraviti iznenađenje. Belgijke i Francuskinje bile su glavne favoritkinje, a prije ovog turnira ispred nas je bila i Kolumbija. Na svjetskom prvenstvu koje počinje krajem kolovoza nalazimo se u uvjerlivo najtežoj skupini, “skupini smrti”, sa domaćinim Poljskom, kandidatima za medalje Turskom i Korejom, koje su sve među 15 najboljih na svijetu, ali mi se na svjetsko prvenstvo idemo natjecati a ne sudjelovati, bit ćemo još bolji nego u Zadru. Siguran sam da ćemo od sve tri dobiti bar jednu utakmicu, što bi nam moglo biti dovoljno za prolaz dalje, a u sve tri utakmice ići ćemo na pobjedu.

Iznenađujućom pobjedom nad Belgijom i osvajanjem Challenger kupa u Zadru Hrvatska odbojkaška reprezentacija plasirala se prvi put u Ligu nacija, natjecanje 16 najboljih svjetskih ženskih odbojkaških reprezentacija. FOTO: Hrvatski odbojkaški savez

TEMPO: Izbornik ženske reprezentacije postali ste tijekom siječnja ove godine. Kada je HOS došao u kontakt s vama i jeste li puno razmišljali o ponudi da preuzmete Hrvatsku?

Nekoliko ljudi iz Hrvatskog odbojkaškog saveza poznajem otprije tako da smo mi zapravo već neko vrijeme bili u kontaktu, a ja sam također već posljednjih nekoliko godina dosta pratio hrvatsku reprezentaciju i bio upoznat s reprezentativkama, njihovim mogućnostima i potencijalom. Kad sam dobio poziv od HOS-a za preuzimanje reprezentacije Hrvatske, vidio sam to kao jako dobru opciju za mene i kao priliku da s vašim Savezom i reprezentacijom u budućnosti napravim neke dobre rezultate.

TEMPO: Rekli ste da već neko vrijeme pratite hrvatsku reprezentativnu odbojku, jeste li u ranijem dijelu trenerske karijere imali prilike raditi s hrvatskim igračicama?

Da, naravno, bile su to neke sezone koje ne mogu zaboraviti. Radio sam s Majom Poljak u Turskoj, ranije sam radio i s Vesnom Jelić, osim njih jako dobro znam Sanju Popović, bilo je tu i puno igračica protiv kojih su igrale moje ekipe, tako da za mene hrvatska ženska odbojka zaista nije nešto nepoznato.

Ferhat Akbaš je i prije dolaska u Hrvatsku poznavao hrvatske odbojkašice, već je radio s Majom Poljak i Vesnom Jelić, a puno njih igralo je protiv klubova koje je on vodio. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

TEMPO: Kroz karijeru ste, osim u Turskoj, radili i u Kini, Rumunjskoj, Poljskoj, Italiji i Japanu, dobro ste upoznati s odbojkom u tim državama. Što sada, nakon nekoliko mjeseci u Hrvatskoj, možete izdvojiti kao posebnosti, što vidite kao prednost hrvatske ženske odbojke, a gdje vidite prostor za napredak?

Najveća prednost u odnosu na ostale koju Hrvatice imaju je svakako genetika, to se zapravo odnosi općenito na Hrvate. Ljudi općenito u Hrvatskoj, to naravno nije ograničeno samo na odbojkaše i odbojkašice, imaju sjajne gene za sport. Tu, naravno, prvo mislim na činjenicu da su Hrvati visoki, a ujedno su i prilično motorični, odnosno skočni, a to je kombinacija koja je za odbojku idealna. To je ono što ljude u Hrvatskoj čini velikim potencijalom za odbojku. Naravno, prostor za napredak uvijek postoji, a to vidim kroz prilično veliku razliku u sposobnostima igračica koje igraju vani u odnosu na one koje igraju u hrvatskoj ligi. U tom smislu mislim da bi bilo važno kad bi hrvatska liga napravila korak naprijed, kad bi domaće natjecanje bilo jače i kompetitivnije. Ponavljam, potencijal ovdje u Hrvatskoj je velik i vjerujem da svi zajedno možemo podići ovdašnju odbojku na višu razinu.

TEMPO: S pripremama za sva natjecanja krenuli ste u prvim danima svibnja i na okupu ćete s reprezentacijom biti do završetka Svjetskog prvenstva sredinom listopada. Znači, punih pet i pol mjeseci ćete biti zajedno, pet i pol mjeseci priprema, treninga, utakmica i turnira u kojima morate držati igračice na visokom stupnju sportske forme, ali i mentalne fokusiranosti. Kako?

Pristup je takav da ne razmišljamo o tih pet i pol mjeseci, nego idemo doslovno iz dana u dan. Fokusiramo se samo na danas i pokušavamo učiniti da sve dobro od danas prenesemo na sutra. Naravno, ne može uvijek sve biti idealno, ima dana kad pobijedimo, ima dana kad izgubimo, a nije lako niti praktički stalno biti u autobusu. Uz to, kad imate grupu od 16-17 ljudi, onda se morate brinuti i o funkcioniranju grupe, zato je ono na čemu puno radimo mentalna snaga.

‘Na Europsko prvenstvo se moramo kvalificirati i siguran sam da ćemo to i učiniti. Najjači suparnik će nam biti Rumunjska, pristupit ćemo joj oprezno’

TEMPO: Bojite li se ipak da će se ekipa do početka Svjetskog prvenstva fizički i mentalno isprazniti?

Naravno da razmišljamo o tome, ovo ljeto je puno turnira, ali dobra je stvar što između turnira ipak postoji određeni razmak, na primjer nakon Challenger Cupa imat ćemo sedam dana odmora da se osvježimo prije kvalifikacija za Europsko prvenstvo.

TEMPO: Sigurno razmišljate na način da će u toliko dugom periodu treninga i utakmica biti izuzetno važno da reprezentativke imaju što manje ozljeda?

Za kvalifikacije za EP i SP nam sve igračice trebaju u najboljem izdanju, a s obzirom na to da nemamo preveliku širinu, svaka reprezentativka nam je strašno bitna.

TEMPO: Dio natjecanja je već iza vas, Zlatna skupina Europske lige, Mediteranske igre i Challenger Cup, a predstoje vam još ona najjača natjecanja, kvalifikacije za Europsko prvenstvo, te Svjetsko prvenstvo. Kakve su vam ambicije?

To su najvažnija natjecanja, na koja idemo u najjačem sastavu. Na Europsko prvenstvo se moramo kvalificirati i siguran sam da ćemo to i učiniti. Najjači suparnik će nam biti Rumunjska i toj utakmici moramo pristupiti oprezno i ozbiljno jer će biti važno ne samo kvalificirati se nego i osvojiti prvo mjesto u skupini što donosi nešto lakši ždrijeb na Europskom prvenstvu. Na kraju nam dolazi Svjetsko prvenstvo, natjecanje na kojem igračice koje sada imamo nikada nisu bile. Bit će teško, imamo jaku skupinu s Turskom, Poljskom, Dominikanskom Republikom, Tajlandom i Južnom Korejom, to su sve selekcije s jakom reputacijom.

TEMPO: Što očekujete od Svjetskog prvenstva, natjecanja na koje je Hrvatska ušla umjesto suspendirane Rusije, a na kojem nije bila osam godina. U Hrvatskoj se svi rado sjećaju 1998. godine i osvajanja šestog mjesta, ali vjerojatno je nerealno očekivati nešto toliko veliko?

Uspoređivati ovu sadašnju s ekipom iz 1998. nije fer. Svjetsko prvenstvo je skup najboljih reprezentacija na svijetu i konkurencija je strašna. Naš cilj je biti među prve četiri reprezentacije i proći u drugi krug natjecanja. Morat ćemo ići korak po korak. Sve ekipe protiv kojih ćemo igrati u skupini imaju bolji FIVB-renking od nas tako da ćemo morati napraviti neka iznenađenja. Cilj je biti među prva četiri, zvuči teško, ali zašto ne?

Akbaš želi da hrvatska reprezentacija igra mješavinom azijskog i europskog načina igre, pri čemu zahtijeva veliku brzinu. FOTO: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL

TEMPO: Hoće li vam na predstojećem Svjetskom prvenstvu biti prvi put da igrate protiv svoje Turske?

Ne, kada sam bio u Japanu sam već igrao protiv Turske. Neće to za mene biti drukčija utakmica od ostalih. Prije prve utakmice protiv Turske, dok sam bio u Japanu, razmišljao sam o tome kako će biti igrati protiv svoje države, ali kad je krenula utakmica bilo je to kao da igramo protiv bilo koje druge reprezentacije. Ono što će biti plus kada budemo igrali protiv Turske je to što ih jako dobro poznam, neke od igračica sam i sam vodio u klubu, pa mislim da zbog toga čak imamo i određenu prednost.

TEMPO: U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo Hrvatska će igrati protiv Rumunjske, i tu isto imate prednost jer ste radili ondje?

Naravno, znam i njihove igračice, ali i trenere. Rumunjska je jaka ekipa, puna potencijala, dat ćemo sve od sebe.

TEMPO: Plasman na Europsko prvenstvo je imperativ, kvalifikacijske utakmice ćete igrati u Osijeku krajem kolovoza i početkom rujna. Osjećate li određeni pritisak prije kvalifikacija?

Pritisak stalno postoji i ako ga nema, nešto nije u redu. Osobno, volim veći pritisak, uostalom što je veći ulog, veći je pritisak, a ako želimo igrati na visokim razinama, moramo se znati nositi s tim.

‘Utakmica Hrvatske protiv Turske neće za mene biti drukčija od ostalih. Ono što će biti plus je to što ih dobro poznam, zbog toga imamo i određenu prednost’

TEMPO: Hrvatska je na Mediteranskim igrama osvojila tek sedmo mjesto, ali treba naglasiti da je reprezentacija bila bez Samante Fabris i još nekoliko važnih igračica. Jeste li zadovoljni tim nastupom reprezentacije?

Plasman sigurno nije dobar, hrvatska reprezentacija zaslužuje bolje. Prije Mediteranskih igara, na Zlatnoj ligi smo došli do polufinala i ondje je bilo bolje, ali u Alžiru na Mediteranskim igrama, u uvjetima koji su ondje vladali i bez nekih važnih igračica, nismo bili dobri koliko smo trebali biti. Poraz od Srbije u skupini nam se nije smio dogoditi tako da smo u četvrtini finala naišli na jaku Italiju koja nas je pobijedila, a kasnije i osvojila turnir. S druge strane, i Zlatnu ligu i Mediteranske igre sam vidio kao pripremne turnire za ono što slijedi, vidjeli smo ondje dobre i loše strane naše igre i naučili neke lekcije tako da ukupno i ne moramo biti nezadovoljni.

TEMPO: Kako biste željeli da Hrvatska igra u budućnosti, kakav stil igre biste htjeli uvesti?

To bi bio miks azijskog i europskog načina igre. Volim kad moje ekipe igraju najbrže moguće, nešto kao azijska igra s europskim igračicama, koje su puno moćnije od azijskih. Volim imati ekipu koja je dobra na parketu, što znači imati dobru obranu, dodavanja i servis, koja je brza na mreži. Za sada smo s reprezentacijom dobro radili na brzini igre, ali nam još uvijek nedostaju neke kvalitete kao što su obrana i servis, na čemu puno radimo cijelo ovo vrijeme.

TEMPO: Kako ste doživjeli Hrvatsku, Hrvate i hrvatski način života u ovih prvih nekoliko mjeseci?

Prvo moram reći nešto o ljudima ovdje. Hrvati su vrlo ugodni, pristojni, iskreni, direktni u komunikaciji i otvoreni. To što su direktni u komunikaciji mi se najviše sviđa jer je s vama na taj način vrlo lako razgovarati. Hrvatski način života je vrlo sličan turskom, ljeto u Turskoj i Hrvatskoj je praktički isto, a to znači sunce, more i uživanje u životu. Sljedeće što mi se kod vas sviđa je balans između discipline i uživanja u životu, ljudi znaju kada treba raditi, a kad je vrijeme za opuštanje i uživanje. To je ono što ovdje donosi kvalitetu života. Sviđa mi se i hrvatska kuhinja, ljubitelj sam ribe, obožavam hobotnice, tako da i to vidim kao nešto vrlo pozitivno u Hrvatskoj.