Zagrebačko Dramsko kazalište Gavella premijerom “Malograđana” Maksima Gorkog 4. listopada započinje novu sezonu. Već treća sezona zaredom u Gavelli počinje na gradilištu jer se predvorje tog kazališta još uvijek uređuje, kao i nova mala scena što izaziva frustraciju, ali i zabrinutost za poslovanje. Redatelj Dražen Ferenčina godinu dana je ravnatelj Gavelle i kaže da je teže biti na čelu kazališta nego što je očekivao, ali da ga vesele nove predstave i redatelji koji će u Gavelli raditi.

NACIONAL: Prošlo je godinu dana otkad ste preuzeli Gavellu. Pretpostavljam da vas je iznenadilo koliko dugo traju radovi, uređuje se predvorje i Scena 121?

Nisam očekivao da ću se u toj mjeri morati baviti građevinom, iako na indirektan način jer Gavella nema veze s kašnjenjem radova, s obzirom na to da je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, nadležan za praćenje i kontrolu izvođenja radova kao investitor. Gradnju aktivno prati i resorni Gradski ured za kulturu. Nažalost, sve nas se to izravno i jako tiče. Kad sam došao na prvi koordinacijski sastanak, dakle u listopadu prošle godine, rečeno nam je da je prošlo točno godinu otkad je mala scena trebala biti otvorena. Tada se kasnilo s radovima godinu dana. Taman se u to vrijeme dogovarala tekuća sezona, mi smo planirali da će se neke predstave raditi na toj sceni. Dogovarao sam s redateljima što i kad će raditi. Uglavnom, nezgodna situacija jer sam sve to morao odgoditi.

NACIONAL: Tvrtka koja radi sve to je propala?

Nije propala nego se trenutno nalazi u blokadi. Koliko smo čuli, navodno je dozvoljen predstečaj pa bi se radovi trebali uskoro i nastaviti.

NACIONAL: Jeste li zabrinuti?

Apsolutno jesam. Ovo sve stvara nam velike probleme u poslovanju. Za koji dan nam je prva premijera i publika će svakodnevno ulaziti u kazalište, a sa zidova vire instalacije. Nije naša obveza da to saniramo niti smo osposobljeni za takvo što, ali svi u kazalištu maksimalno se trudimo da sve funkcionira i da se nadolazeća sezona odvija po planu. Vrlo je teško predvidjeti probleme, ali se oni svakodnevno događaju. Svaka veća kiša i odmah poplavi pola kazališta. Dobili smo usmenu garanciju izvođača da je napravljena privremena zaštita od oborina, s obzirom na to da još nije izveden finalni pokrov, ali voda je procurila na dijelove stropa na balkonu i na još nekoliko mjesta u zgradi.

NACIONAL: Što kažete na informaciju koju sam čula, a to je da gradonačelnik Milan Bandić nije zainteresiran da se situacija u Gavelli riješi? Ne smatra se odgovornim i tu je vjerojatno u pravu, ali to samo znači da lakše može prepustiti situaciji stihiji.

Tu informaciju nemam, ali da gradonačelnik nije zainteresiran za Gavellu ne bi ni bio za projekt izgradnje Gavelline nove scene. Osim toga, Bandić je već nekoliko puta obišao gradilište i siguran sam da je zainteresiran da sve to što prije završi. Znam da se problemi u ovako zahtjevnim poslovima uvijek javljaju i javljat će se pa vjerujem da neće biti stihije te da će uz dobru volju svih aktera ipak doći do uspješne finalizacije projekta i daljnje suradnje. Sigurno nikome ne bi odgovaralo da jedno kazalište u centru grada ne radi zbog toga što se ne mogu zadovoljiti tehnički uvjeti koji jamče sigurnost izvođačima i publici.

NACIONAL: Što bi ta nova scena omogućila Gavelli?

Kao prvo, Gavella ima prilično velik ansambl i povećanom produkcijom svakako bi došlo do ravnomjernijeg angažmana glumaca. Ideju za novu scenu pokrenuo je još ravnatelj Darko Stazić, najveći dio realizacije događao se tijekom mandata Borisa Svrtana i evo ja sam sad to preuzeo u ovoj situaciji. Gavella je i prije imala neke alternativne scenske prostore u kojima su se postavljale manje kazališne forme, primjerice scena Mamut ili foaje kazališta, ali sad nemamo ni takva prinudna rješenja. Nova scena zamišljena je kao prostor za komornije izvedbe koje si mogu dopustiti jače odmake u inovaciju i eksperiment ili multimedijalnost. Nešto što možda nije Gavellina prepoznatljivost kod stalne publike. S ostalim pratećim programima kao što su izložbe, koncerti ili tribine, Gavella bi imala priliku postati okupljalište sadašnjih i budućih gledatelja kao pravi kazališni epicentar.

NACIONAL: Kreće i nova sezona s prvom premijerom „Malograđana“ u režiji Paola Magellija, kako prigodno.

O da, kako prigodno! Zapravo svi komadi koje ćemo ove godine izvoditi na neki način dotiču se malograđanštine. Ali ruku na srce, malo koji tekst se toga ne dotiče. Kako je o tome na najavi premijere prigodno rekao Enes Vejzović, radi se o „kulturi zataškavanja“. Sve počinje od toga da nas kod drugih smeta ono loše što na sebi ne primjećujemo. Inače, jedan od mojih prvih profesionalnih angažmana bio je vezan baš uz Paola Magellija, i to u vrijeme kad se krajem 90-ih Gavella renovirala pa je radio „Višnjik“ u foajeu. Tad sam mu bio asistent.

‘Malo koje imenovanje ravnatelja je prošlo mirno, a čovjek bi mislio da kultura nije važna. A onda dođe izbor za ravnatelja i odmah je važno ugurati svog kandidata’

NACIONAL: Kako je bilo raditi s njim?

Ma divno. Kad Paolo dolazi u kazalište glumci se „tuku“ da budu u podjeli. On je redatelj koji pomiče granice komfora svakoga glumca. Glumcima je najlakše ići sigurnim utabanim stazama, ali još više vole raditi s redateljem koji će u njima probuditi nešto novo, nešto što će ih odvesti van tih staza.

NACIONAL: Svakako vrijedi spomenuti briljantnu Gavellinu predstavu „Mjesec dana na selu“ u njegovoj režiji.

Apsolutno briljantna! Jedna od najboljih u povijesti Gavelle i s razlogom je bila deset godina na repertoaru. Majstor je u dramskom raslojavanju ruskih pisaca i nije čudo da ih često režira. U Hrvatskoj malograđanskog materijala itekako ima i bit će zanimljivo vidjeti njegovo iščitavanje Gorkog. Nakon toga, početkom prosinca, bit će premijera „Gospode Glembajevih“, za koje su već počele probe. Možete samo zamisliti kako izgleda paralelno raditi dvije velike predstave u trenutku kad vam je pola kazališta pretvoreno u gradilište. No i u tako teškim uvjetima veselimo se novim naslovima.

NACIONAL: Zašto Glembajevi? I u tom tekstu možemo govoriti o malograđanštini, je li to poveznica?

Na izvjestan način i ‘’Glembajevi’’ su svojevrsna studija malograđanskog mentaliteta. Poput Gorkog i Krleža nam govori o sukobu starog i novog – to se u ‘’Glembajevima’’ najviše vidi, naravno, u odnosu Leonea i njegova oca Nacija kojeg glumi Zlatko Vitez. U jednom razgovoru s njim otkrio mi je da više nema nekih velikih želja kad je gluma u pitanju, ali da bi još volio odigrati Ignjata Glembaja. Moram priznati da me je to zaintrigiralo. Vitez je godinama bio vrlo istaknuti član Gavelle i sada ovom predstavom ujedno obilježavamo 50 godina njegova umjetničkog rada. U vrijeme kad sam namjeravao upisati Akademiju, 1990-ih, jedna od najpoznatijih predstava bili su ‘’Glembajevi’’ s Radom Šerbedžijom kao Leoneom, Krešimirom Zidarićem kao Ignjatom i Vitezom kao Silberbrandtom. Na tu se predstavu hodočastilo, ja sam ju gledao šest puta, a sjećam se da mi je Filip Šovagović rekao da ju je gledao 12 puta. Ta predstava je bila prava škola glume. U našim Glembajevima uz Viteza igraju i Amar Bukvić kao Leone, Nataša Janjić je barunica Castelli, a Dijana Vidušin je sestra Angelika. Tu su još Ozren Grabarić, Darko Milas, Sven Medvešek, Hrvoje Klobučar, Andrej Dojkić i Nikola Baće. Sjajan ansambl i siguran sam da će se i naše ‘’Glembajeve’’ dolaziti gledati po nekoliko puta.

NACIONAL: Sljedeću godinu započinjete predstavom „Hotel Zagorje“ Ivane Bodrožić koja je izazvala kontroverze jer se trebala raditi još za vrijeme Borisa Svrtana, ali nije jer se nije imalo novca. Vi ste ju obećali uvrstiti na repertoar tek iduće sezone, otkud promjena?

Pomaknuli smo jednu predstavu pa se ukazao novi termin. Kazališno vijeće Gavelle me zvalo na sastanak u vrijeme dok je još Svrtan bio ravnatelj, ali sam ja već bio izabran za njegova nasljednika i pitali su me želim li preuzeti „Hotel Zagorje“ u režiji Anice Tomić u svoj mandat. Budući da se radi o odličnom romanu i odličnoj redateljici, naravno da sam pristao. Ured za kulturu dozvolio je prenamjenu sredstava predviđenih za „Hotel Zagorje“ s predstavom koja je nastala ranije u koprodukciji s HNK Šibenik „Kako je počeo rat na mom otoku“. Čak se je stvorila fama oko toga da se predstava skida iz političkih razloga, no ništa od toga nema veze s istinom. Jednostavno u tom trenutku nije bilo novca i postavljanje predstave je samo prolongirano. Moram priznati da je to bio fer potez Borisa Svrtana prema meni jer mi je time ostavio i financijski čistu situaciju.

NACIONAL: Dakle, nije vas dočekao dug? Gavella je imala dugovanje od nekih dva milijuna kuna.

U tom trenutku mene je dočekalo financijski pozitivno poslovanje Gavelle. Da se predstava tada radila sigurno bi me dočekao dug, vjerojatno ne baš od dva milijuna. ‘’Kako je počeo rat na mom otoku’’ doživio je veliki uspjeh, igra se puno i još uvijek se za tu predstavu traži karta više. Tako da zahvaljujući njoj, „Kiklopu“ i ostalim našim uspješnicama još uvijek nekako plivamo, bez obzira na vječni problem financiranja kazališta.

NACIONAL: Mislite li da Gavelli nedostaje drugačiji repertoar? Jer mislim da se kazalište kojem ste na čelu zaista malo ukalupilo.

Moguće je da nas ljudi koji ne idu na naše predstave doživljavaju kao neko „smrtno“ozbiljno kazalište. A ako je neko kazalište dramsko, to nikako ne mora značiti da je dosadno. Mislim da je Gavella proteklih desetljeća izgradila specifičnost i prepoznatljivost, tako da bi bilo promašeno tražiti oštre zaokrete u repertoarnoj politici ili kazališnoj estetici, jer bi pretjeran otklon u alternativnost ili tradicionalizam jamačno iznevjerio očekivanja već ustaljene publike. Usto, Gavella nije tek jedan od kotačića u kulturnom krajobrazu Zagreba, već jedan od njegovih najistaknutijih kreatora. Dokaz da publika sve više voli dolaziti na Gavelline predstave je povećana prodaja i posjećenost u odnosu na prošlu godinu, usprkos otežanim uvjetima rada.

NACIONAL: Posljednji naslov ove sezone režira Ivica Boban.

Jako sam se začudio da Ici još nije režirala u Gavelli, to će biti sjajna kombinacija redateljice i teksta Mire Gavrana „Tajna Grete Garbo“ s Anjom Šovagović Despot u glavnoj ulozi. Jedan od prvih profesionalnih angažmana Mire Gavrana bio je 1983. u Gavelli s mladom Anjom Šovagović, u predstavi „Kreontova Antigona“ i eto sad desetljećima kasnije ponovno surađuju na istoj sceni, ovaj put u jednoj izuzetno suptilnoj melodrami. U sagledavanju strahova i snage jedne od najintrigantnijih glumica i žena dvadesetog stoljeća, Grete Garbo, otvorit će nam se tajne, ne samo njezina života, već i nešto što i mi danas moramo saznati o sebi samima.

NACIONAL: Koliko je važno da hrvatska kazališta izvode hrvatske autore?

Itekako, jer ako itko precizno i točno progovara o nama i svijetu u kojem živimo, to su suvremeni domaći autori. Od kada sam došao u Gavellu, do „Malograđana“ radili smo Marinkovićeva „Kiklopa“, „Stelu, poplavu“ Dine Pešuta i „Ciglu“ Filipa Šovagovića. Ove sezone radimo Krležu, Ivanu Bodrožić i Miru Gavrana, a za iduću sezonu već su dogovorene praizvedbe novih tekstova Elvisa Bošnjaka i Mate Matišića. Dakle, vidljivo je da u mom planu i programu domaći pisci imaju istaknuto mjesto. Još da uspijem nagovoriti kućnog dramaturga Dubravka Mihanovića da napiše novu dramu.

NACIONAL: Nakon prve premijere započinju i Gavelline večeri.

Ove godine doveli smo repertoarne vrhunce kazališta iz Hrvatske i regije. Publici će se predstaviti deset predstava iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije. Gavellu predstavlja „Cigla“ koja je jako dobro primljena, posebno kod mlađe publike. Dolazi nam Slovensko mladinsko gledališče Ljubljana s predstavom „BAAL“, Slovensko narodno gledališče iz Maribora sa „Sumrakom bogova“ i Mestno gledališče Ljubljansko, s mjuziklom „Addamsovi“ zatvara Gavelline večeri, zatim dva srpska kazališta – Jugoslovensko narodno pozorište s „Ujakom Vanjom“ i Atelje 212 s „Petrijinim vijencem“ te sarajevski Kamerni teatar 55 sa „Sjećaš li se Dolly Bell“. Hrvatska kazališta u konkurenciji su HNK iz Varaždina s „Tramvajem zvan žudnja“, ZKM s „Huddersfieldom“ i zagrebački HNK s „Tri sestre“.

NACIONAL: Što biste vi voljeli postaviti, hoćete li režirati što u Gavelli?

Planiram režirati za godinu dana u Gavelli, i to Čehovljev „Višnjik“. Vraćam se svojim počecima u Gavelli jer sam upravo u radu na toj predstavi asistirao Paolu Magelliju. To je moj apsolutno najdraži pisac i moram reći da sam se već zaželio režije.

NACIONAL: Prošla je godina dana vašeg mandata, zašto ste se kandidirali za ravnatelja? Na prvi natječaj niste poslali ponudu, a taj se natječaj poništio jer je politika odigrala svoje pa ste se nakon toga javili i prošli bez velike pompe. Svi, uz mali otpor ‘’bandićevaca’’, dali su vam glas. Kako ste to postigli? Je li vam žao?

Nije mi žao, ali teže je nego što sam očekivao, moram priznati. U Gavelli sam režirao pet predstava, na četiri, pet predstava bio sam asistent, tri godine sam bio član Kazališnog vijeća, smatrao sam da dovoljno poznajem Gavellu, vodoravno i okomito. Ali kad dođete na mjesto ravnatelja susrećete se s problemima o kojima i ne razmišljate. Gavella je veliko poduzeće i na žalost, puno manje se bavite umjetničkim segmentom, a većina vremena odlazi na administraciju, financije, pedagogiju, psihologiju i ponekad građevinu. Srećom, imam dobre pomoćnike pa mi olakšavaju posao.

Zašto sam se javio? Da budem iskren, negdje je u meni tinjala želja da se za godinu, dvije, pet kandidiram za ravnatelja Gavelle. Ali zbog previranja oko natječaja i kandidata nisam se želio miješati. Međutim, nakon poništenja natječaja nekoliko mi je glumaca sugeriralo da se prijavim, pitali su me jesam li zainteresiran. Nemojmo se zavaravati, politika je ta koja odlučuje oko takvih stvari jer Grad je osnivač i na to ima pravo. I eto, nakon tog prvog natječaja dogodilo se to da nijedna od većih stranaka nije imala svog kandidata za ravnatelja pa sam nekako ja prošao ‘’neokrznuto’’. Moram priznati da se nisam nadao da će me tako dobro svi prihvatiti. Svrtan mi je rekao da se on neće kandidirati ako ću to napraviti ja i sve se nekako poklopilo.

‘Gavella danas treba biti aktualna, pa i angažirana, ali ne treba biti pamfletistička ni provokativna pod svaku cijenu, ne treba poticati na razdore, nego na razmišljanje’

NACIONAL: Vrlo je neobično upravo to što ste rekli, da je sve prošlo mirno, predstavnici Stranke BM 365 bili su suzdržani, ali nikakvih problema nije bilo. Sjećamo se što je bilo s izborom ravnatelja ZKM-a, Komedije, pa i HNK, a i taj prvi natječaj za Gavellu bio je problematičan.

Imao sam valjda sreće zato što stranke u tom trenutku više nisu imale svojih ozbiljnih kandidata.

NACIONAL: Kako gledate na to da politika ima presudan utjecaj na izbor ravnatelja institucija u kulturi?

Nemojmo se zavaravati, to je uobičajena praksa.

NACIONAL: Ali nije uobičajeno da se guraju kandidati koji nisu kompetentni, to bi trebao biti glavni kriterij neovisno o političkom afinitetu.

Apsolutno. Idealno bi bilo da se biraju stručne osobe. Gotovo u svim kazalištima bilo je problema oko izbora za ravnatelja i to je postalo malo simptomatično, što svakako nije dobro. Malo koje imenovanje je prošlo mirno, a čovjek bi mislio – jer vidimo na više razina – da kultura danas nije važna. A onda dođe izbor za ravnatelja i odmah je svima važno ugurati svog kandidata. Onda kultura dobije na važnosti. Ja sam prošao bezbolno jer je loša energija, valjda, potrošena na taj prvi natječaj.

NACIONAL: U razgovoru s nekim članovima ansambla čula sam da su glumci zadovoljni, a to je jako važno.

Meni je to najvažnije. Oni su me i zvali. No nije uvijek lako naći balans između mene koji radim za Grad i mene kojemu je prioritet glumački ansambl. Ne možete sve želje zadovoljiti, niti to pokušavam. Nema socijalizma u kazalištu i ne mogu svi igrati glavne uloge. Ali trudim se da što više rade i da dobro rade. Imam sluha za njihove potrebe.

NACIONAL: Je li teško raditi s glumcima?

Što kaže Bukara u „Hamletu u Mrduši Donjoj“, teško je raditi s ljudima. Ali glumci su doista malo drugačija bića, nježnije dušice. Oni su emotivniji, senzibilniji. Kad se vole onda se jako vole, a kad se mrze onda se baš mrze, pa se nakon dva dana pomire i opet tako. U svakom slučaju, jako ih volim i nikad s njima nije dosadno.

NACIONAL: Kako se vi snalazite s nježnim dušicama?

Kad sam postao ravnatelj, Mate Matišić mi je rekao da je u tom poslu najvažnije ostati zdrav. I to je istina. Drugačije neće ni Gavelli biti bolje jer je to ozbiljno poduzeće s više od 120 zaposlenih, i jednako toliko želja i prohtjeva.

NACIONAL: Razmišljate li o tome kakvu biste Gavellu željeli nakon svog mandata? Osnivač Branko Gavella često je govorio da je najvažniji mitspiel, suigra glumca i publike. Je li to Gavella ostvarila?

Jest. Gavella treba na svoj način ostati Gavellino kazalište, jer su snažne redateljske zamisli njegova idejnog začetnika ostale intrigantne do danas te omogućuju uvijek nova tumačenja i ostvarenja. Gavella danas svakako treba biti aktualna, pa i angažirana, ali ne treba biti pamfletistička ni provokativna pod svaku cijenu, ne treba poticati na razdore, nego poticati na razmišljanje.

NACIONAL: Kako gledate na angažirano kazalište?

Nemam apsolutno ništa protiv. Postoji samo dobro i loše kazalište, ali se kod nas angažirano kazalište kod dobrog dijela kazališne javnosti a priori smatra kvalitetnim. Međutim, često se tu događaju loše predstave koje možete zamijeniti porukom u programskoj knjižici, a na sceni vas ne dočeka ništa potentno niti uzbudljivo u kazališnom smislu. Uvijek sam za dobro političko kazalište, tu svima pada na pamet Oliver Frljić koji to odlično radi.

NACIONAL: Vidite li Frljića u Gavelli?

Naravno da ga vidim u Gavelli. On je talentirani redatelj. Iako moram priznati da neke njegove manje politički angažirane predstave znaju biti još zanimljivije.