Ferdinand Porsche je osmislio genijalan prednji ovjes, učinkovit, pogodan za ugradnju i pouzdan, koji je ugradio u modele Volkswagen Buba, Porsche 356 i Porsche 911, do 1994. u seriji 964

Ferdinand Porsche je 10. kolovoza 1931. podnio zahtjev za patent za izum koji bi imao utjecaj na automobilsku proizvodnju u cijelom svijetu: ovjes s torzijskom šipkom. Do tada su se uobičajeni dizajni šasije oslanjali na uporabu teških, izbočenih opruga listova koje su još potjecale iz konstrukcije kočije. One su se prilično razlikovale od tankih torzijskih šipki koje su se mogle ugraditi uzduž ili poprijeko te su bile povezane s osovinom pomoću poluge ovjesne poluge.

Izum nije samo uštedio prostor i težinu: kotači s torzijskim ovjesom također su imali bolje prianjanje na neravnim cestama i smanjeno kotrljanje po zavojima. Francuski proizvođači automobila prvi su uhvatili patent u novim serijskim modelima. Sam Ferdinand Porsche koristio je torzijski ovjes u trkaćim automobilima i prototipima.

Kad je dizajnirao njemački ‘narodni automobil’, KdF Wagen, koji se proslavio kao Volkswagen Buba, prirodno je ugradio torzijski ovjes. Njegov sin Ferry Porsche usvojio je i Volkswagenovo podvozje i sustav ovjesa za svoj prvi sportski automobil, koji je odobren za uporabu na cesti 8. lipnja 1948. Porsche 356 je imao neovisni ovjes sa stražnjim karikama naprijed – također Porscheov patent – s poprečnom torzijom ovjes šipke.

Stražnja motka bila je projektirana kao okretna osovina s uzdužnim vodećim krakovima, a imala je i poprečnu torzijsku šipku kao element ovjesa. Porsche je koristio sustav za uporabu u automobilskim sportovima i koristio torzijski ovjes modela Porsche 356 u trkaćem automobilu tipa 550.

Kad je Ferry Porsche dizajnirao Porsche 911, ostao je vjeran principu torzijskog prednjeg ovjesa, ali ga je razvio s potpuno novom geometrijom. Za vođenje prednje osovine korištene su kopče. Svaka od uzdužnih torzijskih šipki prolazila je kroz zakretnu spojnicu, bila je spojena s poprečnom karikom sprijeda i pričvršćena uz poprečnu cijev okvira sa stražnje strane. Za podešavanje prednaprezanja i podešavanje razmaka od tla mogao bi se koristiti vijak za podešavanje.

Dodatna šuplja gumena opruga imala je snažan progresivan učinak u posljednjoj trećini hoda ovjesa. To je spriječilo da ovjes padne u krajnji donji položaj vrlo dinamičnoj vožnji. Nasuprot tome, stražnji kotači bili su poduprti poprečnim torzijskim šipkama. Progresivne šuplje gumene opruge također su stupile na snagu u posljednjoj trećini putovanja kotača ovdje. Porsche je s ovim sustavom ovjesa ostao do modela Porsche 911 serije 964 (1988. – 1994.) Torzijski ovjes koristili su i slavni modeli Renault 4 i Renault 16.

Ferdinand Porsche, 1940. Bundesarchiv, Bild 183-2005-1017-525 / CC-BY-SA 3.0