Slatki život (La dolce vita) talijansko-francuski crno-bijeli igrani film u režiji Federica Fellinija, svoju je premijeru imao 5. veljače 1960. godine. Smatraju ga najpopularnijim i najuspješnijim ostvarenjem Fellinijeve filmografije, odnosno jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih ostvarenja europske kinematografije 1960-ih.

Pratimo sedam dana u životu Marcella, kolumnista tračerskih novina koji želi postati ozbiljan pisac, no nema snage da to i ostvari. Umjesto toga prepušta se dekadentnom životu Rima i površnim druženjima s društvenom elitom zapuštajući ljubavnu vezu s Emmom do te mjere da ona pokuša počiniti samoubojstvo.

Svi se slažu da je ovaj trosatni crno-bijeli film obilježio filmsku povijest, iako je na početku bio izlože raznim napadima. ‘Slatki život’ je u vrijeme nastanka bio smatran skandaloznim, crkveni i konzervativni krugovi pozivali su na njegovu zabranu, a iz Vatikana je stigao prijedlog da se film preimenuje u ‘Odvratni život’.

Jedna starica je u Rimu čak zgrabila Fellinija i dobacila mu da si ‘objesi kamen oko vrata i skoči u najdublje more’. No, danas se ‘Slatki život’ smatra filmom s moralnom porukom koji je čedniji od nekih TV reklama, a posebno je važan kao prikaz ‘kulture celebrityja’ u nastajanju.

Možda i najveća ostavština filma je izraz ‘paparazzo’, skovan prema prezimenu fotoreportera koji snima glamurozni svijet koji glavni junak prati. I sam termin ‘slatki život’ udomaćio se kao izraz koji dobro opisuje razuzdani život ‘celeba’ i ‘kvaziceleba’ koje prati mediji na ‘red carpetu’. I što reći nego – ono što je nekad bio filmski skandal, danas je svakodnevnica.