Nacional donosi ulomke iz knjige ‘Predsmrtni dnevnik’ književnika, publicista i polemičara Igora Mandića u kojima komentira hrvatsku političku svakodnevicu te objašnjava svoje odnose prema domoljublju, hrvatstvu i desničarenju
MIKSANJE “IDEOLOŠKE SUPSTANCE”
29. SVIBNJA, PETAK, 2015.
Kako ja uvijek volim biti protivan ili “uvik kontra” (dok ne razbijem glavu o zid, a čemu?), umalo sam nekidan zakliktao od radosti kad sam krajičkom oka na novinskom kiosku (o, da, takvi još postoje, moram uvjeriti ljude u virtualnome svijetu, i na takvima se još prodaju novine, ako umreženi još znaju za taj pojam), e da, krajičkom oka vidio kako nacionalni tjednik “Globus” (od 22. V. o. g.) na naslovnici najavljuje nešto “anti”! Baš fino, glavno (mi) je da nije nešto “za” ili “pro”… Ali kad sam malo bolje pročitao taj naslov, vidio sam da se to “anti” odnosi na nešto “antikomunističko”. Pa, kvragu, tko još mlati praznu slamu na tu temu, tko tuče po mrtvome magaretu? Čuđenje me obuzelo od čitava naslova: “MOJ ANTIKOMUNISTIČKI MANIFEST“. Ma šta čuđenje, strava me obuzela zbog vlastite neinformiranosti: naime, kako do sada nisam bio upoznat da među nama, u ovoj zaparloženoj palanci (Zagrebu i Hrvatskoj kao njegovu okolišu) živi i djeluje epohalni genij (ekonomist, filozof, političar sve u jednome!!) koji je u stanju na nekoliko magazinskih stranica slistiti, kao za doručak, onaj najglasovitiji spis moderne europske i svjetske povijesti, naime Marx-Engelsov “Manifest komunističke partije” iz 1848.?!…
Komentari