Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Rad na mitu’ Hansa Blumenberga, jednog od najsvestranijih njemačkih filozofa 20. stoljeća koji je bio nenadmašan u analizi Goetheove usporedbe mita o Prometeju i Napoleona
Loše! Tako se ne zarobljava car…
Goethe na kazališnoj probi Calderonove drame Zenobia 1815.
Nietzsche je 1885. zapisao prodorno promatranje Goetheova odnosa prema Napoleonu. Ono je u suodnosu s pitanjem: Što je Goethe zapravo mislio o Nijemcima? Kao i o mnogim stvarima oko sebe nije on po Nietzscheovu mišljenju o tome nikad jasno govorio. Razumio se on cijeloga života u finu šutnju. Misaonim skokom u općenitije nastoji Nietzsche doskočiti toj šutnji. On bi htio znati što je Goethea uopće uzmagalo pokrenuti. Ni oslobodilački ratovi niti Francuska revolucija— događaj poradi kojega je iznova promislio svoga Fausta, pa i cjelokupan problem “čovjek”, bilo je Napoleonovo pojavljivanje.
Je li ovdje Nietzsche pretjerao? Pretjerao možda zato što mu je bilo stalo do toga da predoči nadčovjeka kako ga on zamišlja, da ga učini prepoznatljivim po djelovanju koje bi on ostvario upravo tamo gdje se ono uzmoglo potencirati, gdje je djelovanje opet izazvalo djelovanje?…
Komentari