Nacional donosi ulomak iz autobiografije ‘S ljubavlju, Pamela’ u kojem Pamela Anderson, američka glumica i fotomodel, poznata po TV seriji ‘Baywatch’ odnosno ‘Spasilačka služba’, opisuje traume raskida braka s glazbenikom Tommyjem Leejem

Tommy i ja bili smo hipnotizirani našim sinom. Tommy bi plakao dok ga je nosio, pjevao mu je. Voljela sam snimati Brandona svaki dan. Dočekali smo svaki važan trenutak uz veselje i suze. Svi smo bili zajedno cijelo vrijeme, svi tako zaljubljeni.

NISMO NAPUŠTALI KUĆU DUGO VREMENA NAKON ŠTO JE BRANDON rođen. Bilo je riskantno jer je naš dom bio okružen paparazzijima. Na brzinu smo napravili obiteljske fotografije s fotografom kojeg smo znali i kojemu smo vjerovali, samo da damo nešto medijima, nadajući se da ćemo se time riješiti konstantnih paparazzija, pa čak i znatiželje građana. Neumoljiv nadzor. Ali to je bilo kratkog vijeka — fotografi i neki obožavatelji bili su potpuno nemilosrdni.

Paparazzi su nas i dalje lovili, ponekad nas skretali s ceste da nas uslikaju. Većinu naših pregleda morali smo obaviti u našem domu, uključujući pedijatra, tatu Heidi Fleiss, dr. Fleissa. Na naš prvi večernji spoj Tommy i ja otišli smo u Viper Room te smo ostavili Brandona s mojim roditeljima. Mama nas je potaknula da idemo. Mislim da je vidjela kako nam treba vremena da budemo sami i smatrala je da Tommy treba znati kako stvari i dalje mogu biti zabavne, čak i uz dodatne odgovornosti.

Ali kad smo napustili klub, fotograf mi je iskočio pred lice s velikim, zasljepljujućim svjetlom. Gdje ti je dijete? vikao je. Narkomanko jedna! Bili smo šokirani. Rekla sam, S mojom je mamom i nisam narkomanka. Tommy je uskočio poput luđaka, spreman da ubije. Snažno ga je gurnuo dok nas je drugi fotograf malo dalje snimao. To je bila namještaljka. Znali su da smo vjerojatno popili nekoliko pića i da će biti lako isprovocirati Tommyja. Bili su u pravu. Tommy ga je otkotrljao niz brdo i slomio mu kuk. Onda je neki drugi fotograf Tommyja poprskao suzavcem, a malo je poprskao i mene po licu. Ne toliko, ali svejedno je bilo teško disati. Vikala sam, Jebite se, jebite se, jebite se, upirući u sve kamere. Sve je bilo snimljeno. Šmugnuli smo, no ubrzo je naš vozač morao stati jer je Tommyja jako boljelo. Tražili smo crijevo za polijevanje u nečijem dvorištu da mu isperemo oči. Cijelo to vrijeme i dalje su nas pratili i snimali, kao da su paparazzi paraziti kojih se nismo mogli riješiti. Bilo je u svim vijestima. Paparazzi su nam izrazito otežavali živote — izazivali bi nas, pogotovo Tommyja. Svaki bi čovjek htio zaštititi svoju ženu i obitelj. Parnice su se gomilale. Napuštali smo hotel i Tommyju su ispale cigarete. Sagnula sam se da ih pokupim i fotograf je zazviždao. Tommy mu je prišao i rekao nekoliko riječi pa ga je udario vanjskom stranom šake te mu slomio čeljust.

Dodatnih 25 000 dolara da se to podmiri. Sud je odredio i upravljanje bijesom i terapiju kao dio toga — s terapeutom po imenu »Dr. Weiner«. Voljeli smo Dr. Weinera, pogotovo njegovo ime. Pokušao nas je, neuspješno, naučiti da nam paparazzi postanu nevidljivi. Objasnio nam je da je naša bilo kakva reakcija ono što oni žele i, ako ih ne gledamo i ignoriramo, fotografije neće biti vrijedne ni za što. To je bila kušnja, rekao je. Lako je reći. Mislili smo da se trebamo odseliti na mjesec da pobjegnemo. Imali smo osjećaj kao da ne možemo ići nikamo i to je uzimalo svoj danak. Bilo je potjera u automobilu, ljudi koji su skretali s ceste u jarke, kamenja kroz prozore. Tommy i moj tata formirali su redove i postali branitelji osvetnici s vlastitim stilom ulične pravde. Izvanredno stanje u Mulhollandu.

Kada sam se nakon pet godina pozdravila sa serijom ‘Spasilačka služba’, bila sam se spremna potpuno usredotočiti na našu obitelj. Bila sam zadovoljna i ništa drugo nije mi moglo zaokupiti pažnju

Moj je tata u to vrijeme furao stil iz sedamdesetih, s neobičnom kozjom bradicom. Nosio je havajske košulje i sunčane naočale s efektom zrcala, kao Hunter S. Thompson. Bio je to poseban izgled. On i Tommy zajedno bi trčali za paparazzijima. Tommy bi otišao na jednu stranu, a tata na drugu da ih uhvate iz oba smjera, kako bi se pobrinuli da ne mogu pobjeći. Tata je čak preskočio ogradu punom brzinom da lovi fotografa, a nakon nekog vremena zgrabio mu je kameru i uronio je u fontanu. Još 25 000 dolara. Tata nikad nije razumio zašto se ne možemo zaštititi, a da nas ne tuže. Šalio se da doma za pedeset dolara možeš zauvijek otjerati te idiote. Ovo je L. A., tata, rekla sam. Drukčija su pravila. Dok smo se okrenuli, Tommy i ja smo opet sretno zatrudnjeli. Usprkos kaosu svega oko nas to je bilo najblaženije razdoblje mog života. Trudnoća mi je odgovarala. Imala sam više energije nego ikad i bila sam sretna što je Tommy volio moje trudničko tijelo. Čvrsto sam odlučila da ću se ovaj put poroditi pod vodom — ostat ću u toj kadi, bez obzira na sve. Porod je trajao manje od polovice Brandonova — samo devet sati — i imala sam energije da to izdržim. Pustili smo Enigmu i »Return of Innocence« je opet započeo kad je naše dijete stiglo.

Neću nikad zaboraviti kad sam vidjela Dylana kako pluta pod vodom, i dalje povezan sa mnom, kako me gleda ravno u oči. To je bilo jedno od najdivnijih iskustava u mom životu. Bio je tako spokojan Anđeo —Moj mali Buda — Kao da je gledao dolje i izabrao nas — Znao je da ga trebamo. Nešto mira… Leptiri bi slijetali na Dylana — Njegova je energija i dalje taj Zen — Moj prelijepi dečko leptir.

NAPOKON SAM SE POZDRAVILA SA SPASILAČKOM SLUŽBOM DA SE potpuno usredotočim na našu obitelj. Bila sam zadovoljna i ništa drugo nije mi moglo zaokupiti pažnju. Nisam mogla zamisliti da nisam sa svojom predivnom obitelji. Dotad sam već preselila svoje roditelje u Malibu. Živjeli su u stanu koji sam zadržala u Point Dumeu. Nisam vjerovala nikome da nam pomogne s djecom osim obitelji. Nismo imali dadilja — Tommy i ja htjeli smo sami odgojiti svoju djecu. Neka im Bog pomogne.

Nikad nismo napravili »seks snimku«. Samo smo se uvijek snimali i živjeli smo seksi strastvenim životom: slatki mladenci. Samo dvoje ludih, golih ljudi koji se vole. SEF VELIČINE HLADNJAKA UKRADEN JE IZ NAŠE KUĆE. UNUTRA SU bili naši važni papiri, nakit, uspomene. Tommyjeva kolekcija pištolja. U to vrijeme Tommy je vježbao i snimao s bendom Mötley Crüe u našoj garaži i radovi su bili u tijeku u našoj glavnoj kući. Tommy je odlučio nabaviti nešto iz sefa, koji je bio dobro skriven iza tapeciranog zida u garaži. Ali kad je povukao tepih, nije ga bilo. Cijeli sef? Dotrčao je gore i pitao me, Gdje je sef? Prvo smo mislili da je neka šala.

Dobili smo poruku od Boba Guccionea iz Penthousea. Rekao je da ima snimku nas kako se seksamo. Ponudio je pet milijuna u gotovini za prava na nju

Nije nam dugo trebalo da shvatimo da je bio ukraden i da su ga mogli uzeti bilo kad tijekom raspona od tri do šest mjeseci. Nismo provjeravali sef neko vrijeme, ne otkad smo ga ugradili i sakrili. Bio je toliko ogroman da je to morao napraviti netko iznutra. Bili smo potpuno šokirani. Pokušali smo se sjetiti što je bilo spremljeno u njemu. Znala sam da je bikini u kojem sam se udala bio tamo, kolekcija pluto čepova šampanjca na kojima su posebne prigode bile napisane markerom, svitak na kojemu mi je Tommy bio napisao pjesmu koju mi je pročitao na jednom od naših vjenčanja. Onom u kojem je dojahao, moj princ na bijelom konju. Imali smo mnogo vjenčanja.

Onda smo neočekivano dobili poruku od Boba Guccionea iz Penthousea. Upozorio nas je da ima snimku nas kako se seksamo. Ponudio je pet milijuna u gotovini za prava na nju. Bili smo u šoku, pitali smo se kako to uopće može biti — nismo se sjećali da smo snimili išta toliko ludo. Rekli smo mu da odjebe. I da nam vrati te snimke koje je posjedovao. Nedugo nakon lude Guccioneove ponude Tommy je spazio nešto na vijestima. Jebote — ajme, rekao je. Što? pitala sam. Rekao mi je da idem gore — nije htio da to vidim. Kada se popeo nekoliko minuta kasnije, rekao mi je da je snimka u prodaji, porno glumica me imitirala ispred Tower Recordsa i potpisivala je kopije.

Kasnije nam je stigla VHS kaseta zamotana u smeđi papir. Prekasno. Nisam je pogledala, nisam je pogledala do dana današnjeg. Ali Tommy jest. Rekao mi je da su spojili mnogo različitih stvari i namjestili da izgleda kao da se stalno snimamo dok se seksamo. Rekao je da nije bilo ništa grozno — ali dovoljno grozno da bude bolno za mene i bilo mu je jako žao. Gledala sam u Tommyja u potpunoj nevjerici, jedva sam razumjela što govori. Bio je to čudan osjećaj, tekući, topila sam se… Opet sam napuštala svoje tijelo. Onda sam pogledala u svoj trbuh koji sve više raste — Morala sam biti snažna I shvatila sam Po prvi put Da to nije bio jedan od onih trenutaka kad mogu nestati. Morala sam ostati prisutna. Morala sam ostati u svom tijelu. Morala sam osjetiti ovo i pronaći izlaz. Kad smo shvatili što se događalo, pokušali smo blokirati jeftinu tvrtku koja ju je distribuirala, uz pomoć odvjetnika Eda Masryja, koji nam je prišao kad su se vijesti proširile. Bio je zgrožen kao i mi i smatrao je da je to bio važan slučaj što se tiče prava privatnosti. Tommyju i meni nije bilo dozvoljeno ući zajedno u prostoriju za svjedočenje; morali su nas intervjuirati odvojeno. Prvo su odlučili ispitati mene, pokušavajući nas povrijediti što je više moguće.

Tad sam bila u sedmom mjesecu trudnoće s Dylanom. Osjećala sam se snažno kad sam ušla u prostoriju, ali potonula sam kad sam vidjela da su moje gole fotografije bile uvećane i postavljene iza odvjetnika koji su sjedili na drugoj strani stola. Takva okrutna taktika, očigledno napravljena da se dokaže kako me nije bilo briga biti gola u javnosti. Jednom je odvjetniku doslovno slina išla na usta, bijelo mu se nakupilo u kutovima. Mogao si osjetiti njegov bolestan i neumoljivo nervozan dah kroz cijelu prostoriju. Objasnili su da nemam pravo na privatnost jer sam se pojavila u Playboyu. Onda su se počela redati invazivna pitanja — o mom tijelu, seksualnim pozama, seksualnim preferencijama, lokacijama na kojima sam se seksala — i sugeriranje da sam vjerojatno voljela pozornost. Pomislila sam, kakve ovo veze ima s time što su ukrali i prodali naše privatno vlasništvo? Ed mi je rekao da ne moram odgovarati na njihova pitanja, ali sve se činilo tako suludo da mi je bilo teško držati jezik za zubima. Zaštitnički sam stavila ruku preko trbuha, tjerajući se da ostanem mirna. Izdržala sam mnogo dana tijekom kojih su me uznemiravali odvjetnici i taj ološ, zli distributer snimke, koji je sjedio na kraju stola, jadan i malen. U međuvremenu je Tommy šetao vani u hodniku i grizao nokte. S vremenom smo ga morali premjestiti u odvojenu prostoriju kako ne bi prošao pored tih idiota u hodniku ili naišao na njih u zahodu. Ne daj Bože. Dala sam sve od sebe da ostanem mirna, ali dugi sati i užasne stvari koje su govorili uzele su svoj danak. Bila sam pod stresom, povrijeđena, ponižena, tužna — u šoku da su ti odrasli muškarci mislili tako loše o meni. Nisu me ni poznavali, pomislila sam. Zašto me toliko mrze? Mučila sam se sa spavanjem — imala sam malo dijete doma i jedno na putu. Samo smo htjeli pronaći malo mira i zajedno uživati u našoj novoj obitelji. Nakon toga, Tommy me držao u naručju, ljubio mi čelo i rekao, Ne mogu ti to raditi, dušo. Ne mogu nam to raditi. Neću im dopustiti. Gotovo je. Moramo to pustiti. Imamo jedno drugo, moramo misliti na našu djecu — i to je to. Neka se svi jebu. Tommy i ja instinktivno smo znali da je zdravlje i dobrobit našeg djeteta najvažnija stvar koja se tada trebala razmotriti.

Na kraju su zaradili stotine milijuna dolara od naših spojenih kućnih snimki. Trpjeli smo godine sramoćenja, uznemiravanja i stresa — da ne spominjem što su proživljavale naše obitelji

Ed je razumio kad smo mu rekli da odustane od svega, da se ne možemo nositi sa svim tim stresom, pogotovo ja. Bila sam toliko zabrinuta kako će to utjecati na Dylana — znali smo da osjeća sve što ja osjećam, a to nije bilo pravedno prema njemu. Šteta je učinjena. Naš odgovor — Neka se jebu. Držimo glavu gore Pustimo to i nastavimo dalje uz Milost i Dostojanstvo — To smo skraćeno zvali »M i D«, nešto što smo govorili jedno drugome kad se činilo da stvari izmiču kontroli. Tommy je bio rock zvijezda i, iako mu je ta situacija ražalostila srce, to bi samo dodalo malo boje u njegovu legendarnu karijeru. Nije da sam ja bila previše ambiciozna oko karijere kao ozbiljna glumica, ali oboje smo znali, neizbježno, da je bilo kakva šansa za to gotova. Usprkos boli, tuzi, učinili smo ono što smo rekli da ćemo učiniti — usredotočili smo se na našu obitelj. Internalizirali smo se, zakopali. Prva stranica fotoalbuma/ spomenara koji sam napravila bila je ukrašena naslovom Svi su pušiona osim nas. Tommy bi poljubio moj veliki trudni trbuh, s Brandonom između nas, dok smo obećavali jedno drugome da ćemo sve preživjeti. I da ćemo se truditi svim srcem da samo nastavimo sa životom. Dylan je rođen tog prosinca, zdrav, predivan, prekrasan dečko.

Na kraju su zaradili stotine milijuna dolara od naših spojenih kućnih snimki. Trpjeli smo godine sramoćenja, uznemiravanja i stresa — da ne spominjem što su proživljavale naše obitelji, naši roditelji, naša braća i sestre i kako je to utjecalo na našu djecu kad su bila starija i zadirkivana u školi. Playboy je bio nevin… ovo je bilo puno teže za sve. To je bila jedna od najtežih stvari kroz koje sam ikad prošla. Svima nam i dalje uzrokuje veliku bol. Uništilo je živote, počevši s našim odnosom — i neoprostivo je da ljudi do dana današnjeg misle da se mogu okoristiti takvim groznim iskustvom, a kamoli zločinom. Padajući u očaj, ponekad me to podsjetilo koliko nisam voljela ljude. Prljavi novac, Neoprostivo. Karma. BEZ OBZIRA NA TO KOLIKO SMO MISLILI DA SMO SNAŽNI, TO JE uzelo svoj danak. Tommy i ja bili smo preplavljeni. Lovili su nas paparazzi dok su ulijetali nepristojni komentari, čak i dok smo držali naše dječake. Brandon je rano naučio kako pokazati srednji prst fotografima. Ja nisam to odobravala, ali Tommy je mislio da je to smiješno. Bili smo tako umorni, poraženi. Jedne noći djeca su se smirivala i Tommy je bio na podu, ljuljajući se naprijednatrag, držeći se za glavu i mumljajući, A što sa mnom?

Želim svoju ženu natrag. Bila sam mrzovoljna, neispavana, držala sam Dylana dok je Brandon bio u ogradici, posezao je za mnom i plakao, htio je da ga podignem. Rekla sam Tommyju da ću nazvati svoje roditelje kako bi nam pomogli, samo da možemo razgovarati ili biti zajedno. Otišla sam do telefona, ali on ga je zgrabio iz moje ruke i rekao, NE! Ne želim ih ovdje! Ja sam ga napala, Onda mi jebeno pomozi! Moraš odrasti, Tommy. Ne radi se više samo o tebi. Nisam nikad tako razgovarala s njim i poludio je. To je bio Tommy kojeg nisam nikad vidjela, kojeg nisam prepoznavala. Oči su mu pocrnile dok mi je grabio telefon iz ruke, zakrenuvši mi ruku dok sam držala Dylana u drugoj. Nokat mi se otkinuo, krv mi je tekla niz ruku. Djeca su bila tako prestravljena. Podigla sam i Brandona, ali mi je panično skliznuo niz nogu i čvrsto se držao za nju dok je hiperventilirao. Tommy je maknuo Brandona s mene i bacio Dylana i mene u zid. Bila sam toliko uplašena da je povrijeđen — vrištao je i imao je samo sedam tjedana. Tommy je istrčao van s Brandonom, koji je posezao za mnom — Mamaaaa! Tommy je otrčao s njim niz ulicu. Jedva sam disala, pokušavala sam doći do zraka kroz suze.

U panici sam nazvala 112. Policija je došla u isto vrijeme kad i moji roditelji. Krvarila sam i bila sam pod dojmom, u šoku. Policija je podigla tužbu — morali su, sa mnom ili bez mene, kad su vidjeli u kakvom sam stanju. Kad su pitali ima li pištolja u kući, naivno sam rekla da, pištolj Glock bio je u stupu našeg kreveta. Tommy je bio na uvjetnoj i odmah su ga uhitili. Otišao je u zatvor. Naš je pakao započeo. Rastava od Tommyja bila je najgora, najteža, najniža točka mog života. Pisao bi mi svaki dan iz zatvora, ali ne bih razgovarala s njim niti ga posjećivala. Bila sam slomljena. I dalje nisam mogla vjerovati da je osoba koju sam najviše voljela bila sposobna napraviti ono što se dogodilo te noći. Oboje smo bili shrvani, ali morala sam zaštititi svoju djecu. Zajedno smo vibrirali bezuvjetno, suđeno — ali nemoguće, zabranjeno, izgubljeno. Mnogo godina kasnije preko prijatelja sam saznala, nažalost, da je Tommy možda nakratko bio na steroidima tijekom tog razdoblja i da je to možda djelomično bio razlog zašto je puknuo. Ali ipak, svi tražimo izgovore za ljude koje volimo. Nakon toga moje su veze blijedile u usporedbi s njim. To je bila izgubljena bitka. Nisu drugi bili krivi — samo nisu imali šanse. Moj je odnos s Tommyjem možda bio jedini u kojem sam bila istinski zaljubljena. Znam da je mnogo toga povezano s tim što je Brandonov i Dylanov otac. Prirodno je da su djeca uspomena na ljubav koja je bila potrebna da nastanu. I svaki put kad sam ih pogledala, vidjela sam Tommyja. Ništa što sam napravila nije moglo zaustaviti bol. Nije bilo zamjene. Osjećala sam se kao neuspjeh. Krivila sam sebe i krivila sam Tommyja što nismo mogli zadržati najvažniji odnos naših života za dečke. Iznevjerili smo ih.

Rastava od Tommyja bila je najgora, najteža, najniža točka mog života. Pisao mi je svaki dan iz zatvora, ali ne bih ga posjećivala. Bila sam slomljena. Nisam vjerovala da je osoba koju sam najviše voljela to napravila meni i djeci

Voljeti nešto znači prihvatiti da je izgubljeno. Očekivala sam da će brak trajati zauvijek i sam Bog zna da sam više puta opovrgnula tu teoriju. Nikad nisam vjerovala da možeš promijeniti ljude — Samo promijeni muža. Svi imamo svoj put. Svi smo novi svijet jedno drugome — I stvarno Najveći je životni izazov biti dovoljan samome sebi.

OSJEĆALA SAM SE POPUT IZGUBLJENE DUŠE KOJA BESCILJNO lebdi. Morala sam biti snažna za svoje dečke. I našla bih bilo kakav način da to napravim. Naučila sam važnost brige za sebe. Pravilno disanje, zdrava hrana i tjeranje sebe da vježbam. Meditacija i molitva spašavale su mi život. I čitanje je bio osnovni način da procesuiram svoje osjećaje. Moć mita Josepha Campbella stajala je pored mog kreveta dok su se pjesme i priče Kahlila Gibrana doimale utješnima i prikladnima. Željela sam naučiti sve što sam mogla o muškoj psihologiji, pokušati razumjeti obrasce ponašanja koji su me mučili i pobrinuti se da odgojim zdrave dečke. Uronila sam u Iron Johna Roberta Blyja… i tamo je pisalo: »Ključ je ispod majčina jastuka.« To me se dojmilo. Odnos majke i sina je složen. Morala sam odgojiti svoje dečke svim srcem, ali znala sam i da će me jednog dana morati ostaviti kako bi odrasli u zdrave, samodostatne muškarce. Kad sam pročitala knjige On, Ona i Mi Roberta A. Johnsona, preokrenuo mi se cijeli svijet. Johnson govori o mitu romantične ljubavi i da je intenzivna, bajkovita ljubav dugoročno neodrživa. Tristan i Izolda, Romeo i Julija — priče s odjekom tragedije. To sam asimilirala i počela sam prepoznavati taj impuls u sebi. Bilo je užasno. Nisam se mogla pomiriti s ljubavlju koju sam imala prema Tommyju, kao čovjeku, kao ocu i što sam trebala napraviti za opće dobro.

Kad je bio pušten iz zatvora, potajno bismo se sastajali, kršili zabranu prilaska. Pokucao bi mi na prozor i vodili bismo ljubav u automobilu ispred moje kuće. Odvjetnici i terapeuti strogo su mi naložili da ga izbjegavam, ali nismo si mogli pomoći. Završili smo jedno drugome u naručju. No, to nije dugo trajalo — duboko u sebi nismo mogli oprostiti jedno drugome. Jednostavno nismo bili opremljeni da prođemo kroz sve to. Voljela sam ga vidjeti s njegovim dečkima, ali nas četvero zauvijek zajedno bio je samo san. VOLJELA SAM NAŠU KOLIBU, UTOČIŠTE NA PLAŽI. ŽIVJELI SMO U koloniji, jedinoj ograđenoj zajednici u Malibuu. Naša kuća pokrivena crijepom bila je udobna, sva u ružama i francuskim starinama. Pokušala sam stvoriti sigurno i stabilno mjesto za svoje dečke. Nije bilo boljeg osjećaja od života na obali. Moji su roditelji dolazili u grad, pa sam pitala kućepaziteljicu da pripremi gostinsku sobu za njih. Kuća je imala odvojene prostorije za goste, koje su se spajale s dječjom igraonicom, pa su dijelile kupaonicu sa sobom punom likovnog pribora, kamiončića, vlakića, igara. Začudo, Star, moj zlatni retriver, počeo je ležati naslonjen na vrata kupaonice, čak i ako se ispružio preko neudobnih igračaka. Mislila sam da je to bilo tako čudno i pretpostavila sam da Star možda samo stari, ali štitio je dečke. Gostinska soba imala je i vanjski ulaz, pa je jednog dana moja kućepaziteljica došla u moju sobu s čudnim pogledom i rekla, Gospođice Pamela, netko spava dolje u vašem krevetu. Sjetila sam se Zlatokose. Nisam mogla zamisliti tko bi to mogao biti — samo smo dečki i ja bili u kući. Otrčala sam dolje i otvorila vrata da bih našla neobičnu ženu s izblajhanom kosom i crnim izrastom kako pospano sjedi na krevetu i nosi moj kupaći kostim iz Spasilačke službe ispod poderane ljetne haljine. Mumljajući na lošem engleskom, dala je pismo mojoj kućepaziteljici u kojem je pisalo nešto poput, Nisam lezbijka, ali sanjam te. Zgrabila sam dečke i izašla van, zvala sam zaštitare i policiju. Kad je policija došla, prerezala si je vene na zapešću staklom koji je bila sakrila ispod jastuka. Krv posvuda. Jadnica je očigledno bila tamo danima. Izgledala je poput gladne beskućnice. Znala sam da mi je nestalo nekoliko stvari — Gucci traper jakna koju sam voljela, par japanki, štruca kruha za koju bih se zaklela da je bila na kuhinjskom pultu — ali pretpostavila sam da sam samo bila odsutna duhom. Našli smo ga strpanog ispod kreveta — smrad je bio užasan. Sigurno je uzela kupaći kostim iz Spasilačke službe iz moje spavaće sobe. Plašila me pomisao koliko je dugo bila tamo ili da je možda bila u mojoj sobi dok sam spavala. Ili blizu mojih dečki uopće. Policija ju je odvela i pitala me želim li svoj kupaći kostim natrag. Rekla sam, Ne, u redu je, ali zahvalila sam se na pitanju. Ispostavilo se da je žena bila obožavateljica, nije imala ni dvadeset godina te je došla čak iz Francuske da me nađe. U svojoj je zemlji prijavljena kao nestala i bilo je poznato da ima psihičkih teškoća. Deportirali su je doma i njezina je obitelj bila sretna što im se vratila. Ja sam u međuvremenu bila potresena. Bilo je vrijeme da nađem sigurnije mjesto u koloniji.

MOJI SU SE RODITELJI UPRAVO VRATILI U KANADU KAD SMO saznali da mama ima ozbiljnih zdravstvenih problema, do te mjere da su rekli da joj moraju amputirati noge. Odbijala sam povjerovati u to i vratila sam se zrakoplovom u L. A. po drugo mišljenje. Željela sam da se nađe s mojim doktorom, dr. Huizengom. Pristao je pregledati je nabrzinu i otkrio je da ima bolest uzrokovanu pušenjem, obično nešto što se javlja kod ljudi puno starijih od nje. Određen je datum operacije. Prva operacija nije prošla dobro, pa smo morali donijeti tešku odluku o tome hoćemo li odmah odabrati drugu vrstu operacije. Znali smo da će možda doći do toga i odlučili smo nadati se najboljem. Ali proći kroz dvije operacije jednu za drugom nije bilo idealno i povećalo je rizik. Pozlilo mi je, bojala sam se da ću je možda izgubiti.