Objavljeno u Nacionalu br. 1214, 1. kolovoza 2021.

Nacional ekskluzivno donosi ulomak iz knjige ‘Teorije zavjere 21. stoljeća’ u kojem novinar Velimir Grgić otkriva ključ popularnosti teorija zavjera: ljudima serviraju brza, lako prihvatljiva objašnjenja za probleme na koje nemaju odgovore i rješenja

Što ako je za sve kriv Netflix?

Iskoristimo intelektualno-istraživački arsenal prosječnog “teoretičara zavjere”: metodom spajanja točaka i praćenja traga novca, traženja odgovora na pitanje cui bono? – tko profitira? – već je na prvi pogled jasno da je novi koronavirus nastao u laboratoriju popularne online televizije. Razlog? Logičan: Netflixov dokumentarni mini-serijal “Pandemic: How to Prevent an Outbreak” (Pandemija: kako spriječiti njezino izbijanje) pojavio se u najbolje i najgore moguće vrijeme, u samim začecima “korone”. S obzirom na to da je snimljen 2019., a emitiran u siječnju 2020., zaključak se sam nameče: Netflix je stvorio COVID-19 kako bi podigao gledanost svog dokumentarnog programa, a onda tijekom lockdown bindžanja podigao gledanost cijelog kataloga pa tako i profit kompanije. Podaci iz siječnja 2021. pokazuju da je Netflix stravično profitirao tijekom 2020. Prebacio je brojku od 200 milijuna pretplatnika, unatoč rastu cijena usluga. Porasla je i cijena dionice, za 12 posto. Dok se mnogima smrknulo, Netflixu je itekako svanulo. Ergo – Netflix je kriv za pandemiju.

Suludo?

Možda vam druge, popularnije teorije zvuče manje ludo. Netflix je – da, opet on! – u studenom 2019. emitirao “Explained” (Objašnjeno), dokumentarnu seriju čija je epizoda “The Next Pandemic” (Iduća pandemija) upozoravala na prijetnju kineskih “mokrih tržnica”, nehigijenskih klaonica egzotičnih životinja i kućnih ljubimaca za prehrambene potrebe. U toj je epizodi govorio i Bill Gates, upozoravajući gledatelje da je samo pitanje vremena kada ćemo doživjeti globalnu pandemiju potpuno novog virusa. Kad se to stvarno dogodilo, Gatesovo upozorenje retrogradno je protumačeno kao prijetnja.

A onda je krenulo kopanje: conspiracy forumi bili su zatrpani podsjetnikom na Event 201, simulaciju održanu u listopadu 2019. Event 201 organizirao je Centar za sigurnost zdravlja Johns Hopkins, a sudjelovala je zaklada Bill & Melinda Gates Foundation. Simulirala se globalna pandemija izmišljenog koronavirusa. Primarno je bilo testirati tezu po kojoj bi pandemija koronavirusa mogla srušiti globalni BDP za 0.7 posto unutar godine dana sveopće zdravstvene i gospodarske krize. U stvarnosti, zbog zaustavljanja dobrog dijela zapadnog gospodarstva dogodio se još veći pad, oko 0.9 posto.

Netflixu se posrećilo. U svakom pogledu pa tako i u proizvodnji onoga što conspiracy žargon naziva “prediktivnim programiranjem”: #onokad iluminati pripremaju svijet na svoje velike i uznemirujuće poteze, poput false flag terorističkih napada, servirajući nam najave stvarnih evenata kroz popularnu i prigodnu fikciju. Slučaj Netflixa je zabavan, ali i vjerojatno tek slučajnost.

Ili?

Svakako nije prvi put da je popularna kultura šokirala “predviđanjem” nadolazećih stvarnih događaja. U novoj eri pokretnih slika, internet će nas svako malo podsjećati na to da je Matt “Simpson” Groening reinkarnirani Nostradamus. Osim kod animiranih “Simpsona”, čudne su se koincidencije događale u igranom svijetu zavjereničkih i političkih tema: scenarij za pilot epizodu TV serije “The Lone Gunman” – spin-off “Dosjea X” – napisan je devet, a sama epizoda prikazana šest mjeseci prije napada na WTC 11. rujna 2001. U prvoj epizodi serijala, američke tajne službe zabijaju otete zrakoplove u WTC. Britanska TV serija “Obavještajci” (Spooks) emitirala je epizodu o napadu na London nakon terorističkog napada 7. srpnja 2005. i detoniranja bombe u podzemnoj željeznici. Kada su ih prozvali da zarađuju na nacionalnoj nesreći, glavni glumac Rupert Penry-Jones morao je objašnjavati da su snimanje odradili ranije – doslovno jedan dan prije pravih napada. Prediktivno programiranje, dokaz da živimo u matrixu ili suluda slučajnost? Život bi bio dosadan kad bi nam samo tako isporučio odgovor. Ali to ne znači da nemamo pravo postavljati pitanja. Među njima je i ono možda najvažnije u ovoj priči: jesu li nam moćnici iz sjene, osim što su COVID najavili na Netflixu, s COVID-om najavili i “veliko resetiranje” svijeta?

“Veliki reset” tumači se kao iskorištavanje pandemijskog udara na gospodarstvo iza kojeg stoji zla globalna elita, koja preko lockdowna uništava kapitalizam i nemilosrdno transformira svijet u neokomunističko-sotonistički NWO – New World Order, Novi svjetski poredak, centralnu ideju, cilj, sukus i nit poveznicu ogromnog dijela teorija zavjera već stotinjak godina.

Sve do 1990-ih, teorija o totalitarnoj globalnoj vladi Novog svjetskog poretka bila je ograničena na opskurne američke protestantske sekte (kršćanske fundamentaliste koji broje dane do kraja svijeta, vječno tražeći novog Antikrista) i tzv. radikalno desnu antivladinu miliciju iz ruralnih dijelova SAD-a. Ali s pojavom interneta, NWO je postao jednom od najprepoznatljivijih conspiracy kratica, ne bi li nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna i posljedičnog tsunamija teorija zavjere, strah od Novog svjetskog poretka na valovima World Wide Weba dosurfao ravno u globalni mainstream. I pri tome u mješalicu stavio sve, od masona, reptila, GMO-a i QAnona do “velikog resetiranja”. Rast autoritarne desnice, uspon pokreta “suverenizma”, Brexit, Orban, Putin i Trump dijelom su posljedica upravo globalizacije i “mejnstrimizacije” nekoć opskurnih američkih strahova pred-internetske ere. Mnogi su te strahove izuzetno dobro unovčili pa desetljećima dobro živjeli od njih.

Alex Jones, teksaški radijski voditelj i teškaški šampion interneta, započeo je karijeru kao opskurna fusnota američkog političkog i medijskog undergrounda, a završio kao senzacija duboko uronjena u društvenu srednju struju. Izgradio je medijsko carstvo, predvođeno brendovima Infowars i Prison Planet, poslovnim modelom konsolidiranja slušatelja oko stalnih egzistencijalističkih prijetnji, kao i vještim, iskrenim kombiniranjem aktivizma i novinarstva u svojevrsni kult “istine slobode” suprotstavljene “lažima globalista”, ujedinjujući aktiviste u borbi protiv Novog svjetskog poretka, ilegalne imigracije, cjepiva i sotonizma. Kad je početkom novog milenija napadao Busha, dobio je i saveznike s ljevice. Onda je postao jedan od onih koji su pomogli Trumpu osvojiti vlast.

Jones je bio glavna zvijezda dokumentarnog filma “New World Order” (Novi svjetski poredak, 2009.), koji je po raznim filmskim festivalima pokušao objasniti fenomen conspiracy biznisa na samom vrhuncu prvog vala globalne popularnosti mnogih načelno starih, ali za WWW generaciju prepakiranih teorija zavjere.

U razdoblju od 2007. do 2011., novi distribucijski kanali učinili su “Zeitgeist”, serijal conspiracy dokumentaraca, globalnom lektirom. Autor Peter Joseph, utopijski aktivist koji se preko noći transfomirao u online gurua, stvorio je pseudopokret koji se raširio i kod nas pa su neki ponosni “cajtgajstovci” davali intervjue domaćim medijima, sipajući utopijski gospel, sve dok nisu zajahali neki drugi trend. Pitam se koliko ih je poslije bilo u Živom zidu, koliko ih vjeruje da je zemlja ravna ploča, a koliko ih se više ne sjeća da su spašavali svijet pržeći “istinu” u formi .avi datoteka na CD-u.

David Icke je 2009. posjetio Zagreb i održao predavanje u trajanju od sva tri “Gospodara prstenova” prikazana zaredom. Ovaj druid-ronin, jedinstvena vrsta visokog svećenika conspiracy new age zajednice, čak je i “Protokole Sionskih mudraca” shvatio ozbiljno. Ozloglašeni antisemitski pamflet i povijesni falsifikat iz 1903. Icke je prozvao “Protokolima iluminata”, svojevrsnim priručnikom za uporabu za svjetsku elitu koja uspostavlja sotonistički Novi svjetski poredak. Dobar dio Ickeova idejnog portfelja formiran je i pod utjecajem Miltona Williama Coopera, američkoga radijskog voditelja, glasnogovornika američke antivladine milicije, čovjeka čije su teorije zavjere inspirirale generacije stasale u prvoj polovici devedesetih. Cooper je spajao izvanzemaljce, “Protokole”, NWO i Iluminate u jedan kolosalni koktel, a 2001. je ubijen u pucnjavi s policijom, koja ga je tražila zbog utaje poreza. Coopera zovu i “djedom teorija zavjere”, a njegov svojevrsni nasljednik bio je upravo Alex Jones.

Paul Joseph Watson, Jonesov bliski suradnik i jedan od urednika Infowars.com, na web stranici Infowars Europe 10. studenog 2020. objavio je tekst “Globalist Klaus Schwab: Svijet se nakon COVID-a ‘nikada’ neće vratiti u normalu”, u kojem slogan The Great Reset Svjetskog ekonomskog foruma analizira kao put u NWO, “tehnokratsku diktaturu s malom elitom na vlasti, ‘zelenim new dealom’, postupnim ukidanjem privatnog vlasništva, zagarantiranim minimalcem, robotima koji preuzimaju poslove, gašenjem osobnih sloboda i ograničavanjem slobode kretanja.”

U slučaju The Great Reset, sve se savršeno posložio: 3. lipnja 2020. princ Charles pozivao je na veliko “resetiranje” globalne ekonomije i poboljšanje politike odnosa prema okolišu, a onda je i kanadski premijer Justin Trudeau pred Ujedinjenim narodima izjavio kako nam COVID-19 daje savršenu priliku da se “resetiramo”. Kada je Joe Biden krenuo u kampanju za predsjednika SAD-a s ekonomskim planom “Build Back Better”, sve je bilo kristalno jasno: p(l)andemija je inscenirana kako bi se resetiranjem svijeta brže, bolje i lakše utonulo u “novi svjetski poredak” – pa nije slučajno to da i Hitlerova druga knjiga nosi isti naziv!

Pandemijska politika lockdowna podsjećala je na ključne znakove velike globalne zavjere: ljudi su prisilno zatvoreni u kuće, poduzetništvo propada, a država preuzima kontrolu nad slobodom i ekonomijom

Predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Klaus Schwab prvi je objasnio što “veliko resetiranje” zapravo jest, kada je na sastanku u Davosu 2016. dao svoju viziju budućnosti:

“Ništa nećete posjedovati i bit ćete sretni. Tako će se do 2030. promijeniti naš svijet.”

WEF je video Schwabovog govora objavio na Twitteru, ali je zbog siline udara teorija zavjere i strašno negativnih komentara u međuvremenu obrisan. Ponovo je počeo cirkulirati u ljeto 2020., kada se u kontekstu COVID-a pronašla nova dimenzija velikog resetiranja. Teoriju je prigrlila antiglobalistička desnica, a svi populistički “suverenisti” svijeta našli su dodatan razlog za raspaliti po međunarodnim institucijama. Pandemijska politika lockdowna previše je podsjećala na ključne znakove velike globalne zavjere: ljudi su prisilno zatvoreni kod kuće, poduzetništvo propada, a kontrolu nad slobodom i ekonomijom preuzima država. Konačan cilj? Gore od Staljina. U kombinaciji s nekontroliranom imigracijom i strahovima o klimatskim promjenama, Veliki reset transformira Land of the Free u Communist USA, a takva, nova totalitarna federacija sjevernoameričkih država nakon svega će se glatko utopiti u globalni poredak okrutne vladavine tehnokratske, potencijalno pedofilske elite. To je teorija. Na službenim stranicama Svjetskog ekonomskog foruma možete pročitati kako glasi službeni plan Velikog resetiranja – promjena globalnih odnosa, definiranje ciljeva nacionalnih ekonomija i društvenih prioriteta, upravljanje globalnim dobrima… I sve te “lijepe stvari”.

Optužbe na račun vlade britanskog premijera Borisa Johnsona, koje su stigle 2021., samo su dodatno nahranile pristaše teorije negativnog i planiranog “resetiranja svjetske ekonomije”. Jesu li potezi britanske vlade nova točka u mozaiku mračnog plana ili samo problematično nesposobni menadžment krize? Johnsonova vlada je provodila vlastiti psy-op nad populacijom, psihološku operaciju pretvaranja građana u pokusne kuniće eksperimenta masovne kontrole ponašanja kroz manipulaciju strahom. Dokument koji je 22. ožujka 2020. pripremio Znanstveni savjet za hitne situacije (SAGE), u suradnji sa Znanstvenom pandemijskom grupom za ponašanje u influenci (SPI-B), jasni je dokaz prljave rabote: u njemu je konstatirano da se ljudi “premalo boje virusa” te ih je potrebno dodatno uplašiti.

Postoji 14 načina kako to postići, a na listi sastavljenoj za potrebe ovog kontroverznog dokumenta je i manipulacija vijestima s ciljem povećanja svijesti o ozbiljnosti prijetnje zvane COVID-19. Širenje iracionalnog straha, zatvaranje ljudi unutar četiri zida i shutdown gospodarstva bile su i ostale problematične metode – bilo da im je cilj suzbiti širenje virusa SARS-CoV-2 pod svaku cijenu ili zlokobna uspostava Novog svjetskog poretka.

ASPIRIN KAO TROJANSKI KONJ

Rheinprovinz je bila krajnje zapadna provincija Kraljevine Pruske, a grad Barmen njezin industrijski metropolis, centar proizvodnje 19. stoljeća. Barmen je 1929., spajanjem s još nekoliko gradova, službeno prestao postojati i ubrojio se u veliki Wuppertal, danas grad s oko 350.000 stanovnika. Kada se u njemu 1825. rodio Friedrich Bayer, Barmen je imao dvadesetak tisuća stanovnika. Pet godina ranije u istom se Barmenu rodio i Bayerov imenjak Friedrich Engels, koautor Komunističkog manifesta i sin jednog od bogatih lokalnih industrijalaca, vlasnika tvornica tekstilom. Bayerov otac također se bavio proizvodnjom svile, baš kao i njegov djed, glava ugledne saksonske obitelji čije se prezime prevodi kao “onaj koji priča priče”.

Priča mladog Friedricha Bayera započinje 1839., kada je s 14 godina, umjesto za proizvodnju tkanine, pokazao interes za njihovo bojanje. Postaje pripravnikom u Wesenfeld und Co., poduzeću nove kemijske industrije posvećene izradi boja. S 20 godina naučio je dovoljno da otvori vlastitu globalnu trgovinu prirodnim bojama od visokokvalitetnih ekstrakata drveća koji su se našli na tržištima od Londona do New Yorka. Pratio je razvoj organske kemije i izbacivao nove, sve kvalitetnije proizvode, a onda se 1863. udružio s Johannom Friedrichom Weskottom pa osnovao Bayer AG. Tada tvrtku za proizvodnju boja, a danas jednu od najvećih farmaceutskih korporacija na svijetu.

U rukama nacista, Bayer je zajedno sa šest drugih poduzeća pripojen u IG Farben, konglomerat koji je proizvodio Ciklon B za Auschwitz. Saveznici su nakon rata zaplijenili IG Farben i raskomadali ga na nekoliko manjih firmi, među kojima je bila i Bayer. Slično se dogodilo i nakon Prvog svjetskog rata, koji je uništio Bayerov izvoz lijekova, a tvrtku okrenuo proizvodnji eksploziva i kemijskog oružja za potrebe države. Bayer je na frontu slao pakete dianisidin-klorosulfata, kojim je njemačka artiljerija punila čahure od 105 mm i napadala pluća britanskih vojnika.

Rusku podružnicu firme nacionalizirali su štovatelji literature Friedrichova imenjaka nakon revolucije, a SAD je 1917. zaplijenio svu imovinu Bayera (uključujući i logotip) i dao je na aukciju. Kupac je bila američka farmaceutska kompanija Sterling Drug, za 5.3 milijuna dolara. Držala je Bayerove glavne brendove sve do 1994., kada je Bayer AG u novim postrojenjima u Bitterfeldu ponovo počeo vlastitu masovnu proizvodnju Aspirina. Bayer je Aspirin zaštitio još 1897. godine, kada je počeo rad na lijeku od acetilsalicilne kiseline. Nju je 1853. u laboratoriju sintetizirao francuski kemičar Charles Frederic Gerhardt, školovan i dio života zaposlen u Njemačkoj.

Aspirin je jedan od prvih lijekova koji je ušao u domove kao neizostavni dio kućne apoteke, a i danas ostaje vjerojatno najanaliziranijom tabletom. Svake godine prođe od 700 do 1000 novih kliničkih ispitivanja. Samo u SAD-u godišnje se, u svrhu prevencije kardiovaskularnih tegoba, popije između 10 i 20 milijardi tableta Aspirina.

Njegova povijest stara je koliko i civilizacija. Sumerani i Egipćani koristili su drvo vrbe protiv upala i boli. Hipokrat je u Grčkoj kuhao čaj od lista vrbe i koristio ga za olakšavanje porođajnih bolova. Sredinom 18. stoljeća, britansko Kraljevsko društvo objavljuje rezultate istraživanja medicinske upotrebe mljevene vrbine kore i dokazuje da ona snižava povišenu tjelesnu temperaturu. Godine 1828. njemački farmakolog Johann Andreas Buchner iz vrbine kore izolira žute kristale, gorki salicin. Salicin je prvi fenolni glukozid pronađen u prirodi, a oralnom primjenom metabolizira se u farmakološki aktivni oblik salicilnu kiselinu, čiji je najpoznatiji derivat acetilsalicilna kiselina, glavni sastojak Aspirina.

Aspirin koji je 1899. počeo prodavati Bayer nazvan je po acetilu (slovo A u imenu) i riječi “spir”, kratici za spiraea ulmaria, suručicu ili pravu končaru, trajnu zeljastu biljku iz porodice ruža. Salicin je u suručici 1830. pronašao švicarski farmaceut Johann Pagenstecher pa se više nije moralo rušiti toliko vrbinih stabala.

Bayer je uvijek bio inovativan u krštenju svojih proizvoda. Tako je poduzeće 1898. počelo prodavati lijek protiv kašlja, upale pluća i tuberkuloze nazvan Heroin. Danas ilegalni teški narkotik smatrao se manje adiktivnom verzijom morfija koji je Bayer legalno preprodavao do kraja Prvog svjetskog rata. Htjeli su mu dati zvučno ime kako bi se dobro prodavao pa su se dosjetili njemačke riječi za “junaštvo” – “heroisch”. Puno pamtljivije od diacetilmorfin. Kako je popularnost Heroina padala proporcionalno rastu ozbiljnih ovisnika među njegovim korisnicima, Bayer je sve više odustajao od proizvoda i posvetio se popularizaciji provjereno korisnijeg kemijskog spoja u bočici – Aspirina.

Aspirin je 1950. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najprodavaniji analgetik, a kroz godine su mu pripisivali svašta, od benefita u borbi protiv raka do sprječavanja moždanog udara.

Zašto je onda Aspirin bio optužen za pandemiju? Ključ ove teorije zavjere kao i uvijek nalazimo u politici i paranojama tadašnjeg zeitgeista, svijeta u kojem se događalo i previše toga.

Godina je 1918. i španjolska gripa kreće u pohod. Kao da nije bilo dovoljno 20 milijuna mrtvih u blatnim europskim rovovima; nova je gripa ubijala i preživjele mlade vojnike te u konačnici ugasila između 20 i 100 milijuna života. Nitko se ne može dogovoriti oko točnih brojki. Ali gotovo je sigurno da je trećina svjetske populacije bila zaražena. H1N1 udarao je u tri vala, prvi u proljeće 1918., drugi u jesen iste godine i treći 1919. Neki kažu da je bio i četvrti, od kraja 1919. do 1920. Najgore je bilo u drugom valu, kada je zabilježeno najviše smrtnih slučajeva.

Nitko nije znao što učiniti, kako se liječiti i zbog čega se sve to uopće događa takvim intenzitetom. Struka je bila u kaosu, a građani bijesni na “nesposobnu vlast”, kojoj nije preostalo ništa drugo nego da proba s prokušanim starim metodama, ponovljenim i stotinu godina nakon španjolske gripe, u pandemiji novog koronavirusa: maskama, karantenom i zatvaranjem granica.

Španjolska gripa i COVID-19 nisu pretjerano usporedive bolesti – drukčija vrsta virusa, smrtnost pa i dominantno godište teško oboljelih – ali odgovor države bio je isti, s naglaskom na karantenu kao metodu iskušanu još u doba kuge. Naravno, ni 1918. život u izolaciji nije prihvaćen s oduševljenjem. Restorani, kina i kazališta nisu mogla samo tako zatvoriti vrata, niti su njihovi vlasnici mogli živjeti od zraka, ali često su to bili primorani učiniti. Ipak, bilo je i onih spremnih riskirati i voditi normalan život. Harold Edel, menadžer kino-dvorane Strand na njujorškom Times Squareu, posebno je pohvalio odaziv publike na premijeri filma “Shoulder Arms” (O desno rame, 1918.) Charlieja Chaplina. Dvorana je bila krcata unatoč preporukama o izbjegavanju masovnih okupljanja. Nekoliko tjedana poslije, Harold je preminuo od gripe.

Utakmice su se – u doba kada nije bilo TV prijenosa – igrale na praznim stadionima, a procvala je i prodaja “eliksira”, prevarantskih “lijekova”, kao i praksa ispijanja alkohola koji “ubija gripu”. Obveza nošenja maski podijelila je ljude, a posebno su bili ljuti u Kaliforniji.

San Francisco je 1918. prvi ujedinio bijes u organizaciju Anti-Mask League, posvećenu borbi protiv uredbe o obveznom nošenju maski u gradu. Udružili su se liječnici, građani i aktivisti, složni da je obaveza prekrivanja lica protuustavna i protivna svim principima slobodnog društva. Uredba o maskama je ukinuta u veljači 1919., a sve do tada, nenošenje maske kažnjavalo se s globom od pet do deset dolara, doniranih Crvenom križu. Isti taj Crveni križ prodavao je maske na terminalu za pristanište trajekta.

Oni koji bi odbijali staviti masku nakon upozorenja policije završili bi u zatvoru, a bilo je i pucnjave. Kada je 62-godišnji inspektor Ministarstva zdravstva 28. listopada 1918. pokušao natjerati prolaznika da kupi masku u obližnjoj ljekarni, on ga je krenuo mlatiti s vrećicom srebrnih dolara. Policajac ga je ustrijelio, ali je ranio i dva slučajna prolaznika.

Iako je liga za boj protiv maski okupila nekoliko tisuća ljudi, većina je građana bila poslušna pa se pretpostavlja da ih je oko 80 posto ipak nosilo, čak i na otvorenom, hodajući ulicama San Francisca. Naravno, pravila nisu vrijedila za elitu pa je tako izbio omanji skandal kada je politička vrhuška grada viđena na boksačkom meču Freda Fultona i Willieja Meehana, svi redom bez maske. Neki su se ispričavali da se maska “malo spustila dok su pušili cigaru”, a u tom društvu bio je i gradonačelnik, kojem je vlastiti šef policije naplatio 50 dolara kazne.

Najveća teorija zavjere koja se u pandemiji ‘španjolke’ raširila SAD-om i Velikom Britanijom bila je ta da je španjolsku gripu skrivio Bayerov Aspirin. Amerikanci su masovno bojkotirali njemačke proizvode, čak i pivo

San Francisco je u konačnici imao 45.000 zaraženih i 3000 mrtvih. Stotinjak godina poslije, debata o učinkovitosti maski, kao i prosvjedi pojedinaca koji je odbijaju nositi, ponavljaju se i s COVID-om.

Znanost je početkom 20. stoljeća slavila otkrića patogena koji izazivaju tuberkulozu i koleru. Činilo se da se zdravstveni problemi koji su razarali urbane centre u 19. stoljeću konačno stavljaju pod kontrolu. Ali za španjolsku gripu, koja je sve uhvatila posve nespremne, znanost nije imala nikakvog odgovora. Logično, u nedostatku glasnih racionalnih informacija, komunikaciju preuzimaju pojednostavljeni i redom netočni narativi teorija zavjere.

Najveća teorija zavjere koja se u vrijeme pandemije “španjolke” raširila SAD-om i Velikom Britanijom bila je ta da je španjolsku gripu skrivilo gutanje Bayerovog Aspirina. Njemačka je bila poraženi neprijatelj Prvog svjetskog rata pa nije nimalo čudno što su ljudi bili uvjereni kako ih njemačka kompanija potiho truje onime što se prodaje kao lijek – virus gripe bio je “zapakiran” u tabletu, skriven kao otrov u slamki spasa. Ratne su rane bile svježe i domoljublje je bilo na vrhuncu. Amerikanci su masovno bojkotirali njemačke proizvode, a na meti se našlo čak i pivo. Da bi zadržale kupce, pivovare su novinskim oglasima pokušavale objasniti da popularni napitak od hmelja nije njemački izum. Išlo se tako daleko da su htjeli zabraniti izvedbe Bachovih i Beethovenovih djela.

Teorija o ubojitom Aspirinu se i bez Facebooka toliko rasprostranila da je počela utjecati na tržište. Novi američki vlasnik Bayera morao je posegnuti za metodama pivovara pa novinskim oglasima uvjeravati javnost da je Aspirin siguran i da tableta nipošto nije trojanski konj njemačke vojske. U novinama Birmingham News, 18. listopada 1918., tješili su čitatelje s porukom:

“Proizvodnja Bayerovih tableta i kapsula Aspirina u potpunosti su pod američkom kontrolom.”

Poslije se ispostavilo da je Aspirin uistinu pogoršao stanje nekih pacijenata oboljelih od španjolske gripe, ali ponajprije zato što su ga liječnici davali u prevelikim dozama.

Oni koji nisu vjerovali da je virus skriven u tableti, imali su na raspolaganju drugu anti-njemačku teoriju: njemački špijuni ispustili su virus u bostonsku luku i namjerno zarazili Ameriku. Čak su i predstavnici države, poput Philipa Doanea, šefa Odjela za provedbu zdravstvenih mjera Hitne flote (Health and Sanitation Section of the Emergency Fleet Corporation), širili takvu verziju povijesnih činjenica. Ovaj je vojnik s punim autoritetom novinarima izjavio kako je vrlo vjerojatno da su njemački agenti podmornicama došli do američke obale, naoružani virusom influence, a onda ga iz bočica pustili na slobodu u kinima ili “drugim mjestima na kojima se okuplja velik broj ljudi.” Dodao je i kako su “Nijemci u Europi već započinjali epidemije pa nema razloga zašto bi bili blaži s Amerikom.”

Brazilske novine A Careta pisale su o njemačkim podmornicama i nazvale virus “podlom njemačkom bakteriološkom kreacijom”, a drugi su citirali neznanu “stariju ženu” koja je svojim očima vidjela “masni oblak” kako lebdi nad lukom i kreće prema dokovima, “isparavanje” gripe kao bojnog otrova koji je njemački brod skriven u tami noći istovario na obalu Bostona.

Postojale su i druge teorije, ovisno o tome kako se kome taj dan digao živac. Tako su za pandemiju optuživali Židove, jazz glazbu, plesanje, kućne ljubimce, buhe, prljave sudopere pa čak i bombardirano tlo. Ta je teorija krivila ubitačni koktel bojnih otrova i plinova nastalih isparavanjem eksplodiranih granata i strunutih trupala. Zajedno su formirali otrovni oblak koji bi ljudi udahnuli pa oboljeli od gripe.

A jesu li krivili Španjolce?

Kada je postalo jasno da je COVID-19 stigao iz Kine, Zapad je preplavio val iracionalne mržnje prema svemu azijskom. Teško je pobrojati grozne incidente, nasilne napade i diskriminaciju koju su kineski građani i turisti trpjeli u Europi i SAD-u tijekom prvih nekoliko mjeseci pandemije. Donald Trump koristio je naziv “kineski virus” i odmah su ga optužili za raspirivanje mržnje, iako je brzo odustao od termina pa preko Twittera podržao “našu zajednicu azijskih Amerikanaca”.

Bilo je i gorih političkih reakcija. Guverner talijanske regije Veneto Luca Zaia, jedan od najpopularnijih talijanskih političara 2020., izjavio je da Italija ima prednost u reakciji na koronavirus zbog toga što Talijani “posvećuju puno pažnje higijeni, peru ruke i tuširaju se, a svi smo vidjeli Kineze kako jedu žive miševe.” Od veljače do svibnja 2020., Italija je zabilježila preko 50 rasističkih napada na azijske imigrante. Brazilski ministar obrazovanja Abraham Weintraub na Twitteru je konstatirao da je COVID-19 dio geopolitičkog plana za kinesku dominaciju svijetom i pri tome namjerno napisao “BLazil”, kako bi ismijao kineski naglasak.

Španjolsku gripu zovemo španjolskom samo zato što su je tako zvali prije stotinu godina – prava je istina da njezino točno podrijetlo ne znamo. Popularno i poprilično prihvaćeno objašnjenje imenovanja kaže da je razlog zapravo sloboda tiska – s obzirom na to da je Španjolska bila neutralna u Prvom svjetskom ratu, imala je i medije koji su otvorenije i iskrenije pisali o pandemiji. Ostatak zaraćenog svijeta cenzurirao je i frizirao brojke, izbjegavajući nabrajati mrtve. Bilo ih je i više nego dovoljno u vojnim operacijama. Rat je 1918. završio tek na zimu, a pandemija je krenula u proljeće.

S druge strane, gripa za Španjolce uopće nije bila “španjolska” – oni su je zvali francuska gripa, pretpostavlja se zbog migrantskih radnika koji su vlakom putovali u i iz Francuske pa postali prvi osumnjičeni “uvoznici” virusa. U Brazilu, španjolska gripa bila je njemačka gripa, a u Senegalu brazilska gripa; u Poljskoj su je zvali “boljševička bolest” i vjerovali u njezino rusko podrijetlo.

Friedrich Bayer umro je 1880., u 54. godini, od perforacije pleure. Nije doživio ni velike ratne pretumbacije tvrtke koju je ostavio sinovima, ni velike pandemije 20. stoljeća, kao ni sve skandale u koje je Bayer AG tijekom sljedećih stotinjak godina bio upleten, poput uporabe HIV-om zaražene krvi u izradi lijekova protiv hemofilije, osude za financijske malverzacije, optužbe za lažno oglašavanje pa čak i osnivanje Koalicije protiv Bayera s ciljem zabrane kontracepcijskih tableta sa smrtonosnim nuspojavama.

Protivnici cijepljenja nisu posebno oduševljeni viješću da Bayer za 2022. najavljuje proizvodnju 160 milijuna doza vlastitog cjepiva protiv SARS-CoV-2.