Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Kako Berlin vlada Europom’ u kojem Paul Lever, bivši britanski veleposlanik u Berlinu, piše o razvoju vanjske i obrambene politike EU-a te mogućnostima stvaranja zajedničke vojne jedinice pod egidom Europske unije

Vanjska politika nije se spominjala u Rimskom ugovoru iz 1957. No 1970. države članice Europske ekonomske zajednice ustanovile su praksu onoga što je tada nazvano Europska politička kooperacija.

Takva kooperacija provodila se na međuvladinoj i dobrovoljnoj bazi izvan okvira samog Ugovora o EEZ-u. Komisija je prisustvovala sjednicama, ali samo kao promatrač. Europski parlament i Europski sud pravde nisu imali nikakvu ulogu. Države članice nisu imale nikakvu formalnu obvezu da zajednički djeluju. Međutim, odlučile su se konzultirati i pokušati postići sporazum u pitanjima u kojima su imale zajednički interes.

Katkad se tvrdi da je Europska Unija kojoj se Britanija pridružila bila isključivo ekonomska institucija i da je tek poslije prešla i na političko polje. To je istina u vezi sa samim sporazumom, ali vanjskopolitička suradnja je 1973., kad je pristupanje Britanije stupilo na snagu, već bila dio aktivnosti EU-a…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…