Donald Trump, Marine Le Pen, Silvio Berlusconi, Hugo Chávez – populista je u svijetu sve više. U revolucionarnoj knjizi ‘Što je populizam?’ Jan-Werner Müller tvrdi da je u samim temeljima populizma odbacivanje pluralizma, a Nacional donosi ulomak koji govori o tome što populisti čine kad su na vlasti i kako vode ka autoritarnoj državi
Ni u jednoj američkoj izbornoj kampanji o kojoj postoji živo sjećanje nije se više zazivala riječ „populizam“ nego u onoj koja se odvijala 2015. – 2016. godine. I Donald Trump i Bernie Sanders dobili su etiketu „populista“. Taj se pojam redovito koristi kao sinonim za „protuestablišment“ i to bez obzira, čini se, na konkretne političke ideje. Čini se da, za razliku od stava, sadržaj jednostavno nije bitan. Stoga se ovaj pojam također primarno veže uz specifična raspoloženja i osjećaje – populisti su „ljuti“, njihovi birači su „frustrirani“ ili „ogorčeni“. Slične tvrdnje možemo čuti o nekim političkim liderima i njihovim sljedbenicima u Europi. Primjerice, Marine Le Pen i Geertu Wildersu obično se pridaje epitet populista. Oboje ovih političara nesumnjivo su na desnici. Međutim, uz fenomen Sandersa, postoje i buntovnici ljevice koje se naziva populistima. U Grčkoj je to Syriza („Koalicija radikalne ljevice“), koja je došla na vlast u siječnju 2015. godine, a u Španjolskoj Podemos („Mi možemo“), koji sa Syrizom dijeli temeljni stav o odbacivanju politike štednje Angele Merkel, nastale kao odgovor na europsku dužničku krizu. Obje političke opcije – posebice Podemos – ističu da su inspirirane onime što se u Latinskoj Americi obično naziva „ružičastom plimom“ – uspjehom populističkih vođa kao što su Rafael Correa, Evo Morales te, nadasve, Hugo Chavez. No što je uistinu zajedničko svim tim političkim akterima? Slijedimo li Hannah Arendt, prema kojoj je sposobnost političkog rasuđivanja ustvari sposobnost jasnog razlučivanja, sveprisutno stapanje lijevoga i desnoga u raspravi o populizmu trebalo bi nas nagnati na razmišljanje. Je li moguće da je popularnost postavljanja dijagnoze „populizma“ različitim fenomenima konačni poraz sposobnost političkog rasuđivanja?…
Komentari