Biografija predvodnika grunge scene kronika je života i karijere jednog od najvećih pjevača svih vremena. Izdavač je Rockmark

Projekt koji ga je najviše ispunjavao tijekom tog razdoblja bila je suradnja s Johnom Carterom Cashom na albumu u čast njegova oca, Johnnyja Casha. Chris je odavno izjavio da nitko nije odao istinsku počast njegovim tekstovima sve dok Čovjek u crnom nije odlučio snimiti verziju pjesme Rusty Cage. Sada je John Carter došao njemu s Cashovim tekstom koji nikada nije uglazbljen. Nadao se da bi ga Chris mogao pretvoriti u pjesmu. Pjesma se zvala You Never Really Knew My Mind. Cash ju je napisao 1967. o svojoj prvoj supruzi Vivian ubrzo nakon što je zatražila razvod. Chris je instinktivno pronašao snažan, srcedrapateljni način da Cashovu ogoljenu procjenu njihova odnosa – nisi me vidjela dovoljno dobro da prepoznaš znakove – pretvori u tugaljivu baladu, lišenu gorčine, okićenu gitarom i vokalnim melodijama koje ostavljaju bez daha. „Prvi put sam čuo tu pjesmu dok je još bila u demo verziji; snimio ju je u ormaru hotelske sobe“, rekao je John Carter Cash. „Chris mi je poslao sliku tog ormara i kako je postavio mikrofone, svoje supruge Vicky i njegove odjeće na vješalicama, s gitarom naslonjenom na stolac.“ Iako je album koji je uslijedio, Forever Words, bio krcat nevjerojatnim interpretacijama Cashovih riječi u izvedbi legendarnih umjetnika poput Krisa Kristoffersona, Willieja Nelsona, Alison Krauss i Johna Mellencampa, svega je nekoliko njih, ako i itko, uspjelo parirati emociji koju je Chris ugradio u svoju skladbu. Cijelo je vrijeme Chris radio na novom materijalu za Soundgarden. Jedva da je mogao proći ijedan intervju bez da ga netko pita kako napreduje nastavak King Animal. „Soundgarden su usred pisanja pjesama“, rekao je za Hartford Courant 2016. dok je promovirao Higher Truth. „Nakon te turneje pjesme će postati stvarne iizdat ćemo album. Soundgarden ima još toliko toga za dati.“

„Imali smo određena razdoblja kad bismo se okupili i pisali, a potom se ponovno razišli na neko vrijeme, i to bi trajalo danima i ponavljalo se“, objasnio je Ben Shepherd za Kansas City Star 10. svibnja 2017. „To smo napravili četiri puta, možda pet. I tako je nastao svojevrstan amalgam pjesama. Nisu još posve dorađene. A siguran sam da ćemo to učiniti još nekoliko puta prije no što odemo u studio.“ U međuvremenu je bend dijelio intrigirajuće informacije na društvenim mrežama, objavljujući fotografije sebe tijekom proba i u studiju, prikazujući kako rade na novom materijalu. Iako nisu prikupili dovoljno materijala za cijeli album, bili su na pravom putu, a pjesme su nosile nazive poput Road Less Travelled, Orphans, At Ophians Door, Cancer, Stone Age Mind, Ahead of the Dog i Merrmas te bile u različitim fazama dovršenosti. Bend je rezervirao nekoliko puta po nekoliko dana u Strange Earth studiju u kvartu Fremont u Seattleu u kolovozu i rujnu 2016. te ponovno početkom 2017. kako bi pokušali u tom vremenu dovršiti što je više toga moguće, no čekanje na novi album Soundgardena nastavit će se i nakon što bend objavi planove za svoju prvu turneju u dvije godine. Bila je relativno kratka – samo 18 datuma, pretežno po Jugu i Srednjem zapadu. Raspored je uključivao mješavinu velikih festivala na otvorenom i intimnih nastupa u kazalištima, a koja je trebala početi 28. travnja 2017. u Tampi u Floridi. Međutim, prije no što je turneja počela Chris je imao još jedno okupljanje.

Izbor Donalda Trumpa za predsjednika označio je razočaravajući razvoj događaja milijunima Amerikanaca, uključujući i Chrisa Cornella. Na dan Trumpove inauguracije, 20. siječnja 2017. Tom Morello, Brad Wilk i Timothy Commerford nastupali su kao dio supergrupe nazvane Prophets of Rage zajedno s Chuckom D iz Public Enemy i B-Real iz Cypress Hill, u sklopu posebnog anti-inauguralnog bala u Teragram Ballroom u Los Angelesu. Chris se pridružio Tomu Morellu na pozornici nekoliko godina ranije 2014. na dobrotvornom koncertu u korist podizanja minimalne nadnice od 15 dolara u El Corazonu u Seattleu, koji je prije bio poznat kao Off Ramp, pa je bilo posve normalno da se i sada ponovno pojavio s prijateljima iz Audioslavea kako bi na najglasniji mogući način izrazili svoje nezadovoljstvo vrhovnim zapovjednikom. Bend se čak nije niti potrudio najaviti Chrisa publici prije no što je Morello počeo svirati početne taktove Cochise. Kad se pojavio i iz petnih žila zavrištao početni stih, začulo se kao da je bomba odjeknula tim malenim prostorom. „Hvala vam puno“, rekao je nakon kraja pjesme. „Dvanaest godina je puno vremena!“ Sljedeća pjesma, njihova najpopularnija pjesma, Like a Stone, natjerala je ljude da zapjevaju, no Audioslave su ih odlučili dotući posljednjom pjesmom koju su odabrali, Show Me How To Live. Nakon drugog refrena Chris se bacio u publiku i surfao iznad glava zahvalnih fanova prije no što su ga vratili natrag na pozornicu. Chris nije mogao biti zadovoljniji koncertom i time kako su stvari prošle te večeri. „Bilo je zanimljivo jer je dinamika tog benda bila ondje“, rekao je za MusicRadar. „Mi bismo samo započeli pjesmu, a oni su bili točno na mjestu gdje smo ih ostavili 10 godina ranije kad smo prestali svirati.“

Prema priči Morella, pjevač je bio toliko oduševljen nastupom da je zagrizao za ideju da pokušaju odraditi još nastupa. „Posljednje što mi je Chris rekao bilo je, ‘Odlično sam se proveo, idemo ovo ponoviti, samo mi javite kada.“ Dana 28. travnja 2017. Chris se pridružio punoj koncertnoj ekipi Soundgardena u Tampi za prvi koncert njihove proljetne turneje. Najavljeni su kao headlineri regionalnog festivala Rockfest i nastupili pred 6.600 ljudi, svirajući prije lokalnih junaka A Day to Remember, koji su nedugo prije toga primili ključeve grada Ocale. Sljedeće su večeri bili u Jacksonvilleu i nastupali kao glavni izvođač festivala Welcome to Rockville, prije no što su se uputili dalje na jug kako bi zatvorili festival Fort Rock u Fort Myersu na Floridi večer kasnije. Bend je imao nekoliko dana slobodno nakon trodnevnog napada na Floridu, a potom su svirali u raskošnom kazalištu Fox Theatre u Atlanti 3. svibnja. Dovršili su južni krak turneje na Beale Street Music Festivalu u Memphisu, a potom krenuli prema sjeveru, svirajući u Indianapolisu, Iowi, Wisconsinu te na kraju u Starlight Theater u Kansas Cityju u Missouriju 14. svibnja, odsviravši koncert koji je bilo jako dobro primljen. „Čista reprodukcija zvuka – nadmoćna u odnosu na koncert Soundgardena u Kansas Cityju 2013. – omogućila je fanovima da se dive svakoj nijansi svirke basista Bena Shepherda i bubnjara Matta Camerona proizvedenoj tijekom dosljedne verzije hita Spoonman iz 1994.“, napisao je kritičar Kansas City Stara Bill Brownlee, posebnu hvalu sačuvavši za čovjeka za mikrofonom. „Njegova trojica kolega su iznimni glazbenici, no Chris Cornell je istinska rock zvijezda.“ S Kansas Cityjem u retrovizoru, članovi Soundgardena imali su nekoliko slobodnih dana prije no što se ponovno okupe za sljedeći koncert tri dana kasnije. Chris je propustio Majčin dan dok je bio na turneji i želio je provesti neko vrijeme s obitelji pa je odletio u New York. Turneja Soundgardena trebala je završiti usred vikenda za Dan sjećanja pa je razgovarao s obitelji da bi možda otišli nekamo na odmor nakon toga. Raspored za nadolazeći niz koncerata trebao je biti posebno gust. Sedam nastupa u deset dana. Prvi je bio Detroit. Chris je doletio u grad iz njujorške zračne luke JFK poslijepodne 17. svibnja 2017. Nakon što je okinuo fotografiju tende ispred Fox Theatrea i dočekao da Pretty Reckless dovrše svoj nastup, popeo se na pozornicu oko 21 sat i počeo pjevati Ugly Truth. Doimao se uobičajeno karizmatičnim. „Detroit, grad rocka, yeah!“, povikao je nakon kraja pjesme. „Volim vas jako, i uvijek ste mi na vrhu, ali morate ustati i pokazati mi nešto. Hvalim se publikom iz Detroita 30 godina pa ustanite i da vas čujem!“ Eksplozija povika začula se s balkona. „A sad vi dolje, napravite neku buku da im čestitate“, rekao je Chris pokazujući prema prednjem redu. „Tako treba!“ Bend je potom posegnuo u najranije trenutke svoje povijesti kako bi odsvirao svoj prvi singl, Hunted Down.

„Sjećam se da je Chris tek stigao u grad i da je bio pomalo umoran, a glas mu je bio pomalo grub, no do četvrte ili pete pjesme sve je postalo normalno, a nakon toga bilo je nevjerojatno – lijepo, čisto i snažno i, pomislio sam tada, poprilično emotivno“, rekao je Kim kasnije za Billboard. U jednom trenutku Chrisu se raštimala gitara pa je morao otići s pozornice da uzme drugu, no osim tog kratkog zastoja, bio je to uobičajen koncert Soundgardena. Chris se smješkao između pjesama, pričao priče o tome kako su pojedine pjesme nastale, poput pjesme Mailman te pljeskao publici zbog njihove poticajne energije. „Žao mi je sljedećeg grada“, našalio se. Glavni je dio koncerta završio pjesmom Jesus Christ Pose. Nakon nekoliko trenutaka teške tišine, Soundgarden su se ponovno pojavili na pozornici uz gromoglasan pljesak i počeli svirati Rusty Cage. A onda, baš kao i svake druge večeri tijekom turneje, baš kao što je napravio stotinama puta u prostorima poput toga, Matt počeo je na bubnjevima udarati ritam Slaves & Bulldozers. Nekoliko trenutaka kasnije Chris je vrištao toliko da su mu se pluća mogla raspasti dok mu se Gibson Les Paul njihao oko bokova. Kim odsvirao je psihodelični solo iz pjesme uz divlji žar, a Ben dovršio je zadnji riff. Blizu kraja Chris je ubacio dio teksta pjesme Led Zeppelina In My Time Of Dying povrh svirke. „I obećavam“, viče on, „u svom smrtnom času, neću plakati i neću stenjati / sve što trebam je da odvučeš moje tijelo kući.“ Zelena, a potom bijela svjetla stroboskopa plešu po glavama publike dok bend završava pjesmu. „Detroit! Hvala vam! Vidimo se uskoro!“, obećava Chris, nadglasavajući kakofoniju. Potom otkopčava gitaru, prilazi pojačalu, kleči ispred njega i počinje izvlačiti valove feedbacka iz zvučnika. Stoji ondje, pogrbljen, dok buka prolazi pokraj njegove kovrčave grive skoro cijelu minutu, prije no što nestane iz vidokruga.

Buka još uvijek odzvanja u ušima publike kada, oko 23 sata, Chris ulazi u automobil sa svojim tjelohraniteljem Martinom Kirstenom i uz policijsku pratnju vozi nešto više od kilometra ulicom do MGM Grand hotela. Ostatak benda ulazi u autobus i kreće prema sljedećem gradu. Stigavši u hotel Chris potpisuje nekoliko autograma i penje se u sobu 1136. Kirsten je slijedio Chrisa u sobu i pomogao mu popraviti računalo. Nakon toga dao mu je dvije tablete za spavanje kako bi mu pomogao da se opusti i otišao u svoju sobu dvije sobe dalje niz hodnik. Ubrzo nakon pomoći Vicky Cornell nazvala je Kirstena. „Zvučala je ljutito jer se nije javljao na telefon“, rekao je tjelohranitelj policiji. „Rekla mi je da odem u sobu i provjerim Chrisa.“ Kako je Vicky ispričala časopisu People nekoliko tjedana kasnije, Chris ju je probudio paleći i gaseći svjetla u njihovom domu na daljinsko upravljanje. To ju je uznemirilo pa ga je nazvala. „Govorio je gluposti“, rekla je. „Kazala sam mu, ‘Moraš mi reći što si uzeo’, a on se razljutio.“ Situacija je bila ozbiljna. Nakon što je stupila u kontakt s Kirstenom, tjelohranitelj je otrčao niz hodnik. Imao je ključ Chrisove sobe, no vrata su bila zaključana unutarnjom bravom iznutra. Otrčao je natrag u svoju sobu i nazvao zaštitare, tražeći od njih da otvore vrata, no oni su odbili jer to nije bila njegova soba. Kirsten je to javio Vicky, a ona mu je rekla da provali, što je smjesta i učinio. Kad je ušao u sobu Chrisa ondje nije bilo, a vrata spavaće sobe bila su zaključana. Kirsten je ponovno nazvao hotelsko osoblje, tražeći da mu zaštitari pomognu otvoriti vrata. Još su ga jednom odbili. Kirsten im je rekao da će im oštetiti imovinu i zatražio da pozovu hitnu pomoć.

Nakon šest ili sedam snažnih udaraca Kirsten je uspio ući u spavaću sobu. Ušao je i primijetio da su vrata kupaonice širom otvorena. Ugledao je samo stopala. Provirivši dublje u sobu, Kirsten je vidio da je Chris svezao crvenu traku za vježbanje oko vrata. Drugi je kraj bio pričvršćen za gornji dio vrata kupaonice i pričvršćen planinarskim karabinjerom. Kirsten je odvezao omču. Chris nije disao. Smjesta je počeo izvoditi postupak oživljavanja. Oko jedan sat ujutro konačno su došli i bolničari i počeli ga oživljavati. Pola sata pokušavali su oživljavati Chrisa, no nije došao svijesti. U 1:30 ujutro liječnik je proglasio smrt. Chris Cornell bio je mrtav. Imao je 52 godine. Mrtvozornik Okruga Wayne obavio je obdukciju i pronašao nekoliko lijekova u Chrisovom tijelu, uključujući butalbital, blagi lijek protiv bolova, dekongestiv pseudoefedrin te njegov metabolit norpseudoefedrin, kofein i nalokson, blokator učinka opioida kojim se koriste medicinski profesionalci u situacijama predoziranja. Također su pronašli lorazepam u koncentraciji od 41 ng/mL, lijek koji se upotrebljava protiv tjeskobe.

Na kraju je mrtvozornik odlučio da lijekovi „nisu pridonijeli uzroku smrti“. Vicky Cornell nazvala je izviješće „potpuno zavaravajućim“, rekavši za Detroit News da je „izgubila supruga. Moja su djeca ostala bez oca. U boli smo, a moramo se nositi s tim ljudima koji nas proganjaju. Da je izviješće obdukcije bilo temeljito, vjerujem da se dio toga mogao izbjeći.“

„Moj je brat besplatno dijelio svoje darove i nikada mu ništa nije bilo teško“, napisao je Peter Cornell na Facebooku. „Izmicao se od zasićenosti slavnih osoba na skroman način. Moć i ljutnja i strast glazbe mog brata uvijek je bila iskrena, originalna i legitimna. Bio je moćno, osjetljivo, krhko, ljutito, tajanstveno biće koje će zauvijek postojati u svojem stvaralaštvu. A učinio je to za SVE nas. Davao je sve. Ostavljao je sve na pozornici ili u albumima koji će mu osigurati besmrtnost.“ Tom Morello izrazio je svoje divljenje i ljubav prema Chrisu na Instagramu. „Shrvan sam i duboko ožalošćen što si otišao, dragi prijatelju, no tvoja nesputana rock snaga, delikatne melodije i sjećanje na tvoj osmijeh zauvijek su s nama“, napisao je gitarist. Kasnije je napisao pjesmu koju je podijelio s Rolling Stoneom, u kojoj ga je nazvao „otkrivatelju vizija, ti si putnik, nikad izblijedjeli ožiljak / Ti si sumrak i zvjezdani ožiljak i sjena.“ Elton John poštovanje mu je odao na internetu. Kao i Courtney Love, Perry Farrell, Slash, Joe Perry, Robbie Robertson, Lin-Manuel Miranda, Paul Stanley, Sheryl Crow, Daniel Craig, Alice Cooper, St. Vincent, Chuck D i Jimmy Page, koji je sažeo osjećaje svih na najjednostavniji način: „Nevjerojatno talentiran, nevjerojatno mlad, nevjerojatno nam nedostaje.“

U rodnom Seattleu lokalna je radijska postaja KEXP svirala Chrisovu glazbu cijeli dan. Ostaci Chrisa Cornella kremirani su u sklopu privatne ceremonije 23. svibnja u Los Angelesu. Prisustvovali su njegova supruga Vicky, njegov brat Peter, pjevač J.D. King i Linda Ramone, udovica Johnnyja Ramonea. Za njegovo posljednje počivalište odabrano je groblje Hollywood Forever Cemetery. Nalazi se samo pola kilometra ulicom Gordon Street od Cello Studija u kojem je snimio prvi album Audioslavea. Njegov je grob smješten samo nekoliko koraka od groba Johnnyja Ramonea na mirnom mjestu iznad jezera. Sprovod je bio u petak poslijepodne. Nebo iznad Los Angelesa, obično sunčano, bilo je prekriveno sivim oblacima kad su se Chrisovu prijatelji i članovi obitelji okupili kako bi se oprostili s njim. Negdje u blizini, netko je prepravio znak na groblju na kojem je pisalo Garden of Legends u SOUNDGarden of Legends. Posmrtne govore održali su filmski producent Eric Estailian, glumac Josh Brolin, Tom Morello, Jeff Ament, Kim Thayil i Matt Cameron, koji je Chrisa nazvao svojim bratom i srodnom dušom. Najdirljiviji trenutak ceremonije bio je kad je Chester Bennington uz pratnju kolege iz benda Brada Delsona otpjevao pjesmu koja je proslavila Chrisova prijatelja Jeffa Buckleyja, Hallelujah. Bennington si je oduzeo život svega dva mjeseca kasnije, 20. srpnja. Toga dana bio bi Chrisov 53. rođendan. Dok su ožalošćeni izlazili sa sprovoda, zvukovi All Night Thing, posljednje pjesme s Temple of the Dog ispunjavali su zrak. Oko 15 sati javnosti je bilo dopušteno da mu oda počast. Jedno po jedno, prolazili su pokraj sjajnog crnog nadgrobnog kamena s ugraviranim Chrisovim imenom. Jedno po jedno, pružali su ruku da bi dotaknuli isklesana slova.

Davno prije, praktički cijeli život prije tog turobnog dana, davno prije Audioslavea, Temple of the Dog i Soundgardena, davno prije no što je postao Bog rocka i Seks idol; davno prije nagrada Grammy, naslovnica časopisa i rasprodanih koncerata; davno prije druženja s predsjednicima i kraljevskom obitelji, Chris Cornell bio je visok devetnaestogodišnjak dječačkog lica koji je vozio kući u svom šugavom zelenom Ford Galaxieju. Samo još jedan nepoznati lik iz djela zemlje na koji su ljudi rijetko obraćali pozornost; još jedan učenik koji je odustao od škole za kojega se činilo da mu je predodređen život konobara ili fizičkog radnika. Bila je to po ničem posebna večer u Ray’s Boathouse, još jedna večer pranja prljavog posuđa i čišćenja ribljih utroba, no dok je Chris vozio prema kući, preplavio ga je trenutak bistrine, poput tihe kišice karakteristične za Seattle. „Palo mi je na pamet da nema jamstva da ću kao glazbenik doživjeti ikakav financijski uspjeh, no to mi nije smetalo“, prisjetio se svog razmišljanja. Te si je večeri, dok je vozio kroz tamu noći Pacifičkog sjeverozapada, nešto obećao. „Bez obzira što se dogodi po pitanju uspjeha, bit ću jedan od onih koji sviraju muziku sve dok ne padnu mrtvi.“ Zbog tragičnog načina na koji je život Chrisa Cornella završio, postoji tendencija da se njegova priča smatra tragičnom. To bi bilo pogrešno. Chris Cornell živio je život do daske. Nadišao je naizgled nepremostive izazove nebrojeno puta u potrazi za snom prevelikim da bi ga se moglo zamisliti. Koristio se alatima koji su mu bili na raspolaganju – svojim jedinstvenim glasom, svojom gitarom i svojom maštom – da bi stvarao glazbu koja je definirala cijelu jednu eru i kojoj su se mnogi okretali u vremenima tuge, ljutnje, radosti, tjeskobe, straha, sumnje i ljubavi. Svojom jedinstvenom i neponovljivom umjetnošću popravljao je raspoloženje bezbroj ljudi svih životnih puteva s gotovo svih kontinenata. Radio je ono što je volio i uz put stvorio glazbenu ostavštinu koja će trajati generacijama. Chris Cornell održao je svoje obećanje.