Nacional ekskluzivno donosi ulomak iz autobiografije nedavno preminule Tine Turner, naslovljene ‘Moja ljubavna priča’, u kojem opisuje kako je nakon razvoda s Ikeom Turnerom izgradila samostalnu karijeru i postala jedna od najpopularnijih pjevačica

BIJEG IZ PAKLA

Budući da sam provodila sve više vremena izvan kaveza, mislim da je Ike osjetio da gubi utjecaj. Mantrajući ili radeći na projektu koji nije uključivao njega, ja sam se udaljavala od „Ikea i Tine”.

Vaš partner će pasti, poput lista sa stabla ujesen, predvidjela mi je vidovnjakinja mnogo godina ranije. Začaranost je nestajala, vrata su se otvarala, a ja sam malenim koracima odlazila od Ikea. Doći će promjena…

Ti maleni koraci pretvorili su se u ogroman skok u srpnju 1976., kad smo došli u Dallas na nastup. Tijekom prijašnjih putovanja u Dallas imali smo rasprodane koncerte u dvoranama Lovall’s i Skylineu u Fort Worthu, pa smo se veselili povratku. Ovaj put putovanje u zrakoplovu bilo je neugodno jer se Ike oporavljao od jednog od svojihpetodnevnih kokainskih tuluma i bi o je užasno raspoložen. Uporno je želio grliti mene i Ann Thomas tijekom leta. Bilo mi je ponižavajuće biti s njim kad je bio mamuran; osjećala sam se kao da svi zure u nas.

Postalo je još gore kad smo sletjeli. Temperatura je bila oko trideset stupnjeva, bilo je vruće i neugodno, a Ike je uporno htio otvoriti rastopljenu čokoladu i jesti je u automobilu. Pokušao mi je dati komadić, a ja sam ustuknula jer sam na sebi imala bijelo odijelo Yvesa Sainta Laurenta i nisam ga htjela uprljati. Moje odbijanje čokolade bilo je, očito, signal da je vrijeme za svađu.

Počelo je riječima. Iz njegovih su usta uvijek izlazile prostote. Ali ovaj put, kad je rekao: „Jebi se”, i ja sam njemu uzvratila s „jebi se”.

Kao da je glas dugo skriven u meni napokon izašao na površinu. To je iznenadilo Ikea, koji se okrenuo jednom od svojih glazbenika i rekao: „Čovječe, ova mi se žena nikad tako nije obratila.”

Onda me počeo udarati i uzeo svoju cipelu da za njega obavi prljavi posao. Stvarno sam ga šokirala. Kad me udario, ja sam mu uzvratila. Udarac za udarac. Tako sam se dobro osjećala udarajući tog čovjeka koji je toliko dugo bio drzak, vulgaran i nasilan. Jednostavno sam pukla, bila je to posljednja kap koja je prelila čašu. Tukli smo se sve do hotela Statler Hilton.

Ike me počeo udarati i uzeo svoju cipelu da za njega obavi prljavi posao. Stvarno sam ga šokirala. Kad me udario, ja sam mu uzvratila. Udarac za udarac. Tako sam se dobro osjećala udarajući tog čovjeka

Kad smo stigli u hotel lice mi je bilo otečeno, a nekoć prekrasno odijelo poprskano krvlju. Privukli smo mnogo pažnje kad smo izišli iz automobila, iako je Ike tvrdio da smo imali „nesreću”. Izgledala sam poput slomljene i ušutkane žene, a to je bilo ono što je Ikeo želio misliti. Da je pobijedio i ovaj put, baš kao svaki do sad. Istina je bila sasvim drugačija.

U našoj sobi pretvarala sam se da sam ona stara Tina: supruga koja je bila puna razumijevanja i oprosta; ona koja je brinula o Ikeovim potrebama, njegovoj glavobolji, krvavom nosu, umoru i boli. Radila sam sve kao i obično, pripremajući ga za naš prvi nastup te večeri.

Naručila sam mu večeru, masirala sljepoočnice i nagovarala ga da malo odspava. On je čuo ono što je želio čuti, a ja sam sve vrijeme razmišljala:

„Što bi se dogodilo da jednostavno uzmem torbu i pobjegnem?”

Pa, upravo sam to i učinila. Čim je Ike zaspao, ja sam uzela kozmetički kovčežić, omotala šalom svoju pulsirajuću glavu i nabacila pelerinu na ramena. Pobjegla sam iz te prostorije i iz tog života.

Možda sam nakratko zaboravila, ali znala sam kako pobjeći od zmija. Preplavljena adrenalinom otrčala sam do prizemlja, u strahu daću sresti nekog iz Ikeove pratnje, i provukla se kroz hotelsku kuhinju na jednu uličicu. Vani je bilo mračno, a okoliš nepoznat, pa sam se skrila među kante smeća dok sam smišljala što ću dalje. Nažalost, ulice sa stražnje strane hotela nisu pružale najbolje sklonište preplašenoj bjegunki. Zgrade su bile niske i okružene otvorenim prostorima koji su bili puni trave.

Znate što ja mislim? Mislim da je moja volja za životom bila toliko jaka da je postala slijepa za opasnost, jer sam uvjerena da je ta trava, koja mi je na nekim mjestima dosezala do struka, vrvjela životinjama koje nisam mogla vidjeti.

Odlučila sam nastaviti hodati, bojeći se da se Ike ne probudi i uhvati me, kao što je mnogo puta dosad učinio. Nisam zastala nekoliko ulica, dok nisam došla do autoceste Interstate 30, na kojoj sam spazila prenoćište Ramada Inn na drugoj strani. Vjerojatno je postojao sigurniji način za prelazak prometne autoceste, ali nisam poznavala to područje. Onako zbunjenoj, kao najlogičnija ruta izgledalo mi je trčanje niz nasip i preko nekoliko traka jurećih automobila.

Kad sam napravila prvi korak, znala sam da ću, ako preživim, i ovu priču dodati na popis trenutaka u kojima sam izbjegla smrt.

Nisam sigurna što je strašnije: zujanje kamiona koji jurcaju pokraj mene ili gromovite vibracije koje sam osjećala po cijelom tijelu dok su prolazili. Jedan je vozač kamiona opalio po svojoj trubi kad je ugledao prestrašenu ženu koja pored njega trči po višetračnoj autocesti. Tada sam shvatila da se brzina stopala ne može uspoređivati s brzinom kamiona na deset kotača. Kad sam stigla do sredine ceste, kamion me gotovo pregazio. Nikad neću znati što me je u tom trenutku spasilo od smrti.

Djevojka sa sela zna kako trčati po poljima i biti vragolasta, ali te sam se noći osjećala kao da me vodi neka viša sila. Nekako sam uspjela prijeći autocestu i popeti se brežuljkom do Ramade, shvativši da su preda mnom još veće prepreke. Ike mi je uvijek prijetio: „Kad odeš, otiđi onako kako si i došla”, što znači bez ičega. Bio je u pravu.

Imala sam 36 centi i kreditnu karticu Mobil u džepu, lice mi je bilo pretučeno, a odjeća prljava i umrljana krvlju. I bila sam crnkinja. U Dallasu. Palo mi je na pamet da će me, u ovim okolnostima, svaki razumni vlasnik prenoćišta odbiti.

Došla sam na recepciju i predstavila se upravitelju, objasnivši tko sam i da sam pobjegla od supruga, te da nemam novca. Zaklela sam se da ću mu platiti ako mi da sobu na jednu noć. Palo mi je na pamet da me, u mojem osjetljivom stanju, ovaj stranac može iskoristiti, čak i silovati. Bila sam previše umorna i otupjela da bih se bojala ili uopće marila. Srećom za mene, upravitelj je imao dobro srce. Odmah me je odveo u apartman na katu i obećao mi da će mi poslati toplu juhu i krekere.

Kad sam zatvorila vrata, pomisao na to što sam upravo učinila tako me je snažno prodrmala da su mi noge počele klecati u koljenima te sam se gotovo onesvijestila. Srce mi je bilo u ušima. Bila sam prestravljena, ali i uzbuđena. Nisam samo bježala od Ikea. Bježala sam prema novom životu.

TINA BEZ IKEA

…

Kažu da postoji pet razina tugovanja: poricanje, ljutnja, pogodba, depresija i prihvaćanje. Kad se Ike probudio iz sna u Dallasu i shvatio da me nigdje nema, da neće biti nastupa te večeri, niti u doglednoj budućnosti, skakao je između poricanja i ljutnje, s malo dodane oportunističke pogodbe. Vjerojatno je mislio da samo dramatiziram jer sam nestala nakon naše velike eksplozivne svađe. U svojoj narcisoidnoj glavi on je želio vjerovati da će Tina biti izgubljena bez Ikea. Zaključao se u studio, okrenuo svojem najboljem prijatelju kokainu i pokojoj djevojci za utjehu, čekajući da se ponizno vratim s repom među nogama. Rekao je dečkima da već razmišlja poći na jug kako bi pronašao neku drugu „Tinu”, na isti način na koji je pronašao i prvu. U njegovoj glavi tako me je jednostavno bilo zamijeniti.

Kad mu se ja nisam vratila, on je došao k meni. Nekako je Ike shvatio da stanujem kod prijateljice Anne Marie Shorter, pa se pojavio jednog dana sa svojim marionetama. Pozvala sam policiju koja ih je potjerala. Njegov sljedeći pokušaj bio je malo uljudniji: čak je zatražio susret. Pristala sam, ali razmišljajući o tome, odlučila sam da me nije briga ako me istuče ili čak pokuša ubiti. Što god rekao ili napravio, ja se nikad neću vratiti.

Moja je strategija bila izgledati što neprivlačnije. Stavila sam previše šminke, što nikad nije bio moj stil, i namjerno sam odjenula ružnu haljinu. Ike je stigao u Rollsu. Duke je te večeri vozio, kao što je vozio kad smo se otišli vjenčati u Tijuanu, pa bismo mogli reći da smo opet došli na isto. Sjela sam na stražnje sjedište s Ikeom i ljubazno razgovarala, iako sam se osjećala svakako, samo ne ljubazno. Uvijek sam lijepo s njim razgovarala jer sam znala pravila: nemoj reći ništa što bi moglo izazvati svađu.

Kad smo došli u restoran, oboma nam je bilo vidljivo neugodno. Ike je izgledao nervozno, kao da je htio razgovarati, ali nije znao kako da mi se obrati. Mogla sam mu reći što je trebao reći: „Moj je život uništen”, ili „Stvarno ću se potruditi biti bolji ako se vratiš”, nešto da me uvjeri da se želi promijeniti. Nije bilo smisla jer njemu te riječi nisu prirodno dolazile. Čak i da je rekao sve što bi bilo za očekivati u toj situaciji, ne bi pomoglo. Znala sam kakav je i da će takav uvijek biti.

Odmah nakon našeg sastanka, Ike je pokušao drugom metodom. Spakirao je svu četvoricu sinova i poslao ih meni, s dovoljno novca za jednu cijelu stanarinu. To je bilo to. Shvatila sam njegov potez kao izazov, kao da govori: „Hajde, pokušaj sama uspjeti. Vidjet ćemo se mi uskoro, i molit ćeš za svoj stari život.” Podsjetila sam se da sam ja djevojka koja voli rizike. Ovaj je bio velik, ali nakon što sam izišla iz Ikeova svijeta i okusila neovisnost, nije bilo šanse da se vratim pod njegovu pasku. Samo mi je trebao plan.

Nazvala sam Rhondu, znajući da ona može bilo što popraviti… pokvareni zvučnik, automobil, život. Uvijek smo bile jedna drugoj podrška, unatoč Ikeovim pokušajima da nas razdvoji. Sitničave ljubomore iz prošlosti bile su nevažne. Zajedno smo prošle mnogo toga, nešto je bilo i bolno, ali sad je bilo vrijeme da mislimo na budućnost. Zamolila sam je da mi bude menadžerica.

Objasnila sam joj da jedva spajam kraj s krajem. Rhonda je bila upoznata s mojom pravnom situacijom. Kad sam napustila Ikea & Tinu Turner, svi naši zakazani koncerti trebali su biti otkazani. Budući da sam ja bila ta koja je napustila bend i zbog koje su nastupi otkazani, primila sam poziv na sud od strane oštećenih zbog izgubljenih prihoda. Ali nisam imala novca. Nimalo. Morala sam pronaći način da isplatim vjerovnike i uzdržavam obitelj, dok je Ike sve promatrao iz udobnosti naše kuće i nekadašnjeg načina življenja, nadajući se da neću uspjeti.

Nisam imala novca. Nimalo. Morala sam pronaći način da isplatim vjerovnike i uzdržavam obitelj, dok je Ike sve promatrao iz udobnosti naše kuće i nekadašnjeg načina življenja

U svojem tipičnom praktičnom, funkcionalnom stilu, Rhonda je krenula u akciju. Na početku je doznala da nitko ne želi riskirati s Tinom bez Ikea. „To je samo pola spektakla”, rekli su joj

„Neće privući publiku.” Bilo nam je jako teško. Budući da nismo imale nikakve mogućnosti, bend, prateće vokale niti kostime, najlakši posao koji smo mogle tražiti bilo je gostovanje u televizijskoj emisiji.

Predstavljajući se kao Shannon da Ike ne dozna što je naumila, Rhonda se javljala popularnim emisijama poput Hollywood Squares, Brady Bunch, i Donnie and Marie, kako bi ponudila moje usluge. Nazvala bi ih i rekla im da ću rado doći u emisiju (koju god, rado ću doći ako me pozovu) i da sam slobodna tad i tad.

Srećom, uspjela je dogovoriti gostovanje u jako uspješnom Cherinom samostalnom varijeteu. Ike i ja smo već kod nje gostovali 1975., baš nakon što su se ona i Sonny razveli. Vjerujem da smo Cher i ja iznenadile jedna drugu pri prvom susretu. Ona je očekivala seksipilnu Tinu koju je vidjela na pozornici. Divlju ženu koja je uvijek pokazivala noge, nosila resice i njihala tijelom. Iznenadilo ju je da je Tina Turner zapravo bila gospođa; uglađena žena koja je odjenula svilenu bluzu, hlače i visoke potpetice i koja nikad nije koristila ružne riječi. A meni je upoznavanje Cher bilo iskustvo koje mi je otvorilo oči jer sam vidjela kako je sretna u samostalnoj karijeri. Bez Sonnyja je bila slobodna. Kontrolirala je svoju karijeru i svoj privatni život; glazbu, svoje prijatelje i način na koji je provodila vrijeme. Upravo sam to očajnički željela: svijet bez Ikea.

Kad sad o tome razmišljam, shvaćam da je postojalo mnogo sličnosti u našim životima. Obje smo bile jako mlade kad smo upoznale svoje supruge. Cher je bilo tek šesnaest kad je započela vezu sa Sonnyjem.

Nismo znale obavljati osnovne stvari jer se nikad nismo morale brinuti o sebi. I tako smo nas dvije bile poznate zvijezde koje su zarađivale mnogo novca, a nijedna nije znala kako ispuniti ček. Mnoge su se žene u 1960-ima i 1970-ima oslanjale na supruge kad su bili u pitanju takvi, životno važni poslovi, ali mi smo bile u smiješnom položaju jer smo zarađivale sav novac, a nismo imale kontrolu nas svojim prihodom.

Nije iznenađujuće da smo se, nakon što smo okončale svoje brakove, obje našle u zapetljanoj financijskoj situaciji koja nam nije išla u korist.

Nakon što se Cher povukla iz njihovih zajedničkih ugovora, dugovala je Sonnyju dva milijuna dolara za nadoknadu izgubljenih prihoda.

Moja je situacija bila nešto drugačija. Zasuli su me tužbama zbog otkazanih nastupa Ikea i Tine. Cher i ja odlučile smo da ćemo učiniti sve što je potrebno kako bismo imale financijsku neovisnost. Cher kaže da je prvu gažu zakazala u Caesar’s Palaceu kako bi otplatila dug Sonnyju, dok sam ja prihvaćala bilo kakve poslove koje sam uspjela dobiti dok nisam sve isplatila. Dok sam god bila zdrava i sretna, novac mi nije bio važan kao moja sloboda. Surađivati sa Cher bilo je jako zabavno. Imale smo divnu povezanost na pozornici. Kad god sam trebala doći u emisiju, ona se šalila da se mora pripremiti za „uragansku Tinu”. Cher bi rekla: „O, ne, moram vježbati jer dolazi Tina.” Znala je da nikad ne tapkam uokolo kad je ples u pitanju. Uvijek sam davala sve od sebe i tjerala sam je da se dodatno trudi kako bi uhvatila korak sa mnom, ali na zabavan način.

Mislim da je publika mogla primijetiti da smo uživale u zajedničkom društvu: obostrane simpatije između nas bile su stvarne.

***

Morala sam progutati svoj ponos i činiti mnoge stvari kako bismo imali za život. Uvijek sam se trudila zadržati smisao za humor. Te sam dane nazivala „Tinina operacija joj”, jer je bilo toliko uzdaha boli dok sam tek pokušavala shvatiti kako ću sama živjeti. U jednom sam trenutku sa sebe odbacila teret potrebe da moram sve činiti kako treba. Shvatila sam da se ne moram bojati nešto ne znati niti skrivati svoje neiskustvo. Mogu jednostavno reći: „Ne, ne znam to”, i obećati si da ću učiti iz svojih pogrešaka i sljedeći put biti bolja.Jedini mi je cilj bio preživjeti.

Pronašla sam nam jednu kućicu na Sunset Crestu u Laurel Canyonu i sve sam unajmila, od pokućstva do posuđa, kako bih stvorila pravidom svojim dečkima. I dalje nisam dozvoljavala sleng u kući i pazila sam na njihovo ponašanje. Imala sam ipak važnijih briga. Nisam htjela da budu razmažena derišta, pa sam ih učila da budu neovisniji.