Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Putovanje po istočnoj Europi’ u kojem je kolumbijski pisac i nobelovac Gabriel Garcia Marquez, sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća kao mlad i nepoznat novinar napisao seriju reportaža o putovanju po zemljama tadašnjeg socijalističkog bloka pod sovjetskom vlašću
Katedrala s nagorjelim tornjem, polusrušenim u bombardiranju, jedini je trag Europe u Zapadnom Berlinu. Sjevernoamerikanci se, poput djece, užasavaju šišmiša. Umjesto da poprave ono malo zidova što su ostali nakon rata i privremeno osposobe grad za stanovanje, primijenili su higijenskiji i mnogo unosniji kriterij: srušiti sve i ponovno izgraditi.
Prvi dodir s tim divovskim kapitalističkim pothvatom na prostoru gdje prevladava socijalizam u meni je izazvao osjećaj praznine. Cijelo jutro bili smo u potrazi za gradom, kružili smo unutar njega ne nalazeći ga. To je asimetričan grad, bez glave i repa, kojemu najviše od svega nedostaje središte, što bi čovjeku dalo dojam da je negdje stigao.
PROSTRANA PODRUČJA KOJA JOŠ NISU OBNOVLJENA privremeni su parkovi. Postoje ulice koje kao da su cijele prenesene u blokovima iz New Yorka. U nekim dijelovima trgovačka pohlepa brža je od tehničkih mogućnosti pa su velike trgovine otvorile svoja vrata godinu dana prije no što su skinute skele sa zgrada. Uz neboder koji izgleda kao jedan veliki stakleni prozor – prava akrobacija moderne arhitekture – nalazi se naselje baraka u kojima se hrane građevinski radnici. To tjeskobno, ubrzano mnoštvo kruži po drvenim platformama između vibracija bušilica, mirisa vrelog asfalta, dizalica koje se dižu iznad metalnih struktura i velikih oglasa Coca-Cole. Iz te bučne kirurške operacije počinje izranjati nešto što je posve suprotno Europi. Blistav grad, bez mirisa i okusa, u kojemu stvari imaju taj nedostatak da izgledaju previše nove…
Pročitajte više u novom broju Nacionala…