U doba rebootova i ponovnih okupljanja, set 25 još nije bio ni rastavljen, a fanovi ‘Teorije velikog praska’ su se već bili počeli raspitivati hoće li doći do toga. Tri godine kasnije to je i dalje glavna tema svakog intervjua, pogotovo nakon uspješnog ponovnog okupljanja ekipe Prijatelja – koja se, prisjetimo se, dogodila sedamnaest godina nakon prikazivanja finala.

HOĆE LI BITI POVRATKA?

Kunal Nayyar: Sudjelovao bih u ponovnom okupljanju ako bi ono imalo kreativnog smisla… da je prošlo određeno vrijeme i napravimo to kako bismo odali počast fanovima. Jednostavno smatram da je trenutno prerano za to. Kao kad prekineš s ljubavlju svog života znajući da je vrijeme za to, ne iz razloga što nešto nije u redu. Upravo tako je i s ovim. Nedavno sam naletio na Stevea Molara i skoro se rasplakao. Teško je.

Jim Parsons: Mislim da je nemoguće zamisliti ponovno okupljanje kako bismo snimali neku drugačiju verziju serije. Mislim… nikad ne reci nikad, jer se ponekad mišljenje promijeni u jednom danu, kamoli sedam ili deset godina od ovog trenutka. Sad kad je to rečeno, jednostavno smatram da se kad malo ostarim neću imati želju vratiti u taj lik. Teško mi je to zamisliti. Neke stvari treba ostaviti na miru. Čak i u slučaju ponovnog okupljanja, kao s Prijateljima, postoji vremensko ograničenje. U ovom slučaju imam vremena razmisliti, na način da bih mogao osjećati kako bi to ostatku postave moglo predstavljati nagaznu minu.

Simon Helberg: Ne mogu reći da umirem od želje za ikakvim rebootom, no uzbudljiva mi je pomisao da bismo se mogli okupiti kako bismo proslavili neki uspjeh. No mislim da ću s godinama izgledati sve lošije u Howardovoj garderobi.

Johnny Galecki: Možda ako prođe dovoljno vremena kao kod Prijatelja, no jedan od razloga zbog kojih sam izbjegavao tu temu pred kamerama je taj što još uvijek nastojim preboljeti Leonarda. Jer ti likovi… ostanu s vama. Jednom kad budem u stanju početi ispočetka, kad ne budem zainteresiran za glumu… tako da će biti potrebno jako dugo, ako se uopće dogodi. No ova knjiga je ponovno okupljanje. Emotivno okupljanje.

Kaley Cuoco: Jess, hoćeš li ti biti zadužena za ponovno okupljanje za dvadeset godina, jer već si dobila posao!

Chuck Lorre: Suludo je reći „Ne, nikad“, no istovremeno mi se sviđa kako je sve završilo i ne bih htio umanjiti naša postignuća. Ako bi došlo vrijeme i mjesto kad bi se to činilo ispravnim? Naravno! Iz vrlo jednostavnog razloga, bilo bi divno opet se družiti sa svima. Samo zbog toga, provesti vrijeme s ljudima s kojima sam proveo toliko godina koje iznimno cijenim. Činjenica da smo snimili 279 epizoda, i većinom u svima uživali, kao i to da su se svi slagali i voljeli jedni druge je divno. Čujte, svako postignuće nakon dvanaest godina naleti na poteškoće. To je neizbježno. Bilo bi smiješno da vam kažem: „Da, svi su se besprijekorno slagali dvanaest godina, nitko se nikad nije svađao“. Ne bismo bili ljudi. No većinom jesmo i zbog toga trebamo biti zahvalni. Učinilo je posao zabavnim. Mayim Bialik: To je najbolji posao koji sam ikad imala i nikad nisam htjela drugi. Medijska sam kurva. Pristat ću na bilo što.

‘Možda se okupimo ako prođe dovoljno vremena kao kod Prijatelja, no jedan od razloga zbog kojih sam izbjegavao tu temu pred kamerama je taj što još uvijek nastojim preboljeti Leonarda’, rekao je Johnny Galecki

Maria Ferrari: Bilo je poput sna. To je pravi razlog za postati scenarist. To je najbolja droga. Nikad to ne prestaneš ganjati. I nikad ne dosadi.

Melissa Rauch: Gledajući unatrag, šokirana sam posebnošću serije i sigurna sam da će za deset godina taj osjećaj biti još jači. Svaki dan dok sam se vozila na set bila sam svjesna koliko mi se posrećilo, no smatram da je teško u potpunosti pojmiti sve te slojeve dok ih još svakodnevno proživljavaš i dok si okupiran poslom. Sada se čini poput sna.

Steve Molaro: Postoji mnogo nevjerojatnih aspekata što se tiče rada na seriji, poput toga da su scenaristi bili poput obitelji i da smo imali priliku raditi s izvanrednim komičarima. Bilo je to nadrealno, predivno poglavlje naših života. Rekao bih da će mi nedostajati, no ne znam je li to prava riječ. Samo sam duboko zahvalan na tom iskustvu. Kako vrijeme prolazi, to sve više cijenim.

Jim Parsons: Razumijem to. Zaista. Tako je i mojoj majci, ne znam koliko joj nedostaju nove epizode svakog tjedna – iako je i to bilo dijelom toga – no najveći razlog je taj što je njoj i njenim prijateljima to bilo zabavna tema razgovora. Koliko god kao glumcu bilo rijetko naći tako dugovječan posao, još je rjeđe kad vam je dijete dio nečega toliko voljenog. Većina poslova to ne nudi.

Chuck Lorre: Svako toliko upalim TV i naletim na jednu od epizoda i gledam je kao da je nikad prije nisam vidio. Čarolija se dogodila zahvaljujući čudnom tijeku događaja kako smo pronašli Jima, Johnnyja, Kaley, Simona i Kunala, zatim kad je Kunal dobio otkaz dok sam avionom letio za New York, pa njegovim ponovnim zaposlenjem kad sam sletio. [kroz smijeh] Bila je to savršena postava. A zatim smo dodali Kevina, Melissu i Mayim, kao i Laurie Metcalf i Christine Baranski. Što reći o humorističnoj seriji koju gledaju i u kojoj žele sudjelovati Stephen Hawking i fizičari nobelovci? Onoj u kojoj glume Bill Gates i Steve Wozniak? Duboko sam zahvalan za taj dio karijere i života. A činjenica da to i dalje traje i da ljudi i dalje gledaju? To mi je sve. Sanjao sam o glazbenoj karijeri kao dijete i ono što je čarobno je mogućnost pjesme da putuje kroz vrijeme. Uvijek sam se želio baviti nečim što će prkositi vremenu. A Teorija velikog praska upravo to i radi.

Odluka o završetku serije

U srijedu, 22. kolovoza 2018., Warner Bros. objavio je izjavu za novinare s naslovom: „Izjava WBTV-ja: Teorija velikog praska završava 2019. kao najdugovječnija humoristična serija snimana pred publikom u povijesti televizije“. Bilo je šokantno, ali i očekivano. Nakon što je postava u ožujku 2017. potpisala nove ugovore za naredne dvije sezone, Deadline je izvijestio kako će „to vjerojatno biti posljednje poglavlje humoristične serije“.

No samo tri tjedna prije objave za novinare u kojoj je objavljeno kraj serije, Hollywood Reporter radio je na priči naslovljenoj „Govorka se o trinaestoj sezoni Teorije velikog praska“, uz predsjednicu CBS-ovog zabavnog programa, Kelly Kahl, koja je novinarima na presici Television Critics Associationa rekla kako „ne vjeruju da im je to posljednja godina. Trenutno se vode pregovori s Warner Brosom za nastavak snimanja“. Ovisno o tome s kim ste razgovarali, bilo je savršeno vrijeme za zaključivanje serije, ali istovremeno i zbunjujuće. Streaming je bio veći nego što su se ikad nadali, a i gledanost na mrežama je porasla.

Kad imate seriju koja je uspješna i popularna koliko je Veliki prasak i dalje bio, činilo se da bi bilo logično da mreža i studio poduzmu sve kako bi se nastavila emitirati. Trebalo je samo nekoliko sati da vijest stigne do Entertainment Weeklyja, koji je izvijestio da Veliki prasak završava jer je „Jim Parsons spreman za odlazak“. Iako je on sljedeći dan na Instagramu objavio kako je bilo teško – „zapravo, gotovo nemoguće“ – prihvatiti da im je ostala još samo jedna sezona i kako će „mu svi nedostajati… više nego što može izraziti riječima i više nego što je trenutno svjestan“, fanovi su bili slomljeni i zbunjeni. Pitali su se zašto bi itko htio napustiti nešto što bi se pretvorilo u dodatnih 50 milijuna dolara ukoliko bi Parsons potpisao ugovor za još dvije sezone. Da stvari budu kompliciranije, pisalo se kako su Kaley Cuoco i Johnny Galecki izjavili da su se osjećali zaskočeno odlukom o završetku serije, dok je Mayim Bialik kasnije rekla da je serija završila zbog „razloga nepoznatih široj javnosti“.

Chuck Lorre izjavio je za USA Today da je, kako se kraj bližio, bio „obavijen tugom“, a sudeći po količini suza i tuge tijekom posljednje sezone, sve je potaklo više pitanja nego odgovora.

Jim Parsons: To ljeto bio sam u New Yorku zbog predstave na Broadwayu, kad je moj pas Otis uginuo u četrnaestoj godini. Bio je s Toddom i sa mnom otkad je imao osam tjedana. Otis je bio amblem, praktički je predstavljao Todda i mene, vrijeme koje smo proveli zajedno, sve velike životne događaje. Bio je to kraj jedne ere i njegova smrt mi je puno toga pomogla razjasniti. Mislim da nijedan dio mene nije zaista mislio da ćemo snimati dalje od dvanaeste sezone, no bio sam spreman na… napuštanje sigurnosti koju mi je serija pružala i pronalazak idućeg poglavlja. Bio sam spreman na povratak u New York.

Simon Helberg: Bio sam svjestan da je Jim spreman napustiti seriju; razgovarali smo o tome. I ja sam se tako osjećao. Osjećali smo kako je dvanaesta sezona ujedno i posljednja. Sad, to nije značilo da smo mi na bilo koji način očekivali da će serija definitivno završiti te da producenti, studio ili mreža neće uopće pokušati nastaviti sa serijom, bez obzira na to hoćemo li mi sudjelovati u njoj. Ili da nas neće pokušati nagovoriti. No i Jim i ja bili smo potpuno iskreni u tome da smo spremni na odlazak. Jim Parsons: To je apsolutno istina. Simon je općenito upoznat s gotovo svime što se događa u mom životu, više nego itko drugi tko je sudjelovao u ovoj seriji, jer smo jako bliski. Morao sam razgovarati s njim prije nego se nešto takvo dogodi. To nema nikakve veze s poštovanjem ili ljubavlju prema drugima, ali on je proveo više vremena u mojoj garderobi negoli u svojoj. Mali je broj ljudi s kojima smo mogli pričati o našoj situaciji, a čak i da su Jennifer Aniston ili David Schwimmer ušetali u garderobu, ne bi u potpunosti sve razumjeli jer je svaka serija drugačija i jedinstvena.

Simon Helberg: No s obzirom na uspjeh koji je serija donijela studiju i mreži, očekivao sam da će se na bilo koji način potruditi da nas zadrže ili barem spomenuti nešto, no nisu. Tako da smo na početku dvanaeste sezone, kad su ljudi iz studija počeli spominjati potencijalni nastavak snimanja, Jim i ja pomislili: „Ovo je tako čudno“.

Jim Parsons: U kolovozu smo se vratili na prvo čitanje nove sezone. U to vrijeme nismo znali ništa o ugovorima. No znao sam da bi scenaristi, ukoliko je to zadnja sezona, ili barem zadnja za moj lik, trebali to unaprijed znati. Bio sam prestrašen i nervozan, ali znao sam da moram to obaviti. Osjećao sam se kao prevarant na tom čitanju jer sam znao da je to to za mene na kraju dvadeset četvrte epizode. Pa sam pitao Chucka i Stevea možemo li porazgovarati.

Steve Molaro: Jim je u srijedu poslijepodne poslao Chucku i meni email i zatražio sastanak s nama, pa smo ga planirali pozvati u Chuckov ured sljedećeg jutra. Pročitao sam email nekoliko puta i iz njega iščitao kako bi razlog sastanka mogla biti njegova budućnost u seriji… i kako će ovo biti kraj za njega. Chuck Lorre: Prešao je na stvar čim je stigao. Nisam znao što se sprema. Rekao sam: „Dobro, u redu. Pa, ovo je ozbiljan razgovor. Onaj koji se tiče stotina ljudi. Ne samo glumaca već i osoblja“. Nisam ga želio odgovoriti, na način, Stanimo malo i razmislimo.

Jim Parsons: Prije nego sam rekao novosti Chucku i Steveu, razmislio sam kako bih bio odgovorio na scenarij u kojem me traže da se pojavim u šest ili koliko već epizoda u slučaju nastavka snimanja, no znao sam da to ne želim. Nije da sam imao drugi posao i nisam imao vremena, nego je ovo bila životna promjena, a nastavak snimanja velikih trenutaka nije bilo ono na što sam ciljao. No da su nastavili bez mene, razmišljao bih, Bože, što ćete s Amy?! Bi li me trebali ubiti? U željezničkoj nesreći? Kako bi onda obzirno nastavili? No u Mladom Sheldonu su već bili otkrili da imamo djecu, pa nisu mogli ubiti Sheldona! Razmišljao sam o tim stvarima.

NEMA NASTAVKA BEZ SHELDONA

Steve Molaro: Nisam bio u potpunom šoku nakon razgovora s njim, no očito možete biti pripremljeni na nešto i istovremeno nespremni za težinu trenutka kad se on dogodi. Kad nam je to rekao, Chuck i ja smo razumjeli zašto želi nastaviti dalje. Nikad nije postojala opcija da nastavimo seriju bez njega. Radilo se o cijeloj ekipi i sama pomisao na neku čudnu verziju bez njega čini se neispravnom.

Jim Parsons: Nisu mi stvarali pritisak, bili su krasni i pažljivi. No dio mene se nadao da će u slučaju da ostatak postave želi nastaviti sa snimanjem uspjeti pronaći način za to. Nisam bio posesivan, u smislu da nisam htio da oni nastave bez mene. Nimalo. Mislim, gledajte, nisam idiot, razumio sam da bi serija u tom slučaju izgledala potpuno drugačije. Dva i pol muškarca nastavila su bez Charlieja Sheena, s određenim promjenama. Serija U uredu nastavila se bez Stevea Carella. Nisam nužno smatrao da će nastaviti seriju bez mene, no znao sam da postoji i ta mogućnost.

Lee Aronsohn: Reći ću vam da bez Jima Parsonsa nema dvanaest sezona Teorije velikog praska. Ne želim omalovažiti ostatak postave, no… serija ne bi potrajala toliko dugo bez njega. Čitava postava predstavljala je vrhunac komedije. Gubitak bilo koga od njih bio bi nenadoknadiv, no Sheldon je bio nezamjenjiv – lik i glumac. Parsons je o svojoj odluci prije sastanka s Lorrejem i Molarom obavijestio samo Helberga. Nije ništa službeno objavio ostatku postave, jer su prvo htjeli vidjeti što će odlučiti studio i/ili mreža.

Jim Parsons: Svaka situacija je drugačija. Sudeći po svemu što smo čuli i pročitali tijekom godina, jasno je da situacija s Prijateljima bila drugačija, barem sudeći po komunikaciji o poslovnim odlukama. Mi nismo tako funkcionirali. Tako da, da sam se više kolebao oko odluke, na način da sam morao nešto promijeniti, a nisam siguran što, onda bih možda imao potrebu za grupnim razgovorom s postavom. No kako sam bio siguran u svoju odluku, samo bi vodili jedan teški razgovor za drugim. Razumio sam kako su se Kaley i Johnny osjećali nakon što do samog kraja nisu bili obaviješteni i ja bih na njihovom mjestu, no s obzirom na to kako su ovdje stvari funkcionirale, nisam smatrao da je to moja odgovornost. Također, nisam namjerno predlagao da serija treba završiti. Radilo se o osobnoj odluci, i što bi se dogodilo da sam im rekao prije vremena? Bi li bilo kao da ih tražim da donesu odluku? Ne mogu zamisliti tu situaciju, da su odjednom odlučili kako žele nastaviti. Zvuči zbrkano, to je vjerojatno razlog zašto nitko nije ranije vodio te razgovore.

Melissa Rauch: Znam da svi imaju svoja mišljenja o tome jesmo li trebali nastaviti ili ne, pa se nešto malo razgovaralo o tome. Dobila sam dojam da ako će se snimati još sezona, ljudi koji odlučuju o tome će nas obavijestiti ili ćemo dobiti formalnu odluku, a zatim će započeti pregovori. Mislila sam da svi čekaju da vide hoće li nam odobriti trinaestu sezonu, a zatim se bacamo na posao.

Jim Parsons: Iako sam bio spreman na odlazak, mislio sam da će nam nešto ponuditi, i da će to biti moja prilika da kažem: „Gotov sam“. No nije došlo do toga. Sad kad je to rečeno, bilo je nemoguće zamisliti da se mreža neće boriti za seriju koja je i dalje toliko uspješna.