Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Dobar, loš ili zao?’ u kojoj autori, politolozi Marijana Grbeša i Berto Šalaj, sustavno analiziraju populizam kao fenomen suvremene politike kroz primjere političara Milana Bandića, Željka Keruma, Kolinde Grabar-Kitarović, Ivana Sinčića i ljudi okupljenih u Mostu nezavisnih lista
Tri studije prezentirane u ovom poglavlju među prvim su empirijskim istraživanjima populizma u Hrvatskoj. Kroz njih je operacionaliziran i testiran tzv. inkluzivni pristup populizmu koji taj fenomen razumije i istražuje na dvije razine – kao ideologiju i kao populistički stil.
Rezultati dobiveni prvom studijom potvrdili su prisutnost „pravog“ populizma u Hrvatskoj i identificirali četvoricu političara kao populiste – Milana Bandića, Željka Keruma, Ivana Grubišića i Dragutina Lesara. Svi oni inicijalno su uključeni u istraživanje kao „pretpostavljeni“ populisti. Dvojica od njih, Ivan Grubišić i Željko Kerum, kategorizirani su kao „jaki populisti“, a Milan Bandić i Dragutin Lesar kao „slabi populisti“. Grubišić i Kerum u većini su svojih intervjua glorificirali narod, iskazivali snažan prezir prema elitama, odbijali se prezentirati kao profesionalni političari i zagovarali su „dualističku“ koncepciju politike. Zbog čestog korištenja praznih označitelja koji imaju veze s „moralom“ i „općim dobrom“, Grubišićev smo populizam uvjetno nazvali moralističkim populizmom. S druge strane, Bandićevi intervjui prepuni su pozitivnih komentara o narodu i pokušaja identifikacije s narodom kroz korištenje svakodnevnog ili kolokvijalnog jezika, dok su ostali indikatori „pravog“ populizma vrlo malo zastupljeni. Zbog toga Bandić predstavlja granični slučaj između „pravog“ populista i mainstream političara s vrlo izraženim populističkim stilom…
Komentari