O statusu i položaju Hrvata u Jugoslaviji, ‘utopijskom jugoslavenstvu’ i razlikama između multikulturalnosti i etnonacionalizma govori knjiga profesora književnosti i političara Zlatka Kramarića ‘NOSTALGIJA: Kratka povijest zaborava’, iz koje donosimo dio o vezama rocka i politike
Mogu se složiti s onim autorima, koji misle da nije opravdano pozitivna sjećanja na komunizam/socijalizam optuživati za nedostatak moralne svijesti ili kolektivnu amneziju: “Umjesto kao slučaj kolektivne amnezije ili čak nostalgije, ova sjećanja treba barem djelomično razumjeti kao prizivanje prošlosti kojom se suprotstavljamo sadašnjosti i da bi se sadašnjost na taj način kritizirala. Društveno je sjećanje selektivno i uvjetovano je kontekstom. Kada se ljudi pozivaju na ‘dobra stara’ socijalistička vremena, oni ne poriču postojanje korupcije, nestašice, redove i beskonačno uplitanje i pritiske države; međutim, oni odlučuju istaći druge aspekte: ekonomsku sigurnost, veću zaposlenost, svima dostupnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje” (Pine 2002: 11).
No i taj narativ “o sretnim vremenima” nužno mora završiti u trivijalizaciji i konzumerizaciji jugoslavenskog iskustva “kroz prakse kojima se to iskustvo redukuje pre svega na slušanje muzike (mogućnosti da se nosi jeans, pije Coca-cola, slobodno putuje u shopping u Trst, jer se u Jugoslaviji razvijala takva ekonomska politika, koja je stanovništvu omogućavala da donekle sudjeluje u potrošačkom i masovnom konzumerizmu, što pak nije bio slučaj sa stanovnicima drugih socijalističkih država, što čak i ti stanovnici u osobnim kontaktima veoma često i rado ponavljaju, i gdje onda izostanak tih “sitnih zadovoljstava” nekritički pretpostavljaju nekim drugim vrijednostima, npr. vrijednostima “civilnog društva” – op. Z. K.) iz jugoslavenskog perioda…” (Petrović 2012: 132). I treba postaviti ozbiljno pitanje: je li uistinu smisao dobrog i sretnog života u Jugoslaviji bio sveden na takve trivijalnosti kao što su “užitak i reklama”?! A što je sa životom prije i poslije tih trivijalnosti? No u socijalističkoj Jugoslaviji se svijest o trivijalnosti predstavljala kao vrhunac ljudske slobode! A, ono što nas sve uvelike treba zbuniti je činjenica da neki autori govore kako su neki rock glazbeni sastavi (npr. Bijelo dugme), mnogo prije ondašnje politike, osjetili tjeskobu u tom navodno “sretnom društvu”, “koje se tek budilo, a bilo je već decenijama korumpirano na najrazličitije načine: beda i ograničenost pored olako stečenog luksuza, nejednakosti i glupost na vlasti, čežnja za otvaranjem, uz svest o trivijalnosti koja se predstavlja kao sloboda” (Slapšak: 1997: 133)…
Komentari