Uvečer 11. kolovoza 2015. Comedy Central UK objavio je nejasnu, ali intrigantnu poruku na svom Twitteru: „Organiziramo zabavu posvećenu Prijateljima!“ Tweet je imao poveznicu na najavu na internetskoj stranici kompanije na događaj nazvan FriendsFest – petodnevni „iskustveni događaj“ u istočnom Londonu, gdje će obožavatelji moći gledati suvenire i fotografirati se na replikama scena Monicinog stana i Central Perka. Istog tog tjedna Comedy Central UK obnovio je svoju licencu za prikazivanje repriza serije sve do 2019. Iznos plaćen za licencu nije otkriven, iako je procijenjen na otprilike „kolosalan“. Comedy Central reći će samo da je investicija bila znatna. Možda malo previše znatna, zapravo. Prijatelji su se prikazivali gotovo neprekidno proteklih 20 godina. A toliko toga se promijenilo u ta posljednja dva desetljeća. Za početak bilo je mnogo više toga za gledati na televiziji, a velik dio toga bio je jednake ili više kvalitete od ovog anakronog sitcoma. Komedija ipak nije uzmaknula pred realityjem. Doživjela je novi skok i diverzifikaciju, poprimivši nove oblike – satire poput Daily Showa i U uredu; pseudodokumentaraca kao što su Moderna obitelj i Prikraćeni; nadrealnih, hiperspecifičnih svjetova poput serije Televizijska posla; jedva fikcionalnih improvizacijskih komedija poput Bez oduševljenja, molim. Čak i tradicionalni sitcomi snimani s više kamera vratili su se novom kreativnom snagom serijama Kako sam upoznao vašu majku i Teorija velikog praska – koje su obje često nazivane Prijateljima 2.0. U ovom novom zlatnom dobu televizije publika je od serija očekivala da budu pametne, a ne živahne. Tražili su nijanse i iznenađenja kao dodatak komediji. Nadalje, sve manje i manje ljudi gledalo je te serije na televiziji samoj po sebi, radije se zabavljajući putem istog medija kojim su se koristili za sve ostalo – interneta. Comedy Central upravo je platio neviđene milijune kako bi prikazivao seriju koju su svi gledali već stotinu puta putem platforme koja je izlazila iz mode. Ako će se ta investicija u reprize isplatiti (ili ako će barem završiti na nuli), morali su učiniti nešto kako bi pobudili zanimanje obožavatelja. Događaj poput ovoga mogao bi biti zabavan, svjež način podsjećanja gledatelja na njihovu staru omiljenu seriju. Mogli bi se fotografirati na narančastom kauču i ispijati kavu iz divovskih šalica, a potom (držite palčeve) otići kući i pogledati nekoliko epizoda (da kucnemo u drvo) na njihovom programu. Ako ništa drugo, FriendsFest bit će dobar pokazatelj koliko je ljudima još uvijek stalo do Prijatelja. Ako je dovoljno njih voljno kupiti ulaznicu i doći na taj događaj, možda će biti raspoloženi i za uključiti televiziju. Sljedećeg dana, 12. kolovoza u podne @ComedyCentralUK objavio je još jedan Tweet, objavljujući da su ulaznice za FriendsFest od sada u prodaji. Trinaest minuta kasnije bile su rasprodane. Teško je točno odrediti trenutak kada je sve počelo, no otprilike deset godina nakon što su Prijatelji završili, serija je doživjela svoj najveći ponovni procvat do sada. Sjećam se prvi puta kad sam to primijetila, sjedeći za svojim radnim stolom u Rafinery29, popularnom ženskom mediju za koji sam radila kao pisac. Bila je 2014., a ja sam čitala popis naših najpopularnijih nedavnih priča. Činilo se da svaki drugi naslov sadrži riječ Prijatelji: zabavne modne priče iz Prijatelja, anegdote s druge strane pozornice, razmatranja o anakronim, problematičnim likovima. Kada je Netflix objavio svoju akviziciju serije, internet je ključao najnovijim pričama o Prijateljima – seriji koja se nije prikazivala već 10 godina. Shvatila sam i da sam ja napisala većinu tih priča! Kao i svi drugi, i ja sam doživjela svojevrstan povratak groznice Prijatelja. Čudno, s obzirom da smo do tada već svi trebali biti cijepljeni. Vraćanja na male ekrane događaju se cijelo vrijeme, no zanimljivo za Prijatelje bilo je to što oni nikada zapravo nisu otišli. I u SAD-u su se prikazivali na različitim programima. Bili su toliko sveprisutni da su se trebali pretvoriti u običnu pozadinsku buku – onu vrstu serije koju gledate samo u zubarskim čekaonicama – no umjesto toga, bili su najvruća stvar na televiziji. Ili vašem mobitelu. Godinama kasnije ponovni procvat se nastavlja. I mimo interneta odanost seriji je porasla. Prijatelji su uvijek bili simbolom stila ‘90-ih, no tijekom godina evoluirali su u vlastiti podžanr mode. Urban Outfitters počeli su raditi zalihe malenih bijelih majica kakve su se nosile u Prijateljima, kao i malenih bijelih majica s logotipom Prijatelja otisnutim na njima. Friends! The Musical Parody debitirao je na off-Broadway daskama 2017. i postigao takav uspjeh da je planirano osmotjedno prikazivanje produljeno za gotovo godinu dana. Dugo prije FriendsFesta kafići nalik na Central Perk otvarali su se po cijelom svijetu, u Pekingu, Singapuru, Dubaiju, Sankt Petersburgu, Egiptu i Bugarskoj, da navedemo samo nekoliko lokacija. Serija je sada doprla do gledatelja u više od 130 zemalja (a to ne uključuje one koji seriju gledaju putem interneta) na otprilike 40 jezika. Postala je popularan alat za učenje engleskog. YouTube je prepun priručnika za učenje u kojima se nalaze isječci iz serije, no ljudi su koristili reprize za učenje jezika mnogo prije no što je YouTube počeo postojati. Tijekom nedavne američke turneje članovi južnokorejskog boy banda BTS razgovarali su o tome kako su ih njihovi roditelji tjerali da gledaju DVD-ove dok su odrastali, pripisujući seriji svoje dobro poznavanje engleskog. New York Times je 2017. intervjuirao nekoliko igrača bejzbolske lige sa španjolskog govornog područja koji su postali bilingvalni zahvaljujući Prijateljima. Igrač Metsa Wilmer Flores iz Venezuele istaknuo je da im je serija pomogla daleko više no tradicionalni sati učenja engleskog jezika, jer je iz serije dobio osjećaj kako ljudi doista govore. Međutim, serija mu nije stvorila točnu sliku zemlje niti grada za koji je igrao. „Na slikama sve izgleda isto, no promet je bitno drugačiji“, rekao je za Times. Doista, promet je jedan od elemenata iz stvarnog života New Yorka koji su Prijatelji u potpunosti preskočili – uključujući i, primijetio je Times, ljude koji su izgledali poput Floresa. Današnje televizijske komedije oslikavaju bitno drugačiju sliku (iako ona i dalje nije niti blizu realističnog prikaza američke populacije, a posebice ne njujorške). U svjetlu serija poput Djevice Jane, Uvod u anatomiju, Narančasta je nova crna i… pa, manje-više svih, nedostaci Prijatelja postaju još uočljivijima. Oni su dodali komplicirani prizvuk trenutačnom valu nostalgije za Prijateljima, posebice kada su u pitanju mnogi mladi ljudi koji tek otkrivaju tu seriju. Današnja mladež u dvadesetima koja živi u gradovima ima još manje toga zajedničkog s mladeži u Prijateljima, a ipak predstavlja najveću bazu obožavatelja Prijatelja. Ta serija predstavlja sve što volimo iz starih dana – svih starih dana: šarenih ‘90-ih, svijeta prije napada 11. rujna, godina prije no što su pametni telefoni uzeli naše živote u svoje ruke. Nekima je to podsjetnik na mladost i vlastite obitelji prijatelja. Mlađim generacijama koje je sada gledaju, serija je prozor u neka jednostavnija vremena i sve što ona sa sobom nose.

Prijatelji nisu jedina serija „stare škole“ koja je doživjela povratak i kontroverze u kasnijim godinama. I Seinfeld proživljava slične kritike vezane uz raznolikost i seksizam u seriji, kao i burnu dramu izvan ekrana. Jerry Seinfeld je tijekom posljednjih godina iznio niz neosjetljivih ili uvredljivih komentara o brojnim vrućim temama (Bill Cosby, pokret Crni životi su bitni, autizam), da se gotovo čini kao da pokušava postati manje popularnim. Godine 2006., nekoliko mjeseci nakon što je Lyle izgubila na sudu, Michael Richards (koji je glumio Kramera u Seinfeldu) snimljen je u klubu komičara tijekom nevjerojatne rasističke tirade tijekom koje vrišti o linčovanju i vrijeđa ljude u publici. Što se tiče Seinfelda, to nije ostavilo prevelik trag. Obožavatelji serije uspjeli su se ograditi od Richardsa istovremeno obožavajući Kramera, baš kao što su uspjeli prepoznati problematične elemente Seinfelda, a i dalje se nastaviti smijati šalama. Većim dijelom, nisu zbog toga prestali voljeti seriju, a posve sigurno ih to nije spriječilo da traže ponovno okupljanje. Prijatelji su drugačiji. I oni su, poput Seinfelda, postali dijelom svog vremena, no svi njihovi anakroni nedostaci prekriveni su šećernom kremom nostalgije. Problemi postoje tu negdje, no ako ih ne tražite, lako ćete ih preskočiti. Šale su i dalje smiješne. Čaroliju između glumaca još je uvijek moguće opipati. Čak i uz manje telefona i više gej šala, serija je i dalje apsolutno relevantna i moguće je povezati se s njom. Ono razdoblje života kada su vam Prijatelji obitelj i dalje postoji. Neke se stvari ne mijenjaju. Prijatelji su podsjetnik na to i upravo radi toga tako velik broj nas poseže za tom serijom u razdobljima tuge ili straha, kada nas pogodi katastrofa ili kada se život iznenada čini neprepoznatljivim. Čak i više nego uspomena iz prošlosti, serija je simbol nečeg trajnog – stvari i ljudi koji će uvijek biti tu za vas. No, neke se stvari ipak mijenjaju. Neke se stvari mijenjaju nabolje. Prijatelji su i podsjetnik na to. Naposljetku, to je serija koja započinje ženom koja bježi od braka bez ljubavi, napušta tradiciju i započinje novi život pod vlastitim uvjetima. Bi li Rachel danas uopće imala vjenčanje s kojega će pobjeći? Ili bi već živjela u gradu, boreći se s pripravništvom u modnoj industriji istovremeno radeći kao konobarica da zaradi za stanarinu? Bi li se Ross i Carol razveli ili bi prekinuli na fakultetu i ostali prijateljima nakon što ona na prvoj godini otvoreno objavi svoju seksualnost? Bi li Chandler odgovorio na očeve telefonske pozive? Ne postoje definitivni potvrdni ili niječni odgovori na ova hipotetska pitanja o izmišljenim ljudima. Poanta je u tome da sada postoji mnogo više mogućih odgovora no što ih je bilo kada su se Prijatelji počeli prikazivati 1994. ili kada su se prestali prikazivati 2004. Nakon povratka serije otprilike 2014. neke stvari dramatično su se promijenile. Volimo razmišljati o prošlosti kao jednostavnoj, no jednostavno nije uvijek i bolje. Na jedan način, Prijatelji su baš poput Seinfelda – otkako su završili ljudi traže povratak. Glasine su počele kružiti već dok su snimali posljednju epizodu. „Ponovno okupljanje?“, odgovorila je Jennifer Aniston reporteru AP-a koji je bio na setu tijekom probi. Je li istina da se radi na filmu u kojem će se ponovno okupiti? Zaprepaštena, Jennifer je odgovorila: „Pa nismo još niti otišli.“ Bio je to posljednji put da ju je to pitanje iznenadilo. Ona i ostali proveli su deset godina sjedeći na kaučima u različitim talk-show emisijama, dok ih je Leno roštiljao pitanjima hoće li se Prijatelji vratiti ili ne. A sada su ostatak profesionalnog života posvetili odgovaranju na slične upite: Bi li ikada razmotrili ponovno snimanje serije? A što s nekim specijalom za obljetnicu? Čestitam na vjenčanju/bebi/novoj predstavi u kojoj glumiš! I, ima li nekih novosti o ponovnom okupljanju Prijatelja? Svi glumci nastavili su uspješne samostalne karijere, objektivno govoreći. Nije bilo niti govora o prokletstvu Seinfelda kojim bi glumci bili osuđeni na budućnost u propalim serijama.

Courteney Cox nastavila je graditi karijeru na televiziji, ispred i iza kamere. Novi hit ostvarila je 2009. serijom Cougar Town, komedijom snimanom jednom kamerom koja se prikazivala šest sezona na ABC-u. Koproducent serije Ta kletva nije upalila ni na glumačkoj ekipi Seinfelda. Samo pitajte Juliu Louis-Dreyfus, ako je uspijete pronaći ispod te ogromne hrpe Emmyja. Bilo je poduzeće Coquette Productions koje je 2003. osnovala s tadašnjim suprugom Davidom Arquetteom. (Par se razveo 2010. ali ostali su u poslovnom partnerstvu.) Cox je bila glavna glumica i izvršna producentica serije Cougar Town, a uskoro je počela i režirati. Aniston i Lisa Kudrow pojavile su se u gostujućim ulogama, kao i Matthew Perry, koji je glumio potencijalnu ljubav lika koji je glumila Courteney. Nije baš bilo ponovno okupljanje, ali bilo je blizu.

Courteney Cox je kasnije uzvratila uslugu, gostujući u seriji Go On Matthewa Perryja. A ovaj put bila je to gotovo sigurno usluga. Go On je bila jedna od šačice njegovih serija nakon Prijatelja koje nisu uspjele – Mr. Sunshine, Studio 60 on the Sunset Strip. Perryja su uvijek hvalili zbog glume i sposobnosti nastupanja u glavnim ulogama. No niti jedna od serija nije potrajala dulje od dvije sezone. Ipak, nastavio je pojavljivati se na televiziji relativno često, ili gostujući ili glumeći epizodne uloge u serijama poput Dobre žene i Children’s Hospital. Nakon 17 Again, ispario je iz svijeta filma, unatoč tome što je bio uspješniji od nekih svojih kolega. Doživio je i nekoliko katastrofa na velikim ekranima, od kojih su se neke odvijale u vrijeme najgorih dana njegove ovisnosti (trijezan je od 2001). Noseći se s time u javnosti, Matthew je postao promotor odvikavanja. Lobirao je u korist pravne reforme kojom bi se pomoglo nenasilnim ovisnicima koji bi zapeli u raljama sustava, a 2013. otvorio je i kuću trijeznog življenja. Ovisnost je postala tema njegove prve drame The End of Longing, koju je napisao i glumio glavnu ulogu u njoj, i na off-Broadwayju i na londonskom West Endu. Lik je bio alkoholičar – glumio je daleko pretjeranu verziju samoga sebe tijekom najgorih dana. Drugim riječima – bila je to uloga koju mu nitko nikada ne bi ponudio. „Ljudi me i dalje vide kao Chandlera, smiješnog, sarkastičnog tipa, a ovo nije to“, rekao je za Variety. „Mislim da nitko ne misli, ‘Napisat ću ovo za Perryja’, osim mene. I tako sam to napisao i mislim da ću i sljedeću stvar koju ću raditi napisati sam.“

I David Schwimmer se vratio kazalištu, baš kao što je i namjeravao. Njegov prvotni plan – da provede godinu dana u Hollywoodu i zaradi nešto brzinskog novca za Lookingglass – potrajao je nešto dulje no što je očekivao, ali barem je dio s novcem dobro ispao. Bacio se na režiju, u kazalištu, kao i na televiziji i filmu. Proveo je godine i godine usavršavajući svoje vještine uz iznimno vodstvo redatelja Prijatelja, a i sam je režirao deset epizoda serije. Nakon Prijatelja režija mu je postala bijeg. Bio je talentiran glumac, ali s nelagodom je bio zvijezda i nije se tako dobro prilagodio na slavu kao ostali. „To nije bilo u skladu sa mnom i smetalo mi je u odnosu s drugim ljudima na način da su mi bile potrebne godine da bih se prilagodio“, rekao je za Hollywood Reporter 2016. „Kao glumca učili su me da promatram život i da promatram druge ljude. I tako sam hodao uokolo visoko uzdignute glave, doista zainteresiran, i promatrao ljude. Učinak toga što sam bio zvijezda bio je posve suprotan. Samo sam se htio skriti ispod šilterice i da me nitko ne vidi.“ Nakon Prijatelja rekao je, „Pokušavao sam shvatiti – kako biti glumac u tom novom svijetu, u toj novoj situaciji? Kako da radim svoj posao?“ Naposljetku je pronašao uporište i počeo više raditi ispred kamera, uključujući njegovu popularnu izvedbu Roberta Kardashiana u Narod protiv O.J. Simpsona. No, ipak je većinom ostajao iza kamera. Početkom 2017. producirao je niz kratkih filmova koje je napisala i režirala Sigal Avin, a svaki od njih prikazivao je tipičan primjer seksualnog zlostavljanja (svi utemeljeni na stvarnim događajima). Serijal #ThatsHarassment objavili su u travnju 2017., nadajući se da će oživjeti zaspalu raspravu o seksualnom zlostavljanju na radnom mjestu. Filmovi su bili privlačni za gledatelje, majstorski snimljeni te puni poznatih lica (Cynthia Nixon, Emmy Rossum, sam Schwimmer). Ipak, serija nije izazvala veliku pozornost kada se pojavila u proljeće. Te jeseni, priča je bila posve drugačija. Nakon Weinsteina #ThatsHarassment vratio se kao široka kampanja PSA koju su podržali RAINN, Ad Council i National Women’s Law Center. Schwimmer se vratio u medije, promovirajući ne samo #ThatsHarassment, nego i #MeToo, #TimesUp i #AskMoreOfHim – kampanju koju je stvorio zajedno s Davidom Arquetteom, potičući muškarce u industriji zabave da postanu aktivnijim saveznicima u tim pokretima.

I Lisa Kudrow je izgradila karijeru dalje od kamere, iako je neprestano radila kao glumica. Pokrenula je komediju Web Therapy 2008., kao glavna zvijezda i koautorica. Serija je krenula kao niskobudžetna na internetu, a 2011. prilagodio ju je Showtime. U gostujućim ulogama nekoliko su se puta pojavili David, Matthew, Courteney i Matt (kao i Meryl Streep, Billy Crystal, Julia Louis-Dreyfus i deseci drugih ljudi koje ne možete zamisliti da se pojavljuju u niskobudžetnoj seriji na internetu). Njezin kultni hit iz 2005. Ponovno slavna vratila se na male ekrane još jednom posebnom sezonom 2014. Priča je evoluirala iz precizne, okrutno smiješne satire u komentar holivudskog prijezira prema starenju, seksizmu i šupljeg obećanja slave od kojega se okreće želudac, koji je i dalje, nekako, bio smiješan. I sama serija i Lisina izvedba bile su izražajne i dovoljno snažne da publika u potpunosti zaboravi Phoebe. Ili bi je zaboravili da je serija imala više gledatelja. Slijedeći tradiciju kultnih fenomena, Ponovno slavna nikada nije dobila publiku koju je zaslužila. Lisa je, unatoč tome, dugo smatrana jednom od najuspješnijih (ako ne i najuspješnijom) od ekipe Prijatelja. Neprestano je radila na televiziji i filmu (uključujući i komedije koje su uspjele na kino-blagajnama poput Analiziraj ovo i Cure na lošem glasu, mračne indie filmove poput Umorstva u Wonderlandu, Pixarove filmove, trilere – što god vam padne na pamet). Nije postala filmskom zvijezdom niti se u potpunosti otresla naslijeđa Prijatelja. No svi njezini profesionalni izbori ukazuju na to da – poput LeBlanca – nije istinski zabrinuta u vezi toga. To su unaprijed izgubljene bitke i zašto ih voditi kada ste već toliko toga osvojili? Kada je počela ići na audicije, Lisin san bio je da postaje redovna glumica u sitcomu. Ostvarila joj se ta velika želja, a potom još neke. A nakon toga još neke. Sada nastupa u sporednim ulogama, no u takvima koje gotovo uvijek ukradu svu pozornost. Ne zamara se pitanjima u vezi Prijatelja, a posebice ne gubi vrijeme nastojeći uvjeriti ljude da one nije Phoebe. Naposljetku, ipak je ona komičarka za improvizacije. Scenu neprekidno drži u pokretu jednom „da, i“.

Matt LeBlanc se, poput Lise, nimalo ne zamara sjenkom Joeyja. Za razliku od nje, on si nije pokušao izgraditi novi put nakon Prijatelja (i Joeyja). Jednostavno je prestao pokušavati, točka. I upalilo je. Za Epizode je osvojio Zlatni globus i po prvi put u karijeri ljudi su shvatili da je Matt LeBlanc dobar. „Mnogo puta ljudi su mi se obraćali sporije zbog Joeyja“, često je govorio novinarima. Kada su bile u pitanju Epizode, igrali su na tu pretpostavku, pretvarajući fikcionalnog Matta LeBlanca u manipulatora koji je dopuštao da ljudi misle da je glup kako bi dobio što želi. No, nakon Epizoda Matt se vratio strategiji da ide kamo ga voda nosi, preuzimajući gaže koje su mu se sviđale. Potpisao je ugovor da vodi Top Gear (što mu je omogućilo da živi od razgovora o automobilima), a osim toga je producent i ima glavnu ulogu u komediji CBS-a Čovjek s planom. Nisu to ni približno Prijatelji, ali je sitcom – što je poznati teritorij. Matt nikada nije pokušao ponoviti uspjeh svog prvog velikog hita. I, kao što je uvijek isticao, ni ne mora. Financijski govoreći, ne mora nitko od njih, nakon što su zaradili (kako on to kaže) „jebeni novac“ (vjerojatno mnogi drugi ljudi kažu isto to, no ne njemu u lice). Zapravo, bilo je to još više „jebeno“ no što smo mislili. „Možete smo zabilježiti da sam rekao: milijun dolara tjedno je pogrešno. Točno je 1,3 milijuna“, ispravio je reportera Entertainment Weeklyja 2012. „Sada je jasno? Hoću reći, 300.000 dolara tjedno nije za baciti.“

Jennifer Aniston je ipak najprepoznatljivija zvijezda serije. Imala je glavne uloge u velikim filmovima (Prekid, Marley i ja, Kako se riješiti šefa), sklopila vrijedne ugovore o promicanju proizvoda (raznih, od proizvoda za njegu kože do „pametne“ vode i kapljica za oči), a teško da prođe i sat vremena bez da se njezino ime ili lice pojave u medijima. Postala je jednom od onih zvijezda koje će uvijek biti poznate i uvijek raditi, ako to žele. No bez obzira što radila – na ekranu ili van njega – radi to rukom pod ruku s Rachel Green. Jennifer nije nesposobna glumiti druge tipove uloga. Jednostavno, ne postoji drugi lik, film ili priča iz tabloida koji bi bilo dovoljno veliki da zasjene Rachel. Svakog dana milijuni ljudi u stotinama zemalja gledaju reprize i smiju joj se dok stavlja govedinu u kolač. „Ali ona nije žrtva“, rekao mi je David Wild. „Mislim da ima prekrasan život. Da ima prekrasnu karijeru. Ne osjećam se loše zbog nje.“ Unatoč njezinim brojnim nespornim uspjesima, bivanje žrtvom postalo je još većim dijelom imidža Jennifer Aniston u godinama nakon kraja Prijatelja i njezinog prvog braka – napuštena žena, žena koja je lišena mogućnosti majčinstva, mala jadna bogatašica s televizije koja jednostavno ne može pobijediti na velikom ekranu. „Sve te stvari vezane uz nju – ne znam koliko to s njom uopće ima veze“, kaže Wild. „Mislim da ona nije sjebana. Sjebani smo mi zbog načina na koji razmišljamo o ljudima poput nje.“ Wild često piše i producira dodjele nagrada i viđa Aniston s vremena na vrijeme. Susreti su uvijek ugodni – kao da se susretnu stare kolege na poslovnom skupu. No isto je kao i da susretnete Jennifer Aniston na dodjeli nagrada Emmy. Čak se i Wild bori da vidi kroz sve slojeve njezine slave i sjeti se mlade glumice koju je prvi put intervjuirao u kafiću na Beverly Boulevardu. „I ja sam to napravio sam! Prije nekoliko godina radio sam neki show gdje je ona govorila pa sam joj morao napisati govor.“ Njih su dvoje razgovarali, a Wild je rekao, „Daj, idemo napraviti fotku.“ Jennifer je rekla da se mogu slikati zajedno. Ponovno smo zajedno! A, ne, ispravio ju je Wild. Jennifer ga nije dobro shvatila. „Nisam se htio slikati s njom.“ On je bio pisac, a ona zvijezda; pisci se ne fotografiraju. Ona je razmišljala o njima kao o starim prijateljima s posla, a on je razmišljao o Jennifer Aniston. „U jednom sam trenutku shvatio da nije ona ta koja se ponaša čudno“, prisjetio se Wild. „Mi smo čudni s obzirom na to koliko toga projiciramo na te ljude.“ Ipak, Wild je ostao novinar od povjerenja za nju i njezine kolege prijatelje i intervjuirao ih je individualno tijekom godina kada su promovirali svoje nove serije i filmove. Dakle, često je njegov posao bio spomenuti tu riječ na „P“. Naravno, njima ne smeta razgovarati o Prijateljima, do neke mjere. Godine 2012. Wild je intervjuirao Jennifer za $ellebrity, dokumentarac o paparazzima i industriji fotografiranja slavnih osoba. „Ona je uvijek bila doista, doista ljubazna, po mom iskustvu“, rekao je. „No sjećam se kada sam joj postavio jedno pitanje viška o Prijateljima.“ Nije se bunila, no ponašanje joj se smjesta promijenilo. „Moglo se odmah vidjeti da je otišla dalje. Nije htjela još jedno pitanje o Prijateljima.“

I, možete li već napraviti ponovno okupljanje? To je pitanje neizbježno. Tijekom godina glumačka se ekipa donekle pokorila tom zahtjevu pa su se po dvoje ili troje pojavili u skečevima u Ellen i Jimmy Kimmel Live. Pet od šest glumaca pojavilo se na grupnom intervjuu za NBC-jevu emisiju u čast Jamesa Burrowsa (Matthew Perry bio je u Londonu s The End of Longing). Odigrali su brojne cameo uloge u serijama ostalih kolega nakon Prijatelja, no nikada se njih šest nije pojavilo zajedno na ekranu od posljednje epizode. Zahvaljujući internetu, imamo postojanu struju glasina da planiraju veliki revival. Svaki put kad netko fotografira dvoje ili više njih zajedno u L.A.-u, krenu tračevi da nešto snimaju. Obično su to Lisa, Jennifer i Courteney (koje su ostale bliske), a obično ih snime kako hodaju svaka prema svom automobilu nakon večere. U siječnju 2018. na YouTubeu je osvanuo video isječak nazvan „Friends (2018) Movie Teaser Trailer #1“. Bio je vrlo očigledno lažan – samo vrlo dobro složena kompilacija isječaka glumaca u drugim ulogama (koju bi smjesta prepoznao bilo tko tko je išao u kino, gledao televiziju ili surfao internetom u posljednjih 15 godina). Ipak, snimka je postala viralna, s gotovo 13 milijuna prikaza do objave ove knjige. Glasine su proteklih godina postale još glasnije jer su ostali sitcomi iz ‘80-ih i ‘90-ih dobili svoje revivale – Roseanne, Will i Grace, One Day at a Time, Fuller House. Ubrzo nakon što se pojavio taj lažni video, Lisa se pojavila u gostima kod Conana O’Briena i postavljeno joj je neizbježno pitanje. „Mislim, nešto treba učinit. Ne znam što“, rekla je. „Vraćaju sve stare serije. Kako bi to ispalo s Prijateljima? Serija se radila o ljudima u svojim dvadesetim ili tridesetim godinama. Radnja serije nije o ljudima u četrdesetima i pedesetima. A ako još uvijek imamo iste probleme, to je jednostavno tužno.“

Neke se serije dobro vrate u život. Will i Grace vratili su se 2017. gotovo nepromijenjenog stila i tona, s istom vrstom vrckavog humora i totalnim zanemarivanjem političke ispravnosti. No Will i Grace uvijek su u sebi sadržavali skriveni društveni komentar. Kada je serija prvi put prikazivana, bila je to serija o ženama i gej ljudima ‘90-ima – DOMA i godine „ne pitaj ništa i ne reci ništa“. Kada se vratila, bila je to serija o ženama i gej ljudima u eri Donalda Trumpa. I Roseanne je imala mjesto u suvremenoj kulturi. Ma koliko polarizirajuće bile, teme iz Roseanne – klasna i gospodarska nesigurnost, politički podijeljene obitelji – bile su jednako relevantne (i jednako zapaljive) 2018. kao i 1988.

Prijatelji nemaju takvu omču. Kao priča, oni su bezvremenski, ali ne i kao serija. Serija nije vezana uz povijesne teme, nego uz osobnu povijest tih šest likova. Serija se dakle radi o njima. Iz perspektive pričanja priče, ponovno ujedinjenje tih likova bit će skoro nemoguće – iz istih razloga iz kojih je toliko teško ponovno ujediniti glumce. Oni imaju nove poslove i obitelji i žive u različitim gradovima. Potreban je neki velik životni događaj da bi se likovi ponovno okupili, a sada kad više nema vjenčanja i rođenja djece, jedino preostaju sprovodi – a to nitko ne želi gledati. „Jednostavno ne znam želim li gledati sve nas sa štakama [i] hodalicama“, rekao je 2018. David Schwimmer. Kao što svi znaju, članovi glumačke ekipe nemaju financijskih razloga za ponovno pokretanje serije, a ponovno okupljanje na filmu čini se malo vjerojatnim iz drugih razloga. Kada je Seks i grad prešao na veliki ekran, Courteney je rekla: „Voljela bih da to možemo napraviti s Prijateljima. Stvar je u tome što su likovi iz Seks i grad skakutali po cijelom Manhattanu. Mi u Prijateljima uvijek smo bili u stanu i tom kafiću… Mislim da se to neće dogoditi.“ Kada bi se to dogodilo, rekla je, Kauffman i Crane trebali bi biti uključeni. „Bi li [oni] htjeli to napisati?“ Dulje od desetljeća, odgovor je bilo dosljedno i čvrsto ne. „Svaki dan me netko to pita“, rekla je Kauffman 2015. „Ne uzrujava me to. Razumijem da ljudi žele to ponovno proživjeti. No to se ne može ponoviti. Ne možemo se vratiti u to vrijeme u našim životima.“ Dodala je još: „Budimo iskreni, ponovna okupljanja uglavnom su bez veze.“ Kao što je Crane objasnio: „Završili smo kako treba. Osjećaj je bio dobar… Mislim da svi ljudi koji kažu, ‘Ah, želim ih ponovno gledati!’ zapravo to i ne žele. A mislim da bi se okrenuli protiv nas za čas.“ Craneov savjet: priča je ispričana, od početka do kraja. Ako želite uživati u njoj, tu je pred vama u reprizama. „Gledajte njih! I mi smo!“ Nikad se ne zna. „Sve je moguće“, rekla je Jennifer 2018. „Mislim, George Clooney se oženio.“ Logistiku i novac bi se dalo riješiti. Sve dok su svi međusobno u prijateljskim odnosima, uvijek postoji šansa. No, sa svakom godinom koja prolazi, koncept ponovnog okupljanja bolji je ako ostane u domeni sanjarenja. „Ta je serija prikazivala određeno završeno razdoblje u životima ljudi“, rekao je Matt 2017. „A jednom kad to vrijeme prođe, svršeno je.“ Nastojanje ponovnog vraćanja u to vrijeme samo zagorča sjećanja. „I ja sam u svom životu prošao kroz to razdoblje. A kada ponovno posjetim ljude iz tog vremena, više nije isto. Jednostavno nije. Nikada se ne možete vratiti, možete samo ići dalje naprijed.“

Neke stvari pripadaju u prošlost. Prijatelji su priča iz prošlog vremena. Oni postoje u univerzalnim istinama koje promiču – o prijateljstvu, ljubavi i odrastanju. Žive u našem kolektivnom sjećanju, zajedno s našim starim cimerima i prvim ljubavima, internim šalama koje smo zbijali i ljigavim pjesmama koje smo pjevali u autima sa spuštenim prozorima i pojačanim tonom. Postoji određena gorka slatkoća u prisjećanju na te dane koja nas mami – smijanje starim fotografijama, ruganje frizurama. No, kao što je rekao LeBlanc, povratka na ta mjesta i tim ljudima nema. Oni su se promijenili, a i mi smo, a tako i treba biti. Najbolje je da ih ostavimo upravo ondje gdje i pripadaju – u tom vremenu. Tako ih nikada nećemo izgubiti. Uvijek ćemo znati gdje su.