Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Magnifico!’, nove biografije jednog od najvećih rock bendova svih vremena, u kojem novinar Mark Blake otkriva manje poznate činjenice o članovima grupe Queen, njihovim usponima i padovima

Pseudonimi Freddieja Mercuryja u hotelima: Alfred Mason

Odgovori Freddieja Mercuryja u intervjuu za časopis People 1974.:

Moj pojam ljepote: Pakung za lice Moj omiljeni cvijet: Ruža Queen

Moja omiljena boja: Crna

Moje omiljeno mjesto: London

Moj najbolji prijatelj: Mačke

Moja najveća sreća: Sudjelovanje publike

Moja omiljena razbibriga: Moj menadžer

Moja omiljena pjesma i skladatelj: House Burning Down / Jimi Hendrix

Moje omiljeno ime: Matovilka

Pet stvari koje su ostali članovi Queena rekli o Freddieju Mercuryju:

Brian May: „U Freddieju je uvijek postojao element parodiranja samoga sebe“.

Roger Taylor: „Mislim da će ga pamtiti kao velikog šoumena koji se ponekad šalio sam sa sobom“.

John Deacon: „Nema smisla nastavljati. Freddieja je nemoguće zamijeniti“.

Roger Taylor: „Bio je misterij. Siguran sam da ga nitko nije istinski poznavao“.

Godine 1970. Freddie Mercury pokušao se pridružiti stvarnom svijetu tako što će pronaći stalni posao. Netom diplomiravši na Ealing Art Collegeu, dobio je narudžbu od reklamne agencije Austin Knight iz londonske ulice Chancery Lane. Njegovi nekadašnji sustanari sjećaju se da je naslikao korzet za reklamu za žensko donje rublje. Drugi se sjećaju da je buduća rock zvijezda ilustrirala dječju znanstvenofantastičnu priču i knjigu o zrakoplovima iz Prvog svjetskog rata. Osim toga, dizajnirao je originalni logotip benda Queen zasnovan na horoskopskim znakovima članova benda. No Freddieja je bilo lako dekoncentrirati. Uvijek je bio spreman odložiti svoju olovku i razgovarati o Jimiju Hendrixu, slušati Led Zeppelin ili baviti se vlastitom frizurom. Mercury sve to nikada nije uzimao zaozbiljno. Jedan od zadataka na studiju umjetnosti bio je da studenti kreiraju oglašivačke slogane za izmišljeni proizvod; Mercury je u šali predložio nekakvu vrstu kreme za genitalije. „Siguran sam da mu je slogan bio ‘Stavite mast i raspalite strast’, prisjećao se raspoloženi Brian May godinama kasnije. „Da, ‘Stavite kremu i uživajte u njemu’, odgovorio je nasmijani Roger Taylor. Čak i nakon što su Queen potpisali diskografski ugovor, Mercury je živio u strahu od konvencionalnog zaposlenja.

Vozio se autobusom broj 9 od Kensington High Streeta, sjedeći uvijek na istom sjedalu (gornji kat, naprijed lijevo) na putu do ureda menadžmenta Queena u Sohou. Promatrao je obične ljude, koji bi poput mrava žurili pločnikom i povremeno zadrhtao. „Ne znam što ću ako ovaj bend ne uspije“, govorio bi bilo kojem prijatelju ili kolegi iz benda s kojim bi sjedio u autobusu. „Ne želim završiti radeći u grafičkom studiju“. Danas je u potpunosti moguće zamisliti dr. Briana Maya kao sveučilišnog profesora, no Freddie Mercury bio je rođen da bi postao Freddie Mercury.

U stvarnosti je on bio Farrokh Bulsara, rođen u gradu Zanzibaru 5. rujna 1946. godine. Roditelji su mu bili rizničar Britanskog kolonijalnog ureda Bomi Bulsara i majka Jer Bulsara. Obitelj Bulsara bili su Parsi iz Indije. Njihovi su preci živjeli u nekadašnjoj Perziji (današnjem Iranu) prije no što su pobjegli pred arapskim osvajanjima zemlje u 7. stoljeću. Mnogi su se uputili prema jugu na Zanzibar, ostali prema indijskom potkontinentu. Jedna od najranijih fotografija prikazuje Mercuryja kako uspravno sjedi u dječjim kolicima, dok ga dadilja, ili „aja“, čelična izraza lica netremice motri. Mercury se okruživao „ajama“ cijelog svog života, osim što su to kasnije bili osobni stilisti, nosači torbi i pomoćnici.

‘Vrstan boksač, dobar pjevač, izniman pijanist, nepobjediv igrač stolnog tenisa, osrednji trkač na kros utrkama’, piše o Freddieju Mercuryju u izvješću zanzibarske škole iz 1959. godine

U bendu Mercury je ovisio o ostalima (primjerice, nikad se nije sam nekamo zaputio avionom), no imao je i samodostatnu crtu, koja mu je bila usađena od rane dobi. Freddieja su poslali u internat u Mumbaiju kada je imao osam godina. Putovanje od Zanzibara do Indije trajalo je deset dana, a putovao je u društvu samo još nekoliko učenika. Vrijeme su ispunjavali igrajući stolni tenis, iz sata u sat, dana u dan… Mnogo godina kasnije Mercury je izazvao gitarista benda Thin Lizzy Scotta Gorhama na partiju stolnog tenisa u londonskom studiju Olympic. Jedna je partija prerasla u turnir „na pet dobivenih“, borbu jedne rock zvijezde protiv druge rock zvijezde. „Pomislio sam, ‘Vau! Jebote! Ovo nije istina!’“, prisjeća se bivši školski prvak Gorham, koji je skakao za lopticom, raspuštene kose. „Pokušavali smo jedan drugoga psihički poljuljati, isprobavali različite spinove, govorili gluposti“. Gorham je pobijedio, ali bilo je blizu.

BIJEG IZ ZANZIBARA

Mercury je osam godina proveo u školi St. Peter’s u Panchganiju u blizini Mumbaija. „Vrstan boksač, dobar pjevač, izniman pijanist, nepobjediv igrač stolnog tenisa, osrednji trkač na kros utrkama“, piše u izviješću škole iz 1959. Pomogao je u osnivanju benda Hectics te postao njihov pijanist i aranžer. Slušao bi nove singlove Elvisa ili Fatsa Domina na radiju i učio ostale članove benda akordima. Posao glavnog pjevača pripao je pak jednom ekstrovertiranijem kolegi iz razreda. U siječnju 1964. nasilnom je pobunom zbačen zanzibarski sultanat. Kao zaposlenik britanskog konzulata Bomi Bulsara bio je u opasnosti. Mercury je kasnije kolegi studentu ispričao da su pobunjenici prijetili pogubljenjem njegova oca. Obitelj je napustila Zanzibar s nekoliko kovčega i odjećom koju su imali na sebi.

U Englesku su stigli u proljeće. Bomi je našao posao kao računovođa, a obitelj Bulsara smjestila se na adresi 22 Gladstone Avenue u Felthamu – skromnom predgrađu u zapadnom Londonu. Danas se na zidu te kuće nalazi plava plaketa Engleske baštine i memorijalna zvijezda za Freddieja u stilu holivudskog Šetališta slavnih u High Streetu u Felthamu. Oni koji su Mercuryja upoznali u to doba sjećaju se ljubaznog dječaka, pomalo izgubljenog u novoj zemlji, no odlučnog da se uklopi. Tražio je da ga novi prijatelji zovu Fred ili Freddie i rekao roditeljima da nije dovoljno pametan da bi postao liječnik te da želi studirati umjetnost. Pohađanje Ealing Art Collegea omogućilo mu je da prigrli pop-kulturu. Fakultet je bio pun mladih koji su željeli postati glazbenici. Metamorfoza iz Farrokha Bulsare u Freddieja Mercuryja je započela. Proučavanje grafičkog dizajna ubrzo je nadjačalo uzbuđenje gledanja Jimija Hendrixa. Do 1969. povučeni školarac postao je modni mačak u svilenim šalovima. Svima je govorio da će biti pop zvijezda.

Freddiejeva prva djevojka bila je studentica umjetnosti imenom Rosemary Pearson. Odveo ju je na čaj u studentsku kantinu nakon što je otkrio da je prisustvovala snimanju emisije Top of the Pops. „Povjerio mi je da je njegova tajna ambicija nastupiti u toj emisiji“, pisala je Rosemary (sada poznata kao Rose Rose) u svojim memoarima Life, Art and Freddie Mercury. Međutim, da bi to uspio morao je pronaći bend. Njegov prijatelj s fakulteta Tim Staffell pjevao je i svirao bas gitaru u bendu Smile s Brianom Mayem i Rogerom Taylorom. Freddie im se htio pridružiti, no ta mogućnost nije bila na stolu. Umjesto toga, otkrio je bend iz Liverpoola imenom Ibex i nagovorio ih da postane njihov pjevač. Rosemary se sjeća kako je doslovce zašila Freddieja u par ručno napravljenih hlača prije nastupa Ibex u Merseysideu.

Metamorfoza iz Farrokha Bulsare u Freddieja Mercuryja je započela. Do 1969. povučeni školarac postao je modni mačak u svilenim šalovima

No, njegov smisao za šoubiznis i odijevanje bili su mnogo napredniji od njegovih vokalnih sposobnosti. Danas May i Taylor pristojno priznaju Mercuryjeve nedostatke, ne bacajući ljagu na legendu. U manje obzirnim trenutcima pak obojica su priznali da, bez obzira na to koliko obožavali svog prijatelja, u početku ga nisu uzimali zaozbiljno. Međutim, kad se bend Smile raspao 1970., Mercury ih je ponovno okupio po svom kalupu. May i Taylor proveli su dvije i pol godine ne postižući ništa, no Mercury je imao ideje o prezentaciji i šoubiznisu. Sada su ga poslušali. „Freddie je bio laskavac“, rekao je Taylor. „Imao je tu gorljivu želju i šarm. Mislim da je on oduvijek smišljao kako se priključiti nama. Samo nam je trebalo neko vrijeme da to shvatimo“.

RUPE NA POTPLATIMA ČIZAMA

U svojim mislima Freddie je već bio zvijezda. Freddie se kretao između stanova i kaučeva prijatelja i štanda koji je imao s Taylorom na Kensington Marketu. Bio je siromašan, no besprijekorno odjeven i svoje jedine bijele traperice održavao je u savršenom stanju peglajući ih ispod madraca ili jastuka na kojima bi spavao. Njegove bijele čizme bile su bez trunke prljavštine, no kad bi podigao noge, njegovi prijatelji ugledali bi rupe na potplatima. Promjena imena u Freddie Mercury pomogla mu je da vizualizira svoj san. Usvojio je novu personu na isti način kao što se sin propovjednika Vincent Furnier pretvorio u šokantnog rock pjevača Alicea Coopera ili kako je skupina međusobno različitih momaka iz New Yorka obojila lica kako bi postali Kiss.

„Mercury (Merkur) nije moje stvarno ime, dušo“, šalio se s novinarima. „Prije sam se zvao Pluto (Pluton)“. Tijekom vremena naučio je i zauzdati moć u svom glasu. „Postao je pjevač isključivo snagom volje“, rekao je Taylor. „Bio je proizvod svoje ogromne energije – potvrda ideje da, ako vjerujete u nešto dovoljno čvrsto, možete to i ostvariti“. Kao i o većini aspekata svog života, Mercury je rijetko otvoreno razgovarao o svom glazbenom školovanju. Učio je klavir do četvrtog razreda i tvrdio da ne zna čitati note („sviram po sluhu, dušo“), iako možda i nije bio genijalan. „Freddie je bio jedinstven pijanist i nije shvaćao koliko je dobar“, kaže May. „Njegovo je sviranje bilo vrlo ritmično – poput metronoma, no s osjećajem. Izvanredni prsti. Gitaru je također svirao s tim nekim vrlo zaraznim stacattom“. Sve to može se čuti na vrlo različitim pjesmama, od The Fairy Feller’s Master-Stroke do Crazy Little Thing Called Love, no u njegovom je skladanju postojao određeni nemir. Kao da se njegov glazbeni mozak ponekad kretao prebrzo za njegova usta i prste.

Ne može se naći dvije njegove pjesme – bez obzira jesu li to Seven Seas of Rhye ili Killer Queen ili Bohemian Rhapsody ili We Are the Champions – koje bi zvučale isto. Njegovi utjecaji kretali su se od The Who do Jackson 5, od Led Zeppelina do Lize Minelli. Nije bilo granica. Također nije ga definiralo ono što se smatralo modernim u rock krugovima ‘70-ih. Nije imao problem s tim da bude jeftin, sentimentalan i pretjerano očigledan. Također nije čudo što se glazba Queena upotrebljava u toliko televizijskih reklama – refren pjesme We Are the Champions zvuči poput oglašivačkog jinglea. U isto vrijeme Mercuryjeve pjesme mogle su biti i prekrasno čudne. U panteonu neobičnih pop hitova iz ‘70-ih, malo ih je čudnijih od pjesme Bicycle Race. „Većina nas brine hoćemo li se svidjeti ljudima ili ne“, govori Brian May. „No, Freddie je imao sposobnost pomisliti, ‘Ne, ja želim da ja budem zadovoljan sobom i radit ću što ja želim’“. Rosemary Pearson jednom je opisala Mercuryjev način razmišljanja kao: „Osjeti strah i svejedno učini to što si htio“. „Učio me da ignoriram osobna ograničenja“, napisala je. „Da ne prihvaćam uobičajene prakse, da idem dalje i da mi ne smeta negativnost drugih“. Mercuryjeva usmjerenost na jedan cilj značila je i žrtve. Rosemary je vjerovala da je Freddie biseksualan dugo prije no što su prekinuli, no tek je 1976. to rekao svojoj tadašnjoj „supruzi“ Mary Austin. Iako je došlo do velikog emocionalnog sloma, njih su dvoje ostali prijatelji do kraja Freddiejeva života. Brian May vjeruje da se te borbe odražavaju u njegovim pjesmama Lily of the Valley i Love of My Life. Prije toga krio je svoje osjećaje. Pisanje o vilama, ogrima i „propovjednicima“ itd. bilo mu je „zgodan način da slobodno izrazi svoje osjećaje, ali da ih ne ogoli previše“. Mercury je bio slično neustrašiv po pitanju svog imidža. Trikoi s dubokim V-izrazima i minijaturne šljokičaste hlačice smatrali su se hrabrima čak i u androginim ‘70-ima. „Čudila me smjelost koju je iskazivao“, kaže Taylor. „No, morao sam ponekad stati i otvoreno mu se diviti. Mislio sam, ‘Bože, nikad ne bih imao hrabrosti izići na pozornicu u baletnoj opravi.’“

TRANSFORMACIJA U BRKATOG FREDDIEJA

Kad je došao novac Mercury je s velikim uživanjem prihvatio sve odlike zvjezdanog statusa. Nabavio je šofera i Rolls-Royce Silver Shadow, stan za povremeni boravak u Kensingtonu i pokrenuo skupu naviku uživanja u kokainu. Ispod svega toga, međutim, i dalje je bio nesiguran zbog svoje seksualnosti, svog porijekla, svojih zuba… „I tako je oko sebe sagradio oklop“, objašnjava May, što je često uključivalo provociranje glazbenih novinara. „Je li ovaj čovjek šupak?“, pitao je NME 1977. Povremeno, da. „Bio je vrlo, vrlo sramežljiv, a ta se sramežljivost mogla tumačiti kao površnost“, priznaje Taylor. „Freddie je također smatrao da je razumno da ne bude previše pristupačan, što je vjerojatno i bila vrlo dobra ideja“. I dok je ponekad bila riječ o glumi, i dalje su tu bile arogantne geste i istinski ispadi.

Kad je došao novac, Mercury je prihvatio odlike zvjezdanog statusa. Nabavio je šofera i Rolls-Royce Silver Shadow, stan u Kensingtonu i pokrenuo skupu naviku uživanja u kokainu

Mercury je jednom stigao na pozornicu u New Yorku, pošpricao prednji red gledatelja šampanjcem i nazvao ih pičkama. U backstageu u Sydneyju razbio je ručno zrcalo na glavi svog menadžera. „Kao da sam stvorio čudovište“, rekao je jednom. „No, nisam inače takav“. Međutim, u studiju je bio spreman za kompromis, često stajući između rivalski raspoloženih Maya i Taylora poput boksačkog suca. „Bio je vrlo dobar u pomirbama“, kaže Brian. „Ljudi to ne očekuju od Freddieja, jer svi vide samo divu kakav je bio na pozornici“. Dok su godine prolazile, Mercuryjev imidž, ekscentričnosti i ukusi mijenjali su se. Freddie balerina pretvorio se u brkatog macho Freddieja. Poput Johna Deacona počeo je pušiti cigarete u tridesetima, „iako nikad nije naučio kako ih pravilno držati“, kaže jedan od suradnika Queen.

Na problematičnom albumu Hot Space Mercury se svom silinom bacio u R&B i plesnu glazbu, no publika Queena odbila je pridružiti mu se. Neometen, potpisao je samostalni ugovor s CBS-om i snimio još jedan album, Mr. Bad Guy, 1985. godine, jednako uzalud. Propao je na ljestvicama. Tako jako da je predsjednik CBS-a Walter Yetnikoff kasnije to opisao kao „najgori posao koji sam ikad sklopio“. „Freddie je obožavao Of the Wall Michaela Jacksona“, objašnjava Taylor, „i htio je snimiti album poput tog. No mislim da nije zapravo htio snimati solo; samo je dobio velik novac od CBS-a. Kad je trebao zapravo snimiti solo album, nedostajali smo mu. Nazvao bi me telefonom, a ja bih morao doći u München da snimim prateće vokale“.

Mercury nije dugo razmišljao o neuspjehu albuma Mr. Bad Guy. Umjesto toga vratio se Queen i snimio album koji se popeo na prva mjesta, A Kind of Magic. A onda, da zbuni sve koji su imali neka očekivanja, imao je solo hit obradom pjesme Plattersa The Great Pretender (koja mu je odgovarala kao i bilo koja druga), za kojom je slijedio još jedan nekarakterističan hit Barcelona, sa španjolskom opernom zvijezdom Montserrat Caballé. Bez granica, bez ustezanja i bez straha. „Nije imao neki opći plan“, piše Peter Freestone, Mercuryjev bivši osobni asistent. „Nije imao strpljenja za dugoročno planiranje i strategije. Njegov život i rad bili su samo napredak, logičan slijed stvari koje su proizlazile jedna iz druge“.

Nastup Queena na Live Aidu također dočarava ključni aspekt persone Freddieja Mercuryja – humor. Kod njega nije bilo nimalo ulizivačke iskrenosti kakvu su pokazivali neki njegovi suvremenici. Na licu bi imao širok, iskren osmijeh od trenutka kad bi se pojavio na pozornici. „Uvijek je imao taj sjaj u oku“, rekao je May. Na pozornici je Mercury uvijek imao kontrolu; izvan pozornice nešto manje. Bilo je tu mnogo bivših partnera i bivših ljubavnika i jednako toliko svađa i razilaženja. Čak je na Milton Keynes Bowlu u ljeto 1982. nastupio s krvavom ozljedom kože između palca i kažiprsta – partner ga je ugrizao za ruku tijekom svađe prije koncerta. „Freddie je ponekad previše vjerovao ljudima“, kaže osoba upoznata sa situacijom, „a neki su muškarci to iskorištavali“. Ipak, mnogi vjeruju da je bio sretan s partnerom Jimom Huttonom u posljednjim godinama svog života.

Nakon što mu je 1987. dijagnosticiran HIV, Mercury je svoj privatni život držao privatnim, no sve do smrti 24. studenoga 1991. proganjali su ga novinari iz tabloida. „Živio sam ispunjenim životom“, rekao je jednom, „i ako umrem sutra, nije me briga. Sve sam obavio“. Svoju kuću u Londonu, Garden Lodge, i većinu prihoda od tantijema oporučno je ostavio Mary Austin, a po 500.000 funti ostavio je Huttonu, Freestoneu i Joeu Fanelliju. Uslijedile su godine obilježene svađama i optužbama. Nakon što Mercuryja više nije bilo, organizacija Queena više nije bila tako naklonjena njegovim prijateljima, uključujući i Mary, kao što je to bilo tijekom njegova života.

‘Živio sam ispunjenim životom’, rekao je Freddie, ‘i ako umrem sutra, nije me briga. Sve sam obavio’. Svoju kuću u Londonu, Garden Lodge, i većinu prihoda od tantijema oporučno je ostavio Mary Austin

Mercury je jednom svoje pjesme opisao kao jednokratne. „Poput britvica BiC“, rekao je, „ljudi ih mogu odbaciti kao upotrijebljene rupčiće“. Njegova glazba nije upotrijebljena za oglašavanje britvica ili rupčića – za sada – ali Mercuryjev se zagrobni život pokazao unosnim za poduzeće i za bend. Slika „Alfreda Masona“ danas je očuvana na majicama, figuricama, službenim replikama brkova koje je moguće pričvrstiti te maskama zaklade Mercury Phoenix Trust (sve se može kupiti u internetskom dućanu Queen). Freddie Mercury je doživio 45 godina bez potrebe da ima stalan posao u grafičkom studiju. Danas uživa rijetku čast da je jedna od rock zvijezda koje je moguće smjesta prepoznati samo po silueti. Kao da je nacrtao svoj vlastiti logo u studiju umjetničke škole 1970.

THE MIRACLE – ZALJUBLJENI QUEEN

Dogodilo se to samo nekoliko puta, no bilo je iritantno. Bila je veljača 1988., sporedni projekt Rogera Taylora, bend Cross, nastupao je uživo, a čokoladice Cadbury Flake dolijetale su na pozornicu. Razlog: u novinama je upravo objavljena priča o Taylorovoj aferi s manekenkom Deborah Leng, djevojkom koja je u sugestivnim televizijskim reklamama reklamirala čokoladice Cadbury Flake.

Njih su se dvoje upoznali godinu ranije i sada su bili par. No Taylor se u međuvremenu oženio s Dominique Beyrand – svojom dugogodišnjom partnericom i majkom njegovo dvoje djece – kako bi se financijski pobrinuo za njih. Brak je potrajao samo 24 dana prije negoli ju je Roger napustio. „Situacija je komplicirana“, suzdržano je izjavio za Daily Mail. I tako su čokoladice počele letjeti njemu pod noge dok su nastupali. Bubnjar nije bio jedini od njih čiji se privatni život razvlačio po novinama. Novinari su i dalje progonili Freddieja Mercuryja kako su glasine o njegovom zdravlju eskalirale. U međuvremenu, odnos Briana Maya i Anite Dobson došao je pod povećalo jer je May još uvijek bio u braku s prvom suprugom. John Deacon nastojao je biti neupadljiv, povremeno skijajući u Biarritzu.

Sva ta emocionalna drama odvijala se za vrijeme snimanja trinaestog albuma Queena. The Miracle je označio okupljanje Queena nakon dugog, zajednički dogovorenog odmora. Kako bi to rekli parovi koji su se međusobno udaljili: „uzeli smo pauzu“. „Nismo se razišli“, tvrdio je Taylor, „no odlučili smo neko vrijeme provesti odvojeno“. Međutim, tijekom tih sedamnaest mjeseci između završetka turneje Magic Toura i početka rada na albumu The Miracle u siječnju 1988. nitko nije sjedio besposlen. Mercury je izbacio dva hit singla (međusobno toliko različita da je bilo teško povjerovati da su potekli od istog glazbenika): Barcelona – duet s opernom zvijezdom Montserrat Caballé – i afektiranu obradu pjesme The Great Pretender. Brian May nadgledao je samostalni album Anite Dobson i bio producent satiričnom heavy metal bendu Bad News (s komičarima Adrianom Edmondsonom i Rikom Mayallom). Namjerno loša obrada Bohemian Rhapsody koja se našla na njihovom albumu bila je predmet razgovora. „No Freddie je vidio smiješnu stranu“, rekao je Brian. John Deacon također je skrenuo prema komediji. Bio je koproducent i svirao u hitu Stutter Rap koji je ušao u Top 5. Bila je to hip-hop mješavina koju su izveli Morris Minor and the Majors (uz komičara s TV-a Tonyja Hawksa).

Taylor je otišao korak dalje i oformio Cross, udovoljivši svojoj maštariji o tome da bude rock zvijezda te postao glavni pjevač u bendu. Na njihovom debitantskom albumu na pjesmi Heaven for Everyone zapjevao je i Mercury, a May je svirao na drugoj, no album nije ni ušao na ljestvice. Pozitivna strana svega bila je ta što je Taylor upoznao svoju čokoladnu djevojku na snimanju videospota za singl Cowboys and Indians.

Prije snimanja albuma The Miracle dogodila se jedna temelja promjena – Queen su se dogovorili da autorstvo svih pjesama podijele na četiri dijela. „Donijeli smo odluku koju smo trebali donijeti prije petnaest godina“, rekao je May tada. „To je također dobro kad odabiremo singlove, jer je teško biti nepristran kod pjesama koje su isključivo vaše stvaralaštvo“. May je smatrao drugačije trideset godina kasnije. „Postojali su trenutci kad smo svi mislili da smo previše dali“, priznao je. „Ako se povede razgovor o tome tko je napisao I Want It All, uvijek ću reći, ‘Ja.’ A onda se moram sjetiti, ‘Aha, čekajte. Ispod pjesme piše Queen.’ Da budem posve iskren, to se još uvijek događa“.

Snimanje u londonskom studiju Olympic počelo je tako da je svaki član benda predstavio svoje demo snimke, ukupno njih tridesetak. Potom su one pretvorene u pjesme Queena u studiju Town House i Mountain Studios u Montreauxu, a koordinator je bio koproducent David Richards.