U neposrednome poslijeratnom razdoblju u Jugoslaviji prioritet je bila obnova i izgradnja ratom razrušene i devastirane zemlje te industrijalizacija i elektrifikacija gospodarski zaostale države. Ratne štete bile su ogromne – u Hrvatskoj je tijekom rata uništeno ili oštećeno oko 260 000 stambenih i gospodarskih zgrada te je oko 400 000 ljudi ostalo bez domova, uništeno je 2,7 milijuna stabala voćaka i stradalo je više od 2,5 milijuna grla stoke. Uništeno je ili oštećeno oko 1787 industrijskih i rudarskih objekata, samo je 16 % pruga bilo sposobno za promet, uništeno je ili odvezeno više od 90 % brodova.1154 Važnu ulogu u obnovi imao je Fond za obnovu zemlje, osnovan u svibnju 1945. pri Ministarstvu financija, čijim je sredstvima raspolagao Privredni savjet, odnosno Savezna planska komisija pri Vladi FNRJ.

Slijedeći ideologiju i doktrinu komunističkoga pokreta prema kojoj je razvoj gospodarstva s naglaskom na industriju preduvjet i za održavanje političke vlasti u zemlji, vrh je države i KPJ taj put razvoja predstavio kao vrlo bitan. Ogroman posao obnove, izgradnje i industrijalizacije zemlje zahtijevao je golemu količinu slobodne radne snage. Budući da u državi nije bilo dovoljno slobodnih radnika, radnu snagu potrebnu za te poslove trebalo je pronaći među dobrovoljcima, ili se to barem tako nazivalo, jer je dio stanovništva takav rad smatrao prisilnim. Omladina – srednjoškolci i studenti te mladi sa sela i radnici iz grada kao dobrovoljci, nametnuli su se kao jasan izbor vlastodršcima.

Prve omladinske radne jedinice bile su kao dio pozadinske potpore borbenim jedinicama NOV-a i POJ-a formirane još za rata u okviru USAOJ-a. One su obavljale sve poslove koji su olakšavali djelovanje partizanskih jedinica – pranje, kuhanje, dopremu hrane, oružja i municije na položaje, prenošenje i njegu ranjenika, obavljale su poljoprivredne radove, popravljale ceste, pruge, puteve i slično. Po završetku rata omladinske radne jedinice započele su s radom na obnovi ključne infrastrukture te s poljoprivrednim radovima kako bi se omogućila osnovna prehrana stanovništva i suzbila prijeteća glad. Te su godine u Jugoslaviji formirane 183 radne brigade s 300 000 omladinaca koji su radili na obnovi. Do zime 1945./1946. obnovljeno je 30 000 kuća i 10 000 gospodarskih zgrada, popravljeno je ili izgrađeno 1310 škola, za promet je osposobljena pruga Beograd – Zagreb, kao i pruge Slavonski Brod – Sarajevo i Sarajevo – Dubrovnik.

Osim omladinaca na radovima obnove i izgradnje zemlje bili su angažirani i brojni zatvorenici – preko 50 000, ratni zarobljenici – preko 100 000 njemačkih ratnih zatvorenika, ali i ostalo stanovništvo – radnici i seljaci, kojih je samo u 1949., primjerice, angažirano 425 497. NF je kao krovna masovna organizacija osnivala radne jedinice i organizirala rad brojnoga stanovništva angažiranoga na radovima.

Načelno dobrovoljno i besplatno sudjelovanje na radnim akcijama značilo je težak i mukotrpan rad, u lošim uvjetima, većinom tijekom najtoplijih, ljetnih mjeseci, uz kroničan nedostatak mehanizacije, s vrlo oskudnim alatom i bez potrebnih stručnih znanja. Veliku je pomoć u mehanizaciji Jugoslaviji od 1945. pružila UNRRA, koja je osim hrane, Jugoslaviji isporučila 3500 traktora, 12 585 kamiona, 221 brod, 7 remorkera, 264 lokomotive i 864 vagona, te više bolnica.

Velike omladinske radne akcije savezne, republičke i lokalne važnosti počinju se organizirati od 1946. Predsjednik države J. Broz Tito tim je povodom uputio 1946. novogodišnji poziv mladima Jugoslavije na ubrzanu obnovu i industrijalizaciju. Nekoliko omladinskih organizacija iz Srbije preuzelo je kao odgovor na taj poziv na Trećemu plenumu CO USAOJ-a u siječnju 1946. u Beogradu određene radne obveze. Njihovu je inicijativu slijedila većina omladinskih organizacija u državi, čime je preuzimanje obveza i njihovo pravovremeno izvršavanje postalo novi sustav i karakteristika omladinskoga rada u obnovi i izgradnji. Državni, partijski i omladinski čelnici u prvim poratnim godinama stalno su poticali masovan i udarnički rad i postavljali ga kao glavni zadatak mladih.

Ispunjenje gospodarskih mjera brza industrijskoga razvoja zemlje zadanih Petogodišnjim planom 1947. – 1951. i preobrazbe Jugoslavije u industrijsku silu, uvjetovale su još ekstenzivniji rad mladih na svim poljima. Na radnim akcijama su, uz intenziviranje radova, u tome razdoblju sustavno provođeni ideološki, politički, ali i obrazovni, kulturni, prosvjetni i stručni rad zbog čega su radilišta nazivana „kovačnicama novih ljudi” (Omladinska pruga Šamac – Sarajevo), a radne brigade omladine „borbenim odredima omladine Jugoslavije”, čiji se doprinos izgradnji zemlje mjerio brojem dobrovoljnih radnih dana.

Omladinske radne akcije, pogotovo savezne, bile su i široko popularizirane u dnevnome, kao i omladinskome tisku. U Vjesniku NFH, primjerice, učestali su članci o potrebi odlaska na prugu, izvješća o događanjima na pruzi te opširni opisi proslave otvaranja pruge u cijeloj zemlji, kao i odlikovanja zaslužnih brigada i pojedinaca.

Rad mladih višestruko je potican iz nekoliko razloga: bio je nužan u obnovi zemlje kao rad besplatne radne snage, ali je isto toliko važno bilo ideološko usmjeravanje mladih koje se provodilo na radnim akcijama. Početak i kraj radnih akcija tako su simbolično povezani s važnim datumima nove socijalističke tradicije – početak se često povezivao s 1. travnjem kada je započela gradnja pruge Brčko – Banovići i koji se odtad slavi kao Dan omladinskih radnih brigada, ili 1. svibnja – Praznik rada (početak gradnje pruge Šamac – Sarajevo), a kraj uz 29. studenoga – Dan Republike.

U državi je u poraću od presudne važnosti bilo prevladavanje međusobnih nacionalnih i vjerskih razlika i prijepora koji, usprkos proklamiranomu „bratstvu i jedinstvu”, ipak nisu samo tako mogli biti zaboravljeni. Zbog neriješenih, ali još uvijek prisutnih, iako potisnutih pitanja, jugoslavenske su vlasti kao vid integracije jugoslavenske omladine u prevladavanju međunacionalnih razlika vidjele velike savezne radne akcije na kojima bi se „učvrstilo jedinstvo omladine raznih republika u zajedničkom radu na obnovi i izgradnji”. Usto, važno je bilo mlade otrgnuti od utjecaja „neprijateljskih elemenata”, osobito „opijuma za narod” – religije.

Na ORA-ma se provodilo i obrazovanje mladih – osim tečajeva opismenjavanja, opće obrazovnih tečajeva i stručnih tečajeva, osiguravani su im i razni kulturno-umjetnički te sportski sadržaji, kao i predvojnička obuka. Petogodišnji plan predviđao je i uključivanje određenoga broja mladih u razne gospodarske grane – do 1949. trebalo je uključiti 2715 mladih, no to je ostvareno za samo 1650 osoba. Mladi su se na ORA-ma kvalificirali za pojedine struke, a mnogi su se, pogotovo oni sa sela, željeli zaposliti u gradovima. ORA-e su tako postajale pravim rasadnicima novih kadrova.

No, sustav omladinskih radnih akcija bio je daleko od idealnoga. Uz propagiranu dobrovoljnost, mobilizacija na radne akcije u mnogim je slučajevima zapravo bila prisilna, čega su bili svjesni i partijski i državni čelnici, ali su inzistirali na tome načinu besplatnoga rada jer je tada i u zadanim uvjetima to bio jedini put do uspjeha: „Obnova i izgradnja nisu tekle iz svojih ekonomskih i ljudskih uslova, nego sve intenzivnije i iz glava i potreba aparata i njegovih šefova (…) I sve se to umnožavalo i ko zna kud bi odvelo da nije postalo skuplje nego što vredi…”, napisao je godinama nakon tih događanja partijski otpadnik Milovan Đilas.

Partijski i državni vrh, ali i niža tijela vlasti također su uviđali nedostatke „dobrovoljnih radova”, ali su u njima ipak ustrajali. Počela se dovoditi u pitanje opravdanost omladinskih radnih akcija, kao i postavljati pitanje prava mladih na odmor nakon naporne školske godine, rada na poljoprivrednim imanjima ili u tvornicama, umjesto kojega su za praznika i godišnjih odmora morali ići na dugotrajne radne akcije. Rješenje se nastojalo naći u smanjenju trajanja ORA s 2 ili 3 mjeseca na mjesec dana.

S druge strane omladinska vodstva opravdanost radnih akcija nastojali su dokazati financijskom isplativošću omladinskoga rada. Kao omjer uloženoga i ostvarenoga pri radu omladinskih brigada poduzeća

„Hidroelektra” i „Asfalt”, primjerice, izračunali su uštedu koja je ostvarena zbog omladinskog rada – 40,068.776 dinara. Prosječna norma na radilištima tada je ispunjavana sa 106 %, a količinski učinak izvršavan je sa 136,2 %.

S vremenom su partijski i državni vrh zaključili kako su ORA-e dugoročno neisplative, ali se zbog političkoga i promidžbenoga efekta na njima još neko vrijeme ustrajalo. Od masovnih saveznih radnih akcija odustalo se od 1953., iako su se radne akcije organizirale sve do 1980-ih.

MLADI U RADNIM AKCIJAMA: MOBILIZACIJA I SUDJELOVANJE

Omladinske radne akcije za svaku su godinu dogovarane u političkome vrhu – na razini države u Politbirou CK KPJ-a, a na republičkome u Polit- birou CK KPH-a, na sastancima na kojima bi u tu svrhu, obično sudjelovao i predstavnik omladinske organizacije, obično predsjednik NOH-a.1174

U razdoblju od 1945. do 1949. velik je broj mladih iz Hrvatske sudjelovao na radnim akcijama. Od preuzimanja je vlasti do kraja 1945. na ORA-ma u Hrvatskoj sudjelovalo 169 579 brigadira. U toj su godini radovi obuhvaćali izgradnju Ličke pruge te popravak ostalih pruga, radove na žetvi i sjetvi u Slavoniji, raščišćavanje gradova i sela, skupljanje staroga željeza, gradnju bajti u ustaničkim krajevima te popravak kuća u cijeloj republici.

Od 1946. krenulo sesvelikim radnim akcijama. Centralni odbor USAOJ-a dao je prijedlog za izgradnju „omladinske pruge” Brčko – Banovići, koja je bila i najveća savezna omladinska radna akcija te godine. Pruga je bila duga 90 km, a trebala je povezati rudnike ugljena s drugim dijelovima zemlje. Njezina je gradnja simbolično započela 1. svibnja 1946., izgrađena je za šest mjeseci, a gradilo ju je 60 000 omladinaca. Iz Hrvatske je na toj pruzi sudjelovalo 13 900 brigadira raspodijeljenih u 54 radne brigade, od kojih je 512 proglašeno udarnicima. „Obećanje drugu Titu da ćemo izgraditi Omladinsku prugu u predviđenom roku postalo je smisao života u ovom momentu svih nas na gradnji”, poručivali su Trećemu kongresu NOJ-a omladinci s pruge. Rad na pruzi uvelike je populariziran u medijima koji su redovno prenosili vijesti s pruge, a postignuti uspjesi posvećivani su J. Brozu Titu. Popularan je tada bio stih „Kunemo se našem drugu Titi da ćemo mu prugu izgraditi”. Cijela je akcija bila popraćena ogromnim promidžbeno-agitacijskim aktivnostima, a njezino dovršenje bilo je obilježeno masovnim proslavama prvoga velikog uspjeha omladine cijele Jugoslavije u dobrovoljnim radnim akcijama. Slijedom primjera prve „omladinske pruge” u sljedećim će godinama model rada mladih na velikim radnim akcijama postati konstanta.

Ostale akcije u 1946. bile su republičkoga i lokalnoga karaktera – popravljanje cesta i puteva, izgradnja kuća, gradnja nasipa na Savi, Dravi i Odranskoga nasipa, gradnja cesta na Pelješcu i ceste Đurmanec– Pregrada, gradnja vodovoda u Lušanima te regulacija rijeka Drave i Trnave.

Na radnim je akcijama u 1946. iz Hrvatske, prema izvorima, sudjelovalo ukupno 608 515 brigadira, a proglašeno je 734 udarnika. Taj se broj čini dosta velik u usporedbi s brojem sudionika ORA-e u sljedećim godinama, pa se ne može sa sigurnošću uzeti kao pouzdan. Postoji mogućnost greške u izvornim dokumentima, ali isto tako i vjerojatnost kako su čelnici NOH-a namjerno prenapuhali broj sudionika kako bi potakli mlade na sudjelovanje i sljedećih godina te istaknuli uspjehe svojega djelovanja na mlade u obnovi zemlje.

Partijski ili omladinski kongresi bili su poluga za poticanje „socijalističkog takmičenja” među mladima te tako i među brigadirima na radilištima. Mladi su tada preuzimali obveze u vidu izvršenja određenih radnih zadataka, a natjecanje se odnosilo na izvršene rezultate. Godine 1946. održan je Treći kongres NOJ-a uoči kojega su organizirana natjecanja. Uspjesi omladinskih natjecanja rado su isticani u promidžbene svrhe. Tako je bilo i pred Treći kongres NOJ-a kada su mladi na predkongresnim natjecanjima u toj godini odradili 45 600 000 radnih sati, dakle 5 700 000 radnih dana za koje vrijeme je popravljeno 22 135 824 km puteva, 284 26 km pruga, zasađeno 12 733 037 sadnica i tako redom.

Osim na velikim radnim akcijama, mladi su angažirani i na popravcima i gradnji novih kuća, sječi šume, čišćenju ruševina, uređivanju škola, poduzeća i ustanova, radu na državnim poljoprivrednim dobrima, pomaganju u radu na imanjima siromašnih partizanskih obitelji i drugim poslovima.

I u 1947. rad mladih korišten je u velikoj količini jer je dotadašnjim zadatcima pridodana i obveza ispunjenja odredbi Petogodišnjega plana. Mladi su tada angažirani na radovima u poljoprivredi i industriji, ali i u izgradnji ukupno 68 objekata savezne i republičke važnosti. U te je radove bilo uključeno oko 280 000 mladih, koji su na radnim akcijama provodili dva mjeseca. Uz mlade koji su sudjelovali na lokalnim radovima, postotak mladih angažiranih na svim radovima u Jugoslaviji iznosio je te godine oko 80 %.

U razdoblju od 1. travnja do 15. studenoga 1947. izgrađena je pruga Šamac – Sarajevo, duga 242 km, u čemu je sudjelovalo 211 370 mladih iz cijele Jugoslavije. To je bio najveći izgrađeni objekt Petoljetke te ujedno jedan od najvažnijih. Bilo je, naime, od vitalne važnosti povezati dolinu rijeke Bosne, koja je obilovala rudnim nalazištima – željeznom rudom i ugljem, ali i drvnom građom, sa Sarajevom i drugim dijelovima države kako bi se ostvario predviđeni razvoj crne metalurgije i prometna povezanost zemlje. Entuzijazam i izvršavanje obveza u čast J. Broza Tita i dalje su svesrdno poticani kod mladih, koji su s pruge odašiljali popularne krilatice kao, primjerice: „Udarna brigada će sve da svlada” ili „Šamac – Sarajevo, to je naša meta: izgraditi prugu još ovoga leta” ili “Druže Tito samo reci, ostajemo šest meseci”. No, pruga je bila i obrazovni centar, a s te je pruge na tečajeve u razne grane gospodarstva otišlo preko 25 000 brigadira.

Mladi iz Hrvatske te su godine sudjelovali na nekoliko saveznih radnih akcija: na pruzi Šamac – Sarajevo sudjelovale su 43 brigade s 10 200 omladinaca, u izgradnji tvornice teških mašina i alata „Ivo Lola Ribar” u Železniku sudjelovalo je 7 brigada s 1807 omladinaca, u izgradnji Novoga Beograda dvije brigade sa 657 omladinaca – ukupno 61 280 omladinaca. Osim tih akcija organizirani su i radovi na na izgradnji šumskih puteva i komunikacija radi izgradnje šumske industrije i racionalnoga iskorištavanja šumskoga bogatstva, što nije bilo predviđeno Petogodišnjim planom, ali se pokazalo neophodnim.

U republičkim akcijama – šumskim akcijama, izgradnji Tvornice parnih kotlova i hidrauličnih strojeva na Žitnjaku, proširenju tvornice vagona Slavonski Brod, izgradnji kuća u Lici, melioraciji Raše i izgradnji zadružnih domova sudjelovalo je ukupno 19 749 brigadira. Osim nabrojanoga, obavljani su i drugi radovi – obnova pruga i puteva u Slavoniji i Podravini, obnova nasipa i izgradnja vodovoda te lokalni radovi na obradi zemljišta i pomaganju obiteljima koje nisu imale dovoljno radne snage, zatim pošumljavanju i sličnim radovima. Na njima je sudjelovalo ukupno 101 771 osoba. Ukupno je u 1947. godini iz Hrvatske na saveznim, republičkim i lokalnim radnim akcijama sudjelovalo 286 brigada s 183 015 brigadira.

Godine 1948. započeta je izgradnja još jednoga velikog projekta – Autoputa„Bratstvoijedinstvo” od Beogradado Zagreba, u čijoj je realizaciji sudjelovalo 19 184 mladih iz Hrvatske. Krenulo se i s izgradnjom Novoga Beograda, u čemu je sudjelovalo 16 494 mladih iz Hrvatske. Izgradnja Novoga Beograda imala je i karakter političke misije izgradnje glavnoga grada kao budućega reprezentativnog centra države. Plan je bio da se u Novome Beogradu u 15 godina naseli 250 000 stanovnika.

Od ostalih saveznih akcija u kojima su sudjelovali mladi iz Hrvatske poznata je izgradnja tvornice alatnih strojeva „Ivo Lola Ribar” u Železniku, koju je gradilo 1253 hrvatskih brigadira, što je ukupno činilo 36 728 brigadira na saveznim akcijama. Osim u saveznim ORA-ma mladi iz Hrvatske sudjelovali su i u akcijama u drugim republikama koje nisu imale savezni karakter: izgradnji pruge Nikšić – Titograd, izgradnji Nove Gorice, hidrocentrale Mavrovo, pruge Kučevo – Brodice te metalurgijskoga kombinata Doboj. Na tim je akcijama sudjelovalo ukupno 3237 brigadira iz Hrvatske.

Republičke akcije koje su provođene te 1948. godine u NRH bile su izgradnja metalskoga kombinata „Jedinstvo”, tvornice „Prvomajska” i rekonstrukcija tvornice „Rade Končar” u Zagrebu, izgradnja autoceste kod Ivanić Grada, zatim studentskih domova, Hidrocentrale Vinodol, Vile Dalmacija te brojne šumske akcije. Gradio se i Pionirski grad, a kao spona za povezivanje podsljemenskih sela koja gravitiraju Dubravi te kao pomoć pri izgradnji Pionirskoga grada i okolnih stambenih naselja Studenski grad, Granešina i Miroševec započelo se s izgradnjom uskotračne pruge poznatije kao Pionirska željeznica. Gradnja je započela 1. travnja 1948., a završena i puštena u promet 14. studenoga iste godine.1193

Na republičkim radnim akcijama sudjelovale su ukupno 54 omladinske brigade s 9133 brigadira. Osim toga, mladi iz Hrvatske radili su i na izgradnji zadružnih domova s 290 131 brigadira. Ukupno je u 1948. godini na svim radnim akcijama sudjelovalo 339 229 mladih iz NRH.1194

U razdoblju između Trećega i Četvrtoga kongresa NOH-a, dakle, izme- đu 1949. i 1953. godine, mladi iz Hrvatske nastavili su sa sudjelovanjem na izgradnji velikih objekata. U razdoblju l949. – 1950., kada je i završena cijela trasa autoceste od 382 km, 109 993 djevojaka i mladića iz Hrvatske sudjelovalo je u njezinoj gradnji.1195 Nastavilo se i s izgradnjom Novoga Beograda (1949.) te omladinske pruge Doboj – Banja Luka, koja je bila i posljednja velika savezna radna akcija, a završena je 1951. godine. U tome su razdoblju izgrađene hidrocentrale Jablanica na Neretvi u BiH (1952.) te Vinodol u Hrvatskoj, kao i cesta Delnice – Gornje Jelenje (1952. i 1953.).1196 No, od 1949. očit je drastičan pad sudionika radnih akcija. Očito su odtad one provođene u smanjenome obimu, što je bilo posljedica i vanjskopolitičke situacije Jugoslavije i sukoba sa SSSR-om.

Godine je 1949. na radnim akcijama tako ukupno sudjelovalo 44 077 brigadira, u 1950. bilo ih je 21 470, u 1951. 22 223, u 1952. 16 998 (dok je plan bio 14 650 brigadira) i u 1953. tek 4525.1197 Gotovo su sve brigade jednom ili više puta proglašavane udarnima, a Prezidijum Narodne skupštine Jugoslavije odlikovao je 40 hrvatskih radnih brigada visokim odlikovanjima.

Mladi iz Hrvatske su, kada zbrojimo podatke iz gradiva, u razdoblju 1945. – 1953. na saveznim, republičkim i lokalnim radilištima sudjelovali u broju od 1 409 631 sudionika.

Svako je otvorenje objekta sagrađenoga omladinskim radnim akcijama tretirano kao velik uspjeh u izgradnji zemlje, ali i simbolično, socijalističkoga društva. Povodom puštanja u rad velikih objekata organizirane su proslave otvorenja, na kojima su prisustvovali najviši državni dužnosnici, priređivane su izložbe slika i drugih izložaka s radilišta, a najboljim brigadama i pojedincima dodjeljivana su priznanja za udarnički rad.1198

Osim na velikim radnim akcijama, omladinske radne brigade i čete bile su organizirane i kako bi sudjelovale u sezonskim radovima pogotovo na selu. Inicijativu za osnivanje tih brigada dao je u proljeće 1950. CK NOH kako bi se u većoj mjeri riješile gospodarske prilike na selu. Omladinske su radne brigade u ruralnim krajevima pomagale pri svim poslovima koji su zaostajali. U Slavoniji su u 1950. tako radile 53 omladinske radne brigade i 50 radnih četa s 9830 brigadira.