Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Filozofija kao liječenje duše: studije o helenističkoj filozofiji’, zbirke radova prerano preminulog švicarskog filozofa André-Jeana Voelkea koji je ponovno aktualizirao terapijsku dimenziju antičke filozofije
U većine antičkih filozofa srest ćemo ideju da je filozofija sredstvo liječenja. Ta ideja pojavljuje se primjerice u obliku poredbe između filozofa i liječnika, između neznanja nefilozofa i bolesti, između učenja filozofije i ozdravljenja.
Čitajući antičke tekstove, prije mnogo sam vremena zapazio poredbe te vrste. No one su me počele zanimati tek u trenutku kad smo čitali Wittgensteinova Filozofijska istraživanja, kada smo otkrili da Wittgenstein filozofiji pridaje terapijsku funkciju i pripisuje joj zadaću vođenja u stanje smirenosti, što nas je možda i podsjetilo na ataraksiju drevnih filozofa.
Vratio sam se, dakle, antičkim tekstovima i pažljivije pročitao neka poznata mjesta gdje se filozofija prikazuje kao terapeutika, nadajući se da mogu pokazati njihovu aktualnost. No to čitanje isprva nije ispunilo moja očekivanja. Ideja što sam je želio precizirati raspršivala se u mnoštvu..
Komentari