Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Agresija JNA na Hrvatsku 1991.’ u kojem Mario Werhas prvi put sustavno navodi kako je, blokadama vojarni i skladišta JNA, od rujna do studenoga 1991. buduća Hrvatska vojska došla do ogromnih količina oružja

Početak 90.-tih godina XX. stoljeća donio je korijenite promijene u Europi. U zemljama na Istoku Europe dolazi do urušavanja postojećeg komunističkog sustava. (realnog-socijalizma). Jedna za drugom zemlje Istoka Europe biraju demokraciju kao svoju budućnost. Rušenjem Berlinskog zida i ponovnim ujedinjenjenjem Njemačke zadan je poslijednji udarac podijeljenoj Europi. Konačni raspad Sovjetskog Saveza predstavljao je samo završni čin nestanka komunističkog sustava sa „lica“ Europe.

Civilne strukture socijalističkih republika (sastavnica) Socijalističke Fedarativne Republike Jugoslavije (SFRJ), osobito zapadne republike (Slovenija i Hrvatska), pomno su pratile razvoj događaja u susjedstvu svijesne da je samo pitanje vremena kada će „val“ demokratskih promijena zahvatiti i njih. Postepeno, svaka od republika SFRJ provodi više ili manje slobodne i demokratske izbore. Odmah nakon okončanja višestranačkih izbora u Hrvatskoj ista se našla u specifičnom položaju zbog pobune dijela srpskog stanovništva, odnosno odbijanja dijela srpskog stanovništva na području Hrvatske prihvaćanja bilo kakve ideje stvaranja samostalne hrvatske države.

Od svih sasatavnica SFRJ najmanje snalaženja u novonastalim okolnostima pokazala je ona najmoćnija – Jugoslavenska narodna armija (JNA) koja je zbog svog podebnog položaja u SFRJ nazivana i sedmom republikom. Uvidjevši da dolazi do ubrzanog rastakanja SFRJ, bez koje bi i sama JNA izgubila smisao svoga postojanja, vrh JNA počinje sa prilagodbom ranije sačinjenih planova za obranu SFRJ sa ciljem očuvanja jedinstva zemlje vojnom intervencijom. Pri tome vrh JNA nije samo vodila ideja očuvanja jedinstva SFRJ nego i ideja očuvanja posebnog položaja koji je JNA imala u odnosu prema SFRJ, odnosno očuvanja posebne pozicije koju je uživao dočasnički i časnički zbor JNA (kroz svoja osobna primanja te različite povlastice: osigurano stanovanje u mjestu službe, osigurano radno mjesto za suprugu u mjestu službovanja, posebni tretman u pogledu zdravstvenog osiguranja i školovanja…itd).

Nakon neuspijele vojne intervencije u Sloveniji u ljeto 1991. godine vrh JNA donosi odluku o povlaćenju svojih postrojbi sa područja Slovenije te time šalje jasnu poruku da je Sloveniji otvoren put za izlazak iz SFRJ. U odnosu prema Hrvatskoj još tijekom ljeta 1991. izrađuju se planovi za njezinu cijelokupnu okupaciju sa konačnim ciljem izbijanja postrojbi JNA na novo zamišljenu granicu na Sutli.

Krajem ljeta 1991. godine JNA pokreće napadnu operaciju sa ciljem poraza i okupacije čitave Republike Hrvatske. Ozbiljno podcijenjujući mogućnosti hrvatskih snaga za učinkovitom obranom te protivno originalnim planovima i logici pokretnog rata, postrojbe JNA bivaju uvučene u borbe za svako naseljeno mijesto u čemu je Bitka za Vukovar odigrala posebnu ulogu. Iako je obrana Vukovara nakon tri mjeseca žestokih borbi slomljena, pokazalo se da je bila kobna za JNA. U Vukovaru je JNA izgubila ono najvažnije u suvremenom ratu – moment djelovanja, odnosno vrijeme. Iako su postrojbe JNA bile doslovno na ulazima u neke od većih hrvatskih gradova (Osijek, Karlovac i Zadar), uz odlučan otpor hrvatskih branitelja, JNA nije imala dovoljno odlučnosti i snaga za provedbu završnog udara.

Uz gore navedeno ignoriranje logike pokretnog rata JNA je učinila još jednu kardinalnu grešku koja će se pokazati kao presudna. Naime dio vojarni JNA u kojima se nalazilo naoružanje koje je nedostajalo hrvatskim snaga za učinkovitu obranu (topništvo i oklopništvo) našao se u okruženju hrvatskih snaga te im je bilo zabranjeno pokušati izvršiti prodor u smijeru iz kojega se očekivao dolazak postrojbi JNA. Na taj način je zapećaćena sudbina tih vojarni (osobito jakih vojarni na području sjevero-zapadne Hrvatske: Varaždin, Koprivnica, Križevci, Bjelovar i Virovitica te vojarni na području Šibenika čije će zauzimanje predstavljati okosnicu za ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice) koju su nakon manje ili više žešćih borbi zauzete od strane hrvatskih snaga. Na taj način je Hrvatska vojska stekla kvalitetu i kvantitetu u tehničkoj opremljenosti te time postigla toliko potrebnu ravnotežu sa postrojbama JNA.

Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman je 12. rujna 1991. godine potpisao zapovijed o napadu na vojarne JNA, odnosno, stavljanje istih u blokadu (prekid opskrbe te isključivanje vode, struje i telefona)

Nakon propasti napadne operacije JNA je učinila jedino što joj je preostalo – povlaćenje ostatka svojih postrojbi sa slobodnog područja Hrvatske (to se u prvom redu odnosilo na postrojbe JNA na području Rijeke i Istre). Po dolasku misije UN-a na okupirana hrvatska područja (sredinom 1992.) preostale postrojbe sada već bivše JNA biti će povučene na područje Bosne i Hercegovine gdje će biti iskorištene za novi rat koji je upravo počinjao.

‘Rat za vojarne’

Budući je većina naoružanja TO Hrvatske od svibnja 1990. godine (kako je prethodno opisano) bila pod „ključem“ JNA, Hrvatska je za naoružanje svojih postrojbi iskoristila preostali (manji) dio naoružanja TO (koji se nalazio u skladištima većih poduzeća) i naoružanje pričuvnog sastava policije. U tom periodu hrvatsko rukovodstvo bilo je prisiljena organizirati ilegalni uvoz pješačkog naoružanja. Neplanirana mogućnost za pribavljanje naoružanja ukazala se tijekom premještanja postrojbi JNA iz Slovenije u kolovozu 1991. godine. Naime, dio naoružanja i vojne opreme iz Slovenije prevožen je magistralnom željezničkom prugom kroz Slavoniju. Tako je željeznička kompozicija, koja je 21. kolovoza upućene iz Slovenije, zaustavljena 28. kolovoza na željezničkom kolodvoru u Slavonskom Brodu od strane ZNG-a. Nakon razoružanja vojne pratnje željezničkog transporta, zaplijenjena su: 54 topa 76 mm ZIS, 86 minobacača 120 mm, 46 protuzračnih topova 20/3 mm, 68 lakih raketnih lansera 128 mm i 60 lansera za protuoklopni prijenosni raketni sustav 9K11 Maljutka. Potom je na željezničkoj postaji u Sibinju (zapadno od Slavonskog Broda) 1. rujna zaustavljena još jedna željeznička kompozicija te zaplijenjen teret (radilo se o intendantskoj i neborbenoj opremi). Istodobno su na željezničkom čvorištu Vinkovci zaustavljene četiri željezničke kompozicije te je potom zaplijenjeno: šest haubica 105 mm, jedna haubica 155 mm, 17 gorskih topova 76 mm, osam minobacača 120 mm, tri protuzračna topa 40 mm, šest protuzračnih topova 20 mm, 10 ručnih bacača, 1000 komada automatskih pušaka, 28 raznih neborbenih vozila, jedno neispravno borbeno vozilo te veća količina inženjerijskih sredstava.

Zbog sve veće eskalacije sukoba, tijekom kojih su postrojbe JNA otvoreno počele pružati potporu pobunjenim Srbima, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić, u funkciji vrhovnog zapovjednika OS SFRJ, zapovjedio je postrojbama JNA povlačenje u matične vojarne 11. rujna 1991. godine sa rokom provedbe od 48 sati. „Krnje“ Predsjedništvo SFRJ te vojni vrh JNA odmah su odbili izvršiti navedenu zapovijed te je ponukan time Predsjednik Hrvatske idućeg dana, 12. rujna 1991. godine, potpisao zapovijed o napadu na vojarne JNA, odnosno, stavljanje istih u blokadu (prekid opskrbe te isključivanje vode, struje i telefona) na slobodnom području Hrvatske sa početkom izvršenja 13. rujna.

Ipak, prve zapljene i zauzimanja objekata JNA dogodila su se i prije donošenja formalne odluke o zauzimanju istih. Tako se na području Zaprešića, 28. lipnja, predalo ispražnjeno skladište goriva Januševec (zarobljeno 30 pripadnika JNA). U Pločama su, 23. srpnja, pripadnici 4. A brigade ZNG-a iz Splita, uz pomoć policije iz Metkovića, iz kontingenta naoružanja predviđenog za izvoz, uspjeli uzeti 2000 komada automatskih pušaka i 120 tona pripadajućeg streljiva (operacija Zbrojovka). Skupina civila nasilno ulazi 30. kolovoza 1991. godine na vojno automatizirano strelište Vrapčanski potok (Susedgrad/Zagreb) te odnosi 42 puške i četiri pištolja i veću količinu streljiva. Prva vojarna JNA koja se predala bila je sisačka Barutana, 3. rujna, kada se predala cjelokupna posada (30 pripadnika JNA) sa kompletnom opremom i sredstvima (većina zarobljenih sredstava i opreme pripadala je rodu inženjerije). Uz navedena inženjerijska sredstva zarobljeno je i osam protuzračnih topova 20/3 mm i oko stotinjak pušaka. Idućeg dana, 13. rujna, predao se Dom JNA u Zadru (zarobljeno desetak pripadnika JNA).

Tijekom 14. rujna predala se vojarna 27. juli (Selska cesta, Zagreb), koja je bila u procesu gašenja. Vojarna je služila kao odlagalište vojne tehnike koja je stavljana izvan uporabe. U samoj vojarni se predalo 15 časnika i dočasnika te 37 vojnika JNA, a zarobljeno je 50 komada pješačkog naoružanja te šest haubica 203 mm sa gusjeničarima za vuču, oko 30 raznih topova, desetak vozila i veća količina razne vojne opreme. Na području Dugog Sela predalo se veliko skladište streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava Prečec (zarobljeno pet časnika i dočasnika te 30 vojnika). Istoga dana predalo se skladište inženjerijskih sredstava Sopnica (zarobljeni jedan dočasnik i 23 vojnika) u Sesvetskoj Sopnici/Sesvete. Izuzev navedenog, 14. rujna, predalo se ili je zauzeto više vojnih objekata: vojno strelište Bosna (Lazarevac) predalo se, dok je intendantsko skladište u Perušiću zauzeto (zarobljena dva dočasnika i 32 vojnika), kao što su zauzeta i skladišta: Kaniža (u njemu je bilo pohranjeno oružje TO općine Gospić, a prilikom zauzimanja zarobljen je jedan dočasnik i 20 vojnika) te skladište streljiva Podoštra (zarobljen jedan dočasnik i 14 vojnika), oba skladišta nalazila su se u blizini Gospića. Posada karaule Ciganfis (smještene u šumi Repaš) napustila je svoju karaulu te prešla u karaulu Ždala (kod istoimenog prekodravskog naselja). Ojačana posada karaule Ždala (40 časnika, dočasnika i vojnika), nakon kratkog okršaja sa hrvatskim snagama, istoga dana prelazi na mađarski teritorij i predaje se mađarskoj graničnoj policiji. Dio karaula odlučuje se predati toga dana: Mekiš (kod Podravskih Sesveta, u blizini Đurđevca, zarobljen jedan časnik i 30 vojnika), Šašnato Polje (kod Pitomače, zarobljen jedan časnik te 40 dočasnika i vojnika) i Starogradečki Marof (kod istoimenog mjesta, zarobljeni jedan dočasnik i 20 vojnika).

Najspektakularnija akcija toga 14. rujna bilo je zauzimanje velikog vojnog skladišta Male Bare kod Ploča (u skladištu se nalazilo pohranjeno oružje TO općina Makarske, Vrgorca, Ploča i Metkovića: 5000 pušaka, 200 puškostrojnica, 500 pištolja, 60 ručnih bacača, 20 minobacača i 20 protuzračnih topova te oko 300 tona streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava raznih vrsta i namjena, sve smješteno u 16 skladišnih objekata, a prilikom zauzimanja skladišnog kompleksa zarobljena su tri dočasnika i 17 vojnika). Iste večeri, oko 23.00 sati, započinje zračni napad zrakoplovstva JNA sa ciljem uništenje skladišta i time sprječavanja preuzimanja istoga od strane hrvatskih snaga. Uz neprestane zračne napade, koji su trajali i cijelog idućeg dana, najveći dio naoružanja, streljiva i ubojnih sredstava je spašen. Jedno od prvih plovnih sredstava novoustrojenog HRM-a bio je desantno-jurišni čamac, oduzet od strane radnika brodogradilišta Greben iz Vele Luke, 14. rujna, te je iste večeri iz Korčule otplovio u Omiš.

Petnaesti rujna donio je daljnja zauzimanja i predaje objekata JNA diljem Hrvatske. Tako je akcijom Jedinice za posebnu namjenu PU Zagreb zauzeto Zapovjedništvo 5. korpusa RZ i PZO u Zagrebu (zarobljena su samo 24 časnika, dočasnika i vojnika jer je operativni dio zapovjedništva još od početka intervencije JNA u Sloveniji premješten u zrakoplovnu bazu Pleso te je toga istoga dana sa Plesa prebačen u zrakoplovnu bazu Željava kod Bihaća). Istoga dana zauzeto je i skladište tenkovskog i topničkog streljiva Šijavrh (Popovec/Sesvete). U Požegi je zauzet Dom JNA (zarobljen jedan časnik i sedam vojnika). Na području Kuna – Pelješac predala se posada vojnog odašiljača (četiri časnika te 16 dočasnika i vojnika), dok se na Humnici (Moslavačka gora) kod Garešnice predala posada radio-relejnog čvorišta (zarobljena tri časnika i dočasnika te 15 vojnika). Na otoku Žirju zauzeta je obalna bitnica R inačice (Južno Žirje) sa šest konzerviranih topova 90 mm (zarobljeni jedan dočasnik i 15 vojnika) te potom obalna bitnica na otoku Smokvici (četiri topa 88 mm, zarobljen jedan dočasnik i 20 vojnika) i obalna bitnica Zečevo (između Rogoznice i Primoštena, sa stacionarnim i pokretnim topovima 85, 88, 100 i 130 mm, prilikom zauzimanja zarobljen jedan časnik i 30 vojnika). Uz zauzimanje navedenih bitnica predala se vojarna Krušćica kod Rogoznice (u kojoj je bilo uskladišteno streljivo obalnih bitnica, topnički radari za navođenje, zarobljen jedan časnik i 20 vojnika). Nastavljeno je i zauzimanje karaula, tako je 15. rujna zauzeta karaula Terezino Polje kod Virovitice (zarobljeni jedan dočasnik i 15 vojnika), a predala se karaula Novi Gradec kod Virovitice (zarobljen jedan dočasnik i 22 vojnika). Kod Gornjih Brela na Biokovu zauzet je objekt Žabljak (ratna lokacija SIV-a) te su zarobljena dva dočasnika i osam vojnika. Na područja grada Zagreba predala se poluispražnjena vojarna Kustošija (zarobljena straža od tri dočasnika i 22 vojnika) u kojoj se zarobljeno oko 300 pušaka. Dok se na području grada Splita, 15. rujna, predao Dom JNA, Hidrografski institut JRM (sa 16 časnika te devet dočasnika i vojnika) i vojarna u Balkanskoj ulici (zarobljeno 20 vojnika), a istoga dana predao se i objekt JNA u Murvici. Na području Osijek, ovoga dana, zauzeta je vojarna Maršal Tito (poznatija pod imenom Crvena) te je zarobljeno desetak vojnika. Istoga dana osvojeno je i skladište Špilnik (inženjerijska sredstva) na raskrižju putova između Otočca i Gospića. U Zadru se predala vojarna Crvene kuće te je zarobljeno 100 automatskih pušaka i puškostrojnica, osam minobacača, 100 ručnih bacača i tri protuzračna topa 20 mm.

Prva vojarna JNA koja se predala bila je sisačka Barutana, 3. rujna, kada se predala cjelokupna posada (30 pripadnika JNA) s kompletnom opremom i sredstvima inženjerije

Idućeg dana, 16. rujna, nastavljeno je zauzimanje vojnih objekata JNA. Tako su toga dana zauzeta skladišta oružja TO Bukovlje i Gromačnik kod Slavonskog Broda (zarobljen jedan dočasnik i 16 vojnika), a istoga dana je zauzeta i vojarna Narodni heroj Ivan Senjug Ujak u Slavonskom Brodu (zarobljeno 18 časnika i dočasnika te 150 vojnika). Na području Ogulina zauzeto je zapovjedništvo vojarne te potom i sama vojarna JNA (zarobljeno četiri časnika te 70 dočasnika i vojnika). U samoj vojarni, uz naoružanje TO općina Ogulin i Vrbovsko, zarobljeno je 150 netrzajnih topova 82 mm te 25 topova 122 mm. Nedaleko od Virovitice nalazilo se veliko vojno skladište Šištat sa strelištem (poznato i pod nazivom Objekt broj 3), u kojem se nalazilo oružje TO općine Virovitica te velika količina minsko-eksplozivnih sredstava. Navedeno skladište zauzeto je 16. rujna (zarobljen jedan dočasnik i 20 vojnika). Na području Splita, 16. rujna, zauzeta je baza za održavanje raketnih sustava JRM u Žrnovnici, potom zapovjedništvo garnizona Split i vojarna Visoka te vojna tiskara. Istoga dana zauzeto je skladište Brižine (na razmeđu Solina i Trogira) u kojem je zarobljeno desetak vojnika. I ovoga dana nastavljeno je sa blokadom karaula što dovodi do predaje karaula: Sedam sekretara SKOJ-a (kod Kotoribe), Narodni heroj Marko Kovač (kod Goričana, zarobljeni jedan dočasnik i 20 vojnika), Narodni heroj Milivoj Marijan (kod Botova, zarobljen jedan dočasnik i 18 vojnika) te karaula: Viljevo, Moslavina Podravska i Donji Miholjac (koja se predala nakon kraćeg okršaja sa hrvatskim snagama, zarobljeno pet časnika i dočasnika te 74 vojnika). U Osijeku se predao Dom JNA (zarobljeno 15 časnika i dočasnika te 30 vojnika), kao i u Koprivnici (zarobljen jedan časnik i deset vojnika), a braniteljima sa područja Dubrovnika predaje se vojno odmaralište Kupari. Na području Velike Gorice predale se Oblasna kontrola letenja. Ovoga dana dovršeni su pregovori oko predaje vojarne u Slatini (zarobljeni jedan časnik te 30 dočasnika i vojnika) u kojoj je bilo pohranjeno oko 3500 komada pješačkog naoružanja, deset netrzajnih topova, 20 minobacača 60 i 82 mm i nekoliko lansera za protuoklopni sustav 9K11 Maljutka (to je bilo oružje TO općine Podravska Slatina). Ubrzo po dobivanju vijesti o predaji vojarne u Slatini predala se i karaula u Kapincima (zarobljeni jedan dočasnik i 17 vojnika).