Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Kultura’ engleskog teoretičara kulture Terryja Eagletona koji na analitičan i duhovit način istražuje i nemilosrdno raspršuje iluzije o moći i utjecaju suvremene kulture tijekom proteklih dvaju stoljeća
Neki postmoderni mislioci smatraju da je procvat mnoštva različitih kultura istodobno i činjenica i vrijednost. Prema takvu gledanju na stvari, postojanje raznolikosti životnih oblika, sve od kulture homoseksualaca, preko kulture modnih pista i karaoka do kulture Sikha, kulture burleske i kulture Hell’s Angelsa, samo je po sebi razlog za slavlje. Ali to mora biti pogrešno. Štoviše, to je tipično za izlizane fraze na koje u današnje vrijeme nailazimo kad je riječ o toj temi. Kao prvo, raznolikost je posve kompatibilna s hijerarhijom. Kao drugo, nipošto nije posve sigurno da bi kulturi Hell’s Angelsa nedvojbeno trebalo pljeskati. Bilo kako bilo, raznolikost sama po sebi nije vrijednost. Nije samo po sebi očito poželjno da nečega bude 50, a ne samo jedan.
To očito ne vrijedi kad je riječ o neofašističkim strankama. Nikome ne treba šest tisuća različitih vrsta žitnih pahuljica. Možda zvuči nelogično imati samo jedan odbor za monopole, ali više njih stvaralo bi zabunu. Imati četiristo različitih imena i pseudonima vjerojatno nije osobito mudro. Ne možete imati više od jedne biološke majke ili para ušiju. No činjenica da to ne možete imati nije nedostatak, a kamoli tragedija. Budete li imali veliko obilje bračnih partnerica, s vremena na vrijeme vjerojatno ćete se naći pred pokojim problemom…
Komentari