Nacional donosi ulomak iz nove knjige Williama Engdahla ‘Izgubljeni hegemon’ u kojoj taj smjeli i često osporavani američko-njemački nezavisni autor i istraživač iznosi svoje teze o tome kako su CIA i Pentagon stvorili i naoružali džihadiste da bi ih iskoristili kao strojeve za ubijanje u borbi za američku prevlast u svijetu

S valom zapanjujućih uspjeha, islamska teroristička organizacija raz- metljiva imena, Islamska država Iraka i Levanta (ISIL), još znana kao Islamska država Iraka i Sirije (ISIS), iračka Al-Qa’ida te Islamska država (IS) – na arapskom Da’ash, odnijela je vojne pobjede u ljeto 2014. godine. Zauzela je strateški grad Mosul i potom ključna naftna središta u Iraku uključujući Kirkuk, a zatim se proširila preko granice u Siriju, sve do međe s Turskom. riječ ISIL postala je poznata u svakome kućanstvu kada su snimke navodnog odsijecanja glave američkom novinaru Jame- su Foleyju na YouTubeu – za koje je poslije forenzički dokazano da su patvorene – stvorile neizrečeni, no jak temelj u javnosti za NATO-ovu

vojnu akciju u Iraku i Siriji pod ravnanjem Sjedinjenih Država.

NSA-in1 zviždač Edward Snowden otkrio je istinu o ISIL-u. ISIL je nastao kao združeni projekt CIA-e i Mossada2 kako bi se spojili psihotični islamski džihadisti skupljeni iz cijelog svijeta – Čečenije, Afganistana, Saudijske Arabije pa čak i turkijske pokrajine Xinjiang u Kini – u tzv. operaciju Osinje gnijezdo.3

Snowdenova krajnje uznemirujuća otkrića zapadnjački su matični mediji blokirali selektivnim objavljivanjem dosjea. ISIL-ov samozvani čelnik Abu Bakr al-Baghdadi i samodeklarirani “izravni potomak” pro- roka Muhameda objavio je da je (samoproglašeni) kalif svih muslimana u svijetu. Bila je to proklamacija koju su diljem svijeta osporavali islamski učenjaci i vjerske vođe.

Za Al-Baghdadija, čije ime jednostavno znači “onaj koji je iz Bagdada” navodi se da je zapravo izraelski državljanin i da ga je trenirao Mossad. Njegova objava da potječe od Muhameda, kao i njegov kalifat bili su krajnje glupa tvorevina CIA-e i Mossada projektirana da zastraši lakovjernu američku javnost i potakne ju na novi bliskoistočni rat.

Snowdenova optužba poduprta je iskazom “pouzdanog izvora” koji je želio ostati anoniman, bliskoga saudijsko-libanonskom multimilijunašu i bivšem libanonskom premijeru Saadu Haririju da je zeleno svjetlo za ISIL-ov pohod na Irak i Siriju dano iza zatvorenih vrata na skupu Atlantskog vijeća za energiju u Istanbulu u Turskoj 22.–23. studenog 2013. Atlantsko vijeće jedan je od najutjecajnijih timova američkih mozgova glede vanjske politike i geopolitike SAD-a i NATO-a. Isti je izvor ustvrdio da je ključni koordinator ISIL-ovih, to jest Da’ashevih vojnih akcija bio američki veleposlanik u Turskoj, Francis ricciardone. “Koliko ja znam, ništa se ne događa bez veleposlanika ricciardonea”, izjavio je Haririjev povjerenik.

ISIL-ovi korijeni mogu se pratiti unatrag, izravno do CIA-ina afganistanskog, mudžahedinskog projekta iz 1980-ih kada su se u CIA-i obučeni ljudi, Saudijac imena Osama bin Laden i njegov jordanski ko- lega Abu Musab al-Zarqawi upustili u dotada najveću CIA-inu tajnu operaciju istjerivanja sovjetske vojske iz Afganistana i poniženja rusije. Poslije 1989. godine Al-Zarqawi se preselio u Irak gdje su mu CIA-ini dužnosnici povjerili utemeljiti Al-Qa’idu, izravnu ISIL-ovu prethod- nicu, isprva usmjerenu protiv sekularne vladavine Saddamove stranke Baath te nakon 2003. godine zastrašujuću sunitsku silu koja se usuđuje napadati američke okupacijske postrojbe i šijite pa stoga pruža izliku za neprekidno američko vojno zauzeće Iraka. No to je okončala šijitska vlada Nourija al-Malikija naloživši Washingtonu neka povuče američke postrojbe iz Iraka. Osim Al-Qa’ide u Iraku, Pentagon i CIA formirali su puno veći ubojiti džihadistički stroj kako bi stvorili preduvjete za povratak ame- ričkih vojnih postrojba u Irak i maknuli ruskog saveznika Assada iz Damaska.

Prema upućenim jordanskim dužnosnicima ključne su ISIL-ove borce obučavali CIA i Zapovjedništvo specijalnih snaga SAD-a u tajnom kampu u Jordanu 2012. godine. Američka, turska i jordanska obavještaj- na služba vodile su bazu za obuku sirijskih pobunjenika u jordanskom gradu Safawiju, u sjevernom, pustinjskom dijelu zemlje vrlo prikladno smještenom blizu sirijske i iračke granice. Saudijska Arabija i Katar, dvije bliskoistočne monarhije najdublje umiješane u podupiranje rata protiv sirijskog Assada financirale u ISIL-ovo obučavanje u Jordanu.

Isplanirana geopolitička borba između SAD-a i rusije bila je krajnji cilj čelnih neokonzervativaca u CIA-i, Pentagonu i Ministarstvu vanjskih poslova.

U ranim 1990-ima, tijekom raspada Sovjetskog Saveza, CIA je transportirala u Čečeniju stotine mudžahedina – Saudijaca i drugih inozemnih veterana iz rata protiv Sovjeta u Afganistanu 1980-ih – kako bi povećala ruske nevolje. Posebice je ciljala sabotirati ruski naftovod koji od Bakua na Kaspijskom jezeru vodi izravno k rusiji. James Baker III i njegovi prijatelji u anglo-američkom Big Oilu imali su drugi plan – naftovod BTC, vlasništvo britansko-američkoga konzorcija koji je trebao prolaziti kroz Tbilisi k NATO-ovoj članici Turskoj i ne bi bio povezan s ruskim teritorijem.

• ‘ISIL-ovi korijeni mogu se pratiti unatrag, izravno do CIA-ina afganistanskog, mudžahedinskog projekta iz 1980. kada je započela tajnu operaciju istjerivanja sovjetske vojske ‘

U 2014. godini, nakon krvavog, neuspjelog, trogodišnjeg pokušaja da maknu iz stolca Bashara al-Assada, ISIL-ovi teroristički napadi u Siriji i Iraku pružili su zgodnu izliku američkim neokonzervativnim ratnim huškačima za otvoreni rat protiv ruskog, iranskog i kineskog strateškog bliskoistočnog saveznika Bashara al-Assada u Siriji. Paranoične i besra- mno bogate sunitske države – Saudijska Arabija i Katar – potpomognute obmanutim turskim predsjednikom Erdoğanom zanesenim tlapnjama o povratku turske slave iz doba Osmanskog Carstva – obavile su u Siriji prljavi dio posla za Washington i Tel Aviv. Na jednoj razini rat IS-a bio je zbog nafte, plina i cjevovoda kako bi se kontroliralo ogromno naftno bogatstvo regije te da se rusiji onemogući južni tok plinovoda k Europi neovisan o Ukrajini. Na dubljoj razini rat IS-a bio je dio šire, globalne strategije ne bi li se porazio jedini učinkoviti otpor stvaranju novog univerzalnog fašizma 21. stoljeća pod kontrolom bogatih zapadnjačkih obitelji čiji je plan čisto zlo – sveopća kontrola svijeta i smanjenje populacije planeta uz pomoć eugenike.

rat Washingtona protiv Sirije i rat u Ukrajini čiji je tvorac SAD bila su dvije bojišnice, ali u zbilji samo jedan rat. Bio je to rat protiv rusije i istodobno protiv Kine.Te dvije euroazijske sile, ključne nacije BrICS-a4 i euroazijske Šangajske organizacije za suradnju predstavljale su središte gravitacije za jedinu učinkovitu protutežu novome globalnom fašističkom divljaštvu, divljaštvu koje Pentagon naziva Dominacijom punog spektra, a američki oligarh David rockefeller Novim svjetskim poretkom.

Kako bi se razumio psihopatski, ubojiti bijes džihadista i plaćenika IS-a, nužno je bilo posegnuti u povijest. Potraga je vodila k Prvom svjetskom ratu do Sykes-Picota, povijesnim korijenima arapskog bijesa. Išla je natrag u Egipat, u 1920-e i stvaranje sunitskog, islamskog kulta smrti poznatog kao Muslimansko bratstvo Hassana al-Banne. Vodila je do razvoja toga Muslimanskog bratstva i njegovih poročnih saveznika te do različitih ne-muslimanskih obavještajnih služba poput britanske MI-6, Heinricha Himmlera i nacističkog SS-a, a onda konačno i do začetka CIA-e početkom 1950-ih.

Pravu narav današnjih islamskih džihadista i svetih ratnika Amerike pomno su zamaglile zapadnjačke obavještajne službe i njihovi propagandni strojevi. Vrlo je hitno rasvijetliti ovaj mračni ugao globalne politike. To je namjera ove knjige.

KRIŽARSKI RAT IRAKA I WASHINGTONA PROTIV ISLAMA

Širenje salafističkih džihadističkih militantnih islamskih skupina poslije CIA-ina i saudijskog stvaranja mudžahedina u Afganistanu 1980-ih kako bi se porazila sovjetska vojska i posebice tijekom američkog rata protiv terorizma nakon 11. rujna 2001. godine bilo je izravna i neizravna posljedica djelovanja zapadnjačkih obavještajnih agencija, a osobito Was- hingtona. Učinak je bio porast militarizma i prevlast političkog islama u muslimanskom svijetu od Afganistana do Malija i dalje.

No ono što su tek malobrojni razumjeli bila je posljedična i hotimična interakcija američkog rata protiv terorizma i jačanja toga islamskoga džihadističkog terorizma. Bez brutalnih intervencija američkih vojnih snaga u Iraku, Afganistanu i drugdje nakon rujna 2001. godine, organi- zacije poput Bin Ladenove Al-Qa’ide, Muslimanskog bratstva i Pokreta Fethullaha Gülena ne bi mogle tako uspješno procvjetati.

• ‘Za Al-Baghdadija, čije ime jednostavno znači ‘onaj koji je iz Bagdada’ navodi se da je zapravo izraelski državljanin i da ga je trenirao Mossad’

U rubrici “borbe protiv terorizma” i “onemogućavanja uskrsnuća islamskog fundamentalizma” Pentagon i vojni industrijski sklop u njegovoj pozadini mogli su lakše izlobirati više američkih baza na Bliskom istoku, u Africi i središnjoj Aziji. Ta povećana američka vojna nazočnost bila je crvena krpa pred bikom islamističkog džihadizma. rastući kaos, borbe i nestabilnost diljem islamskog svijeta bili su nova izlika za povećanje američke i NATO-ove vojne nazočnosti u tim vrlo strateškim područjima. I ta američka vojna nazočnost sa svojim hotimičnim, ujednačenim napadima na civile i divljačkim postupcima prema običnim građanima iznimno je olakšala salafističko novačenje mladih fanatika pripravnih na samoubojstvo zbog onog što im je rečeno da je sveti cilj džihada.

Ciljanje Euroazije

Područje od Sjeverne Afrike preko Bliskog istoka do središnje Azije slučajem je i strateško-ekonomsko sigurnosno uže jedine skupine nacija koja je kadra postaviti u pitanje američku hegemoniju velesile.Tu skupinu čine članice Šangajske organizacije za suradnju (SCO). SCO-u, stvore- nom 2001. godine nakon raspada Sovjetskog Saveza pristupile su Kina, rusija, Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan kao slobodnom savezu za gospodarsku i djelomice vojno-sigurnosnu suradnju. Dio plana SCO-a poslije je postala i združena borba protiv terorizma.

Indija, Pakistan, Iran, Bjelorusija i Mongolija su 2012. godine zatražili od SCO-a status službenih promatrača. Pogled na kartu otkriva zemljiš- nu površinu na kojoj živi više od polovine ukupne svjetske populacije. To je najbrže rastući ekonomski prostor u svijetu, sa svim zamislivim sirovinama potrebnim za stvaranje novog ekonomskog magneta za svijet. Euroazijske nacije mogu na svim razinama biti samostalne, neovisne o Zapadu. Takvo što je Washingtonu bilo krajnje uznemirujuće.

Nijedan suparnički ekonomski blok ne smije osporiti američku hege- moniju. Bila je to srž američke vanjske politike poslije svršetka hladnog rata. Bivši Obamin savjetnik za vanjsku politiku, Zbigniew Brzezinski, najutjecajnija osoba u američkom establišmentu moćnika, sažeo je sta- jalište iz vašingtonskog očišta. Brzezinski je zabilježio da nakon raspada Sovjetskog Saveza jedini zamislivi dugoročni izazov statusu američke velesile može poteći od združenih euroazijskih nacija. Bilo je to točno ono što je Šangajska organizacija za suradnju prijetila učiniti.

Brzezinski je 1997. godine u svojoj knjizi The Grand Chessboard: American Primacy and It’s Geostrategic Imperatives45 zapisao: Nužno je spriječiti pojavljivanje ijednog euroazijskog izazivača koji bi bio sposoban dominirati Euroazijom i stoga oponirati Americi…46 Za Ameriku je Euroazija glavni geopolitički zgoditak… Globalni primat Sjedinjenih Država izravno ovisi o opsegu i učinkovitosti njihove moći na euroazijskom kontinentu.

Euroazija je najveći kontinent planeta i geopolitički je osovina. Sila koja dominira Euroazijom kontrolirat će dvije od triju najuspješnijih i gospodarski najproduktivnijih regija svijeta. Čak i površan pogled na zemljovid upućuje na to da će kontrola Euroazije gotovo automatski povući za sobom podređenost Afrike, ostavljajući zapadnu hemisferu i Oceaniju geopolitički po strani u odnosu na središnji svjetski kon- tinent. Oko 75 posto svjetske populacije živi u Euroaziji i većina svjetskoga prirodnog blaga također je ondje, i glede poduzetništva i pod Zemljinom površinom. Euroazija obuhvaća 60% svjetskog bruto domaćeg proizvoda i oko tri četvrtine svijetu znanih energetskih re- sursa.48 Najžurniji je zadatak spriječiti da ijedna država ili skupina država stekne moć za izbacivanje Sjedinjenih Država iz Euroazije ili uopće oslabi njihovu tamošnju dominaciju.”49

STVARANJE SUKOBA…

Sprečavanje pojave skupine država koje će izbaciti SAD iz Euroazije ili umanjiti njihovu odlučujuću ulogu bio je strateški prioritet američke vanjske i vojne politike poslije sloma Sovjetskog Saveza. Bilo je potrebno puno različitih krinki pri postizanju spomenutog cilja da se “podijeli pa vlada”.

Kako bi nakon sloma Sovjetskog Saveza spriječili stvaranje gospo- darski uspješnog euroazijskog prostora, Washington i njegovi saveznici u NATO-u poticali su separatizam diljem dijelova Euroazije kojima je prije dominirao Sovjetski Savez. Činili su to vabeći zemlje poput Poljske, Čehoslovačke, Njemačke, Bugarske i drugih da se pridruže NATO-u, hraneći napetosti između njih i rusije. Zavodili su naftom bogate srednjoazijske države poput Azerbajdžana i Kazahstana dovo- deći onamo najveće američke i britanske naftne tvrtke i nudili im dobit od bogatstva koja će pritjecati udalje li se od svojih bivših sovjetskih gospodara i pridruže anglo-američkoj naftnoj ekonomiji. Napetost između Moskve i njezinih bivših satelita bila je ključna točka američke strategije nakon 1990.

• ‘Rat Washingtona protiv Sirije i rat u Ukrajini čiji je tvorac SAD bile su dvije bojišnice, ali u zbilji samo jedan rat. Bio je to rat protiv Rusije i istodobno protiv Kine’

Američke obavještajne agencije i njezine saveznice iz NATO-a također su rabile promet narkoticima za oslabljivanje euroazijskih društava, kao što je CIA radila i tijekom Vijetnamskog rata.50 Nakon američkog zau- zeća 2001. njihove su obavještajne službe štitile i poticale uzgoj opijuma u Afganistanu do rekordnih razina. Opijum je pod zaštitom američkog zrakoplovstva u velikom broju slučajeva našao svoj put k rusiji, Iranu i ostalim srednjoazijskim zemljama stvarajući velike društvene nemire.51 I to je bio ključni dio vašingtonske strategije “podijeli pa vladaj” kako bi se spriječilo stvaranje jedinstvene, uspješne Euroazije. Godine 2013. Iran je izvijestio da duž porozne granice s Afganistanom ima među mladeži najmanje dva milijuna ovisnika o afganistanskom heroinu.52

Slična heroinska kuga među nezaposlenima i nestabilnima mladim rusima dogodila se nakon 2002. Godine 2006. u rusiji je uhićeno osamdeset i sedam tisuća ljudi zbog zločina povezanih s drogom, što je povećanje od 24 posto u odnosu na 2005. godinu.53 Godine 2010. UN-ov Ured za drogu i kriminal procijenio je da je dobit kriminalaca od krijumčarenja afganistanskog heroina u rusku Federaciju iznosila oko 1,4 milijarda američkih dolara.54

PRETVARANJE RELIGIJE U ORUŽJE

Ali najučinkovitija od raznih metoda stvaranja podjele i sukoba u euroazijskom prostoru bilo je pretvaranje religije u oružje uporabom američkih vojnih tehnika nekonvencionalnog ratovanja u Afganistanu, Iraku i drugdje koje je razumijevao tek vrlo uzak krug ljudi.

Preuzimajući termin sir Halforda Mackindera, britanski utemeljitelj geopolitičke teorije, general David Petraeus, bivši zapovjednik Središnjeg stožera SAD-a pod kojim je cijela Euroazija uključujući Afganistan, objavio je 2009. godine da “središnja Azija ima osovinski položaj na euroazijskom kontinentu, između rusije, Kine i Južne Azije.”55

Petraeus je prvo kao zapovjednik središnjeg stožera pa poslije kao šef CIA-e do svoje prisilne ostavke zbog seksualnog skandala u studenom 2012. uvodio načine nekonvencionalnog ratovanja – koje su Britanci već prije bili okrstili “tihim ratovanjem”– u američku taktiku u Iraku, Afga- nistanu i središnjoj Aziji. Pojam metode nekonvencionalnog ratovanja katkad je bio rabljen u značenju “banda/protubanda”, podrazumijeva- jući manipuliranje i jednom i drugom stranom. Bit je da orkestrirajuća obavještajna služba ili vojna okupacijska sila, bila to Britanska vojska u Keniji 1950-ih protiv pobunjenika Mau Mau ili CIA u Afganistanu, zapravo kontrolira pothvate obiju sukobljenih strana.

Kadar za nekonvencionalno ratovanje hotimice je stvarao male ci- vilne ratove, ratove banda ili veće područne ratove poput onoga u Siriji nakon ožujka 2011. Cilj je bio nasilno podijeliti pučanstvo i stvoriti izliku za vanjsku vojnu silu što su SAD obmanjujuće preimenovale u “Peace-Keeping Operations”56 ili PKO. Grant Hammond s Air War Collegea razotkrio je igru kada je američke Peace Keeping-Operations nazvao “ratom pod drugim imenom”.57

Za svoj rat pod drugim imenom Petraeus i američki vojni stručnjaci ciljali su podjele između raznih ogranaka islama.

RUMSFELD, PETRAEUS I IRAČKI “PRLJAVI RAT”

Način stvaranja klime zastrašivanja militantnim džihadizmom diljem muslimanskog svijeta rabljen je u Iraku nakon američkog vojnog zauzeća 2004. godine. Uveo ga je tadašnji ministar obrane Donald rumsfeld. rumsfeld je zapovjedio čelnim američkim stručnjacima da moraju poći u Irak i zbog “prljavog rata” surađivati s generalom Davidom Petraeusom u poticanju unutarnjeg, to jest građanskog sukoba između različitih vjerskih skupina – sunita protiv šijita i šijita protiv sunita i Kurda kako bi se otvorio put jakoj američkoj vojnoj kontroli nad Irakom.

Nije bilo važno koju stranu CIA i Pentagon podupiru sve dok je učinak strah i nered. Cilj je bio hraniti neprekidnu nestabilnost koja će opravdati trajnu američku vojnu nazočnost kako bi se u svakom trenutku moglo pročačkati osinje gnijezdo mržnje.

U svibnju 2011., nekoliko godina nakon odlaska iz Washingtona, rumsfeld je govorio pred organizacijom desničarskih kršćanskih fun- damentalista (Council of National Policy)58 – o ratu protiv terorizma. rekao je: “Mi moramo biti voljni upustiti se u bitku zamisli… Morat ćemo prikupiti svoju hrabrost i razviti bolje vještine u prepoznavanju naših neprijatelja – a naši su neprijatelji radikalni islamisti, o tomu nema dvojbe…”

• ‘Pravu narav današnjih islamskih džihadista i svetih ratnika Amerike pomno su zamaglile zapadnjačke obavještajne službe i njihovi propagandni strojevi’

Godine 2004. Rumsfeld je zapovjedio brigadiru Jamesu Steeleu da pođe u Irak kako bi zapodjeo “tihi rat”, to jest “bandu/protubandu” u programu koji je zapravo trebao pomoći umnožavanju “radikalnih islamista”.

Steele, veteran Specijalnih snaga SAD-a, postavljen je da pomogne pri organiziranju paravojnih skupina u Iraku. U to su vrijeme CIA i Pentagon željeli u Iraku stvoriti šijitsku miliciju kao snagu protiv nacionalista sekularne stranke Baath odanih Saddamu Husseinu do- puštajući im da se pridruže iračkim sigurnosnim i policijskim snagama uključujući Komandose specijalne policije60 (SPC). SPC je uključivao bezbrojne, istrenirane članove postrojba Badr koje su postavljene u Iran 1982. godine kao vojno krilo Vrhovnoga vijeća za islamsku revoluciju u Iraku61 (SCIrI).

Steele je bio veteran kreiranja krvavih, podlih ratova poput onoga u Salvadoru, a i drugdje. Kao američki vojni savjetnik u Salvadoru je 1980. godine organizirao ono što je poslije nazvano “prljavim ratom”. U tome ratu desničarska vlada koju je podupirao Washington borila se protiv ljevičarskih pobunjenika u dvanaestogodišnjem sukobu koji je počeo 1980. i koštao života više od 70.000 osoba, uglavnom civila, ubijenih u zemlji od samo šest milijuna stanovnika.

Desničarski “vodovi smrti” koje su organizirali Steele i Specijalne snage odgovorni su za najveći dio ubojstava i mučenja u Salvadoru uk- ljučujući, prema izvješću Amnesty Internationala iz 2001., “pogubljenja prijekim sudom, druga protuzakonita smaknuća,‘nestajanja’ i mučenja… Mete Specijalnih snaga bila su cijela sela, a njihovi stanovnici usmrćiva- ni.” James Steele vodio je skupinu od 55 pripadnika Specijalnih snaga, “savjetnika” salvadorske vojske.

Godine 2004. James Steele je na osobni poziv ministra obrane izronio u Iraku kako bi primijenio svoje jezive vještine. Steele je od- govarao izravno rumsfeldu, a ne uobičajenom zapovjednom lancu što je krajnje osobita praksa. On je također bio dugogodišnji prijatelj i suradnik Davida Petraeusa koji je tada bio nadležan za nekonven- cionalne ratne operacije u Iraku i, kako se poslije pokazalo, tamošnje centre za mučenje.

Adnan Thabit, zapovjednik iračkih komandosa specijalne policije, bio je nadležan za ubojiti mučiteljski stroj koji je Steele organizirao. Petraeus je odlučio da Adnanovi komandosi trebaju dobiti sve oružje, streljivo i zalihe koje su tražili i imenovao Steelea za rad s njima. Tek je 2013. godine jedan novinski članak otkrio kako su Petraeus i Washi- ngton bili posve svjesni Adnanova i Steeleova stvaranja mreže centara za mučenje diljem Iraka među kojima je bio i Abu Ghraib. Ti centri za mučenje nisu uspjeli požnjeti doslovce nijednu vrijednu informaciju unatoč tvrdnjama o suprotnom, ali su izravno nahranili duboku mržnju i odvratnost prema nazočnosti američkih snaga ondje. Oni su također posijali sjeme za sunitsko-šijitski rat koji je uslijedio.