Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Antisemitizam’ u kojoj se Pierre-André Taguieff bavi rodoslovljem i tipologijom onog što se učestalo i nepropisno naziva antisemitizmom i prokazuje kako su se generirali, a post hoc i pravdali, različiti oblici antižidovskih praksi
Posljednja dva desetljeća XIX. stoljeća riječ “antisemitizam” upotrebljava se u većini zapadnih zemalja kao generički pojam koji označava skup diskursa, predodžbi i vjerovanja, institucionalnih praksi i oblika koji, promatrani kroz povijest, imaju tu zajedničku crtu da očituju neprijateljstvo spram Židova, njihovih religijskih vjerovanja i njihova načina života. To se neprijateljstvo društveno očituje diskriminacijom ili progonima s namjerom da ih se ponizi, terorizira, izolira ili protjera. Ono je promjenjiva intenziteta, društvene vidljivosti i ideološke prihvatljivosti. Često je, kod pojedinačnih aktera, pomiješano sa strahom ili fobijom, mržnjom, resantimanom ili prezirom, u različitoj mjeri. Kao što je zapisao Jean-Paul Sartre u svojim Promišljanjima o židovskom pitanju (1946.), antisemitizam je “ujedno i strast i pogled na svijet”…
Komentari