Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Njemački život’ u kojem Brunhilde Pomsel opisuje svoje susrete s jednim od najvećih zločinaca u povijesti Josephom Goebbelsom za kojeg je radila kao stenografkinja i tajnica u Ministarstvu propagande Trećega Reicha
Ubrzo je palo raspoloženje kako u Ministarstvu promidžbe tako i u cijeloj zemlji. Nije bio načet samo moral već je pukla i opskrba. Situacija se zaoštrila. Nakon Staljingrada i gubitaka koje je pretrpjela vojska, sve se promijenilo. Osjetili smo to i u ministarstvu, premda je prvih mjeseci sve još bilo divno. Nakon početnih dvojbi tamo mi se jako dopalo. Kao i sve što je išlo uz taj posao, lijep namještaj, ugodni ljudi. Ali sve se to urušilo. Kompletno se raspoloženje promijenilo. Premda Staljingrad uopće nisu napuhali, nego su to pokušali prikazati kao nevažnu stvar. Ali to im nije pošlo za rukom.
Zatim se rat zaista zahuktao. Goebbels je sada češće bio u Promiju i šepesao svojim uredom. Nije mogao sakriti da šepa. U ono vrijeme liječnici nisu mogli to što se može danas. Sad bi se to riješilo tako da se ništa ne bi ni primijetilo. No njegovo se šepanje nije moglo previdjeti. Došepao bi do ureda i bez obzira na fino odijelo, koje mu je dobro pristajalo, vidjelo se da šepa. Bilo nam ga je pomalo žao. Ali sve bi to nadoknadio svojom nevjerojatnom arogancijom i sigurnošću. Nekoć su ga na fotografijama često prikazivali na kamionu s drugima, kako vrbuje za Hitlera, a na glavi je imao neku kapu. Izgledao je grozno. A sada bi u ured ušetao kao gospodin. I nisam nikad doživjela da je ispao iz uloge. Jer ponekad bi kod njega bili ljudi – to lako možete zamisliti – s kojima bi vodio itekako oštre diskusije. Sjećam se da smo samo jedan jedini put svi rekli: “Stvarno je urlao.” Na nekoga se izderao. To nam se svima činilo nevjerojatno. To je bilo jedanput i nikada više. Bio je, kako se kaže, suzdržan čovjek i uvijek pribran…
Komentari