Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Oči Zagreba’ austrijskog književnika i kritičara Karl-Markusa Gaußa koji piše o svom doživljaju Zagreba u doba socijalističke Jugoslavije, za vrijeme vladavine Franje Tuđmana te danas, u Bandićevoj eri
Kad sam dvanaest godina nakon svoga prvog posjeta opet došao u Zagreb, iz izloga trgovine gledao me je predsjednik države. Rat koji je srpsku vojsku doveo nadomak Zagreba tek se nedavno bio završio i pojedini stanovnici s kojima sam o tome razgovarao uzrujavali bi se kad bi se sjetili sirena koje zavijahu čim bi se približila neprijateljska letjelica. U mornarici i u zrakoplovstvu Jugoslavenske narodne armije zapovjednici obično bijahu hrvatski generali. U ljeto 1991. međutim dvije su bombe pogodile predsjedničku palaču, očito bačene s ciljem da ubiju hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, koji je tek igrom slučaja preživio taj napad. Četiri godine potom rakete su pogodile Hrvatsko narodno kazalište, u kojem se upravo održavala baletna proba, starački dom i dječju kliniku, napad u kojem je šest ljudi izgubilo život. Hrvatska je 1991. bila istupila iz federacije jugoslavenskih socijalističkih republika, te za samo nekoliko tjedana u napadu srpskih trupa izgubila trećinu državnoga teritorija; ogorčenim protuudarom, nekoliko godina potom, vratila je izgubljeni teritorij. Užas je još čučao u ljudima, no neki bijahu užasnuti i zbog toga što se njihov grad tako brzo naviknuo na izvanredno stanje koje mu je nametalo neku vrstu trajne pripravnosti. Rat je pobjedonosno priveden kraju, ali se grad ideološki naoružavao i društveni se život preoblikovao u nacionalni…
Komentari