Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Eduard Ševardnadze – kratka biografija’ u kojoj autor Duje Jakovčević piše o političkoj djelatnosti bivšeg sovjetskog ministra vanjskih poslova koji je odigrao veliku ulogu u nuklearnom razoružavanju svjetskih supersila, u povlačenju sovjetske vojske iz Afganistana kao i u ponovnom ujedinjenju Njemačke
Daleko od očiju javnosti, u sjeni priprema za potpisivanje sporazuma o projektilima srednjeg i kraćeg dometa, rastao je prvi izazov koji će doživjeti vlast Gorbačova. Izvorište nastajućeg sukoba nalazilo se u njegovu odnosu s prvim sekretarom moskovskoga gradskog komiteta, Borisom Jeljcinom. Jeljcin je podržavao Gorbačovljev program perestrojke, ali mu se njezin krajnji cilj činio nejasnim i neodređenim. Kao kandidat za člana Politbiroa, Jeljcin je imao još više zamjerki na način rada izvršnog tijela Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Povremene Gorbačovljeve primjedbe na stanje u Moskvi pomalo su ga pogađale kao prvog čovjeka partijske organizacije sovjetskoga glavnog grada, dok je istovremeno smatrao kako se odluke u Politbirou donose naprečac, bez prave rasprave i pod emocionalnim pritiskom, u čemu je po njemu prednjačio Ligačov. Jeljcinu je zato izgledalo kao da se iza novih lozinki o perestrojki, demokratizaciji, ubrzanju, glasnosti i pluralizmu zapravo i dalje krije stari način razmišljanja. Uz tek nekolicinu iznimki, poput premijera Nikolaja Rižkova, glavnog mislioca perestrojke Aleksandra Jakovljeva, ali i svojega političkog protivnika Vladimira Dolgiha, Jeljcin je bio nezadovoljan i velikom većinom članova Politbiroa. Kao pučki tribun koji je oštro kritizirao materijalne povlastice sovjetske partijske elite, Jeljcin je Gorbačovu i njegovoj supruzi Raisi jednako zamjerao život u luksuzu. Svi su se njegovi prigovori konačno slijevali u jedinstveni zahtjev da u politici perestrojke prvenstvo treba pripasti političkim nad ekonomskim promjenama. Spoj ovakvih Jeljcinovih stavova i njegove prenagljene naravi bio je poput prave tempirane bombe u samim temeljima novoga sovjetskog rukovodstva koja je svakim danom sve brže otkucavala…
Komentari