Nacional prvi donosi ulomak iz knjige australskog novinara Todda Spehra ‘Dražen – život i ostavština košarkaškog Mozarta’ koja u hrvatske knjižare dolazi 17. listopada, a govori o neponovljivom sportskom duhu i viziji šibenskog genija
Početkom ljeta 1992. godine hrvatska muška košarkaška reprezentacija sastala se u Slovenskim Konjicama, na sjeveru Slovenije. Došli su onamo kako bi se pripremili najprije za Europski olimpijski kvalifikacijski turnir u španjolskoj Zaragozi, a zatim i za Olimpijske igre u Barceloni, koje su trebale početi u srpnju. Unatoč tomu što je to bio prvi hrvatski reprezentativni sastav, koji dotad nije odigrao ni jedan službeni susret, članovi momčadi dobro su se poznavali. Izvrsne jugoslavenske momčadi prijašnjih nekoliko godina, uz iznimku Divca i Paspalja, uglavnom su bile sastavljene od Hrvata poput Dražena, Kukoča, Rađe i Vrankovića. Kako je momčad složena na brzinu i kako je prije kvalifikacijskog turnira uspjela odigrati tek nekoliko prijateljskih susreta, to što se igrači otprije poznaju bilo je vrlo bitno.
Tijekom priprema, nad svakim se pojedinim igračem nadvijao oblak rata koji je bjesnio kod kuće. Rat je bio stalno prisutan u njihovim životima, pratio ga je strah da svaki novi dan može donijeti bolne i nepromjenjive događaje. Igrači su međusobno stalno razgovarali o tome, pitajući se kada bi rat mogao završiti. Razgovarali su o prijateljima i članovima obitelji koji su iz prve ruke prolazili svu brutalnost rata, čime su igrači posredno osjećali svu njegovu ružnoću…
Komentari