Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Pandemija COVID-19 i rat Rusije protiv Ukrajine’ u kojem politolog, sociolog i profesor političkih znanosti Anđelko Milardović piše o američkom diplomatu koji je, ubrzo nakon raspada SSSR-a, upozoravao na aktualni rat

Rat u Ukrajini ima geopolitičku dimenziju. Svjetski mediji pišu o geopolitici Rusije u odnosu na Ukrajinu. Ovdje ćemo pokušati odgovoriti na pitanje što je geopolitika i što je geopolitika Rusije. Riječ geopolitika dovodi se u svezu sa švedskim politologom Rudolf Kjellénom (1864.-1922.). On je tu riječ prvi put upotrijebio 1900. godine. Geopolitika je u strukturi političkih znanosti politološka disciplina. Oblikovala se na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Jedna od ideja geopolitike je ideja „velike moći“. Ta se ideja odnosi na države, njihove realne i konstruirane geopolitičke prostore, njihove interese, ciljeve unutar nekih drugih država ili prostore što ih nazivaju svojom „interesnom sferom“, i ideju svjetske moći (Weltmacht). Potonjoj teže SAD, Rusija, Kina, Indija te najmoćnije zemlje Europske unije, sa svojim geopolitičkim ciljevima. Danas je riječ geopolitika u uporabi, kako u znanstvenim raspravama, tako i u medijskim napisima, kao borba za preraspodjelu životnih resursa, hrane, vode, energenata, stanovništva i teritorija Riječ je o vlastitom pojmu geopolitike.

Ovi pojmovi su u intenzivnom znanstvenom i medijskom opticaju u slučaju rata u Ukrajini. Velike sile kao akteri velike moći definiraju svoje geopolitike. Svaka definicija koju proizvode geopolitički akteri uzima u obzir vlastiti prostor, količinu tehnološke, ekonomske, energetske, vojne, demografske i diplomatske moći s idejom dominacije u nekoj makroregiji svijeta koju se doživljava svojom interesnom sferom. Koliko je država, toliko je geopolitika. Uključujući rusku koja je ovdje predmet introspekcijskog uvida u rusku političku općenitost.Čitanje geopolitike Zbigniewa Brzezinskog 2022. iz obzora 1993. i 1997.godine

Markeri geopolitike globalnog doba na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće podastrijeti su u djelu vodećeg američkog politologa poljskoga plemićkog podrijetla Zbigniewa Brzezinskog. Njegova dva djela koja će ovdje biti predmetom politologijske analize predstavljaju duh vremena (Zeitgeist) globalnoga doba i previranja determiniranih velikom transformacijom svijeta i globalizacijom kao nastavkom njegove modernizacije.

Pokušajmo postaviti vremenski okvir pojavljivanja dviju njegovih temeljnih politologijskih knjiga. Prva se pojavila 1993., a druga 1997. Ove dvije temeljne knjige obilježavaju geopolitiku globalnog doba i globalizacije, vremenski su se pojavile poslije Hladnoga rata obilježenog sukobom ideologija liberalno-demokratskog Zapada i totalitarnog Sovjetskog saveza, s njegovim satelitima u Istočnoj Europi, Aziji, Latinskoj Americi, Kubi i tako dalje.

Glede vremenskoga okvira čitanja geopolitike Zbigniewa Brzezinskog, dolazimo do uvida u promjenu međunarodne političke paradigme 1989.-1991. U tom intervalu otvorena je tranzicija koja je značila kraj SSSR-a te njegovih satelitskih poredaka u Istočnoj i Srednjoj Europi. Kolaps SSSR-a 1991. u fokusu je geopolitičke analize Zbigniewa Brzezinskog.

Riječ je o epohalnom povijesnom događaju obilježenom propašću sovjetskog carstva kao nastavku Romanovih samo u sovjetskoj euroazijskoj inačici, nalik mongolskom carstvu, kako veli Zbigniew Brzezinski.

Čini se da je Zbigniew Brzezinski 1993. i 1997. godine ‘pogodio’ što će se događati oko i s Ukrajinom u odnosu na rusku konstrukciju zamišljenih geopolitičkih prostora

Kolaps Sovjetskog Saveza, Zbigniew Brzezinski tumači kao geopolitički slom stare hladnoratovske paradigme s Amerikom i sovjetskom Rusijom kao dominantnim akterima i konkurentima u doba Hladnoga rata. Taj je geopolitički slom proizveo „geopolitičku crnu rupu“ i novu geopolitičku paradigmu u nastajanju.

Čitanjem knjiga Zbigniewa Brzezinskog Izvan kontrole: Globalna previranja uoči 21. stoljeća (Out of Control: Global Turmoil on the Eve of the 21st Century, 1993.) i Velika šahovska ploča (The Grand Chessboard: American Primacy and Its Geostrategic Imperatives, 1997.), u kontekstu rata u Ukrajini 2022. dolazi se do uvida u genijalnost autora. On je iz perspektive 1993. i 1997. anticipirao moguće događaje u Ukrajini i oko nje s velikom točnošću. Kad je objavio ove dvije knjige iz geopolitike, zapravo je predvidio i anticipirao mogućnost rata u Ukrajini, isto kao Samuel P. Huntington u knjizi Sukob civilizacija.

Genijalnost/ingenioznost Brzezinskom i Huntingtonu nitko ne može poreći. Pored genijalnosti bili su pripadnicima američke intelektualne/politološke elite, i dio „američkog establishmenta“, upućeni u američke geostrategijske, geopolitičke projekcije i scenarije na rok od trideset ili pedeset godina. Dakle, što se želi reći? Kad se čitaju dvije citirane knjige Zbigniewa Brzezinskog Izvan kontrole i Velika šahovska ploča, iz perspektive rata u Ukrajini 2022. godine, čini se da je Zbigniew Brzezinski 1993. i 1997. godine „pogodio“ što će se događati oko i s Ukrajinom u odnosu na rusku konstrukciju zamišljenih geopolitičkih prostora.

Tolika je frapantna sličnost njegovih geopolitičkih analiza iz 1993. i 1997. godine. Toliko sukladnih s ratom u Ukrajini 2022. godine. S te točke motrišta možemo još jednom konstatirati ingenioznost autora, ili se prikloniti tezi da je ovdje riječ samo o politologijskom prepričavanju američke geostrategije i geopolitike na dugi rok u čijem je pisanju, vjerojatno, sudjelovao i sam Zbigniew Brzezinski? Ako je to točno, onda Zbigniew Brzezinski znanstvenu analizu pretače u američku strategiju, da bi se knjigama opet vratio u politologijski znanstveni diskurs? Ili politologijsku lađu! Ostavljamo prostora za takvu vrstu metodološke igre odnosno kombinaciju znanosti i politike, politike i znanosti što u politologiji nije uopće rijetkost.

Slijedi analiza njegove dvije citirane knjige s posebnim osvrtom na Rusiju, Ukrajinu i Euroaziju, kao metu Hitlera i Staljina za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su dva socijalizma, njemački nacionalni i onaj sovjetski dogovorili istiskivanje Sjedinjenih Američkih država iz Euroazije, kako piše Zbigniew Brzezinski u knjizi Velika šahovska ploča. No, krenimo redom!

Zbigniew Brzezinski: Izvan kontrole (1993)
Rusija, Ukrajina i Euroazija

Glede ove knjige, pitamo se, što je pisac htio reći? U Uvodu skreće pozornost na njen karakter. Zatim definira glavnu postavku ove knjige. Autor definira tri dominantna pitanja u ovoj knjizi. Nas ovdje u našoj analizi zanima njegovo drugo pitanje. „Kakav bi svijet mogao biti u dvadeset prvom stoljeću glede doktrine i geopolitike?“ Glede geopolitike Brzezinski kaže: „U geopolitici rezultat će biti jačanje euroazijskih regionalnih sukoba koji su posljedica raspada Sovjetskog Saveza.“ U analitičkom postupku nas ovdje dalje zanima IV. odjeljak njegove knjige pod naslovom Dvojbe globalnog poremećaja. Na samom početku Brzezinski pokušava definirati „najvažniji događaj našega doba“. Glede izazova globalnom poretku, Brzezinski, među ostalim navodi, one „geopolitičke naravi“ što se referiraju ponajprije na „slom Sovjetskog Saveza“. To je epohalni događaj koji je utjecao na promjenu stare geopolitičke slike svijeta iz doba Hladnoga rata. U slomu Sovjetskog Saveza Brzezinski prepoznaje jedan tip geopolitičke preoblike. Na jednom mjestu kaže: „Slom Sovjetskog Saveza preobrazio je ́srcé Euroazije u geopolitički zrakoprazni prostor (…) postao je povijesna crna rupa: njegova nedavna prošlost sporna je kao i njegova bliska budućnost.“ Gledajući dugoročno, taj bi prostor, kako Brzezinski kaže, mogao biti izvorom opasnosti. Ili: „ Dugoročno, to bi stanje moglo biti izvorom velikih političkih opasnosti.“

Brzezinski dalje dijagnosticira nestanak sovjetskog ruskog carstva u kontinuitetu s prethodim ruskim carstvom na području Euroazije: „Već smo zaključili da je slom Sovjetskog Saveza značajna ideološka prekretnica. On je označio jedan još važniji povijesni događaj: kraj trostoljetnog ruskog carstva. To je carstvo vladalo najvećom nekretninom na svijetu, a njegov zemljopisni položaj u „srcu“ Euroazije značio je da njegov utjecaj i moć zahvaća zapadne, istočne i južne rubove tog kontinenta“.

Kako Brzezinski vidi slom toga carstva u odnosu na Srednju Europu, Baltik i Ukrajinu? Smatra da će ti geopolitički identiteti težiti identifikaciji sa Zapadom i otklonu od „ruskog mede“. Doći će do geopolitičkoga zaokreta koji će biti izazov Rusiji u smislu velike iritacije s frustracijama zbog gubitka teritorija iz sovjetskog doba, što će prerasti u permanentnu agresiju spram „bliskog susjedstva“. Budući da je raspad Sovjetskog Saveza ostavio veliku rusku manjinu u Ukrajini, poglavito na istoku Ukrajine, Zbigniew Brzezinski 1993., anticipira i „pogađa“ mogućnost pobune i separacije ruske manjine na istoku Ukrajine. Brzezinski dalje lamentira o mogućnosti Rusije da i u minimalnom okviru demokracije odnosno njezinu iliberalnom modelu, a zapravo orijentalnoj despociji, u postsovjetskom stanju, ponovo zajaše ruskog imperijalnog vranca. Za Putinove vladavine Rusija je zapravo krenula u tom pravcu, na put bez povratka. Putinov put bez povratka! Taj će pravac biti zacrtan u novoj ruskoj geopolitičkoj doktrini pod Putinovom patronažom. Zbigniew Brzezinski nije mogao predvidjeti Putina. Ali je „namirisao“ mogući pravac kretanja Rusije s dvjema mogućnostima; postati „prava postimperijalna država“, u redu europskih država, ili se odlučiti na povratak „carske veličine“ (Zbigniew Brzezinski). Danas je prvo otpalo, a drugo se pokušava realizirati u sklopu nove ruske geopolitike fokusirane na Euroaziju. Ali ni to ne ide glatko kako je veliki imperator zamislio. Brzezinski dalje skreće pozornost na plamene jezike „ruskog nacionalizma“.

Suvremeni ruski nacionalizam u vidu Ruskoga svijeta ozbiljno instrumentalizira ruske manjine u drugim samostalnim državama nastalim kolapsom Sovjetskog Saveza za svoje velikodržavne i imperijalne te amputacijske ciljeve. Prema Brzezinskom sigurno će izazvati reakcije nacionalizma, uključujući i ukrajinski, koji neće pristati na zahtjev ruskog nacionalizma. Podražaj-reakcija! Ili: Tante za kukuriku! I sada nešto što je toliko podudarno s ratom u Ukrajini i ruskom idejom obnove carstva; prema Brzezinskom: „Politika obnove carstva osudila bi Rusiju ne samo da ponovno postane autokratska država, nego i Ruse na dug, širok i potencijalno beskrajni sukob. Rusija bi se našla u klasičnom začaranom krugu.“ To je rekao 1993. godine, dok tomu danas 2022. naprosto svjedočimo ratom u Ukrajini. Rat u Ukrajini mogao bi biti „potencijalno beskrajni sukob“ (Zbigniew Brzezinski). Brzezinski nadalje tumači rusku nacionalističku koncepciju „velike moći“ s idejom Moskva kao Treći Rim. Interpretira mišljenje intelektualne manjine u Rusiji koja bi Rusiju voljela vidjeti u Europi, a ne u Euroaziji. No, ipak je riječ o manjini, dok je vladajuća politička elita bliža Euroaziji. Većina je zaluđena idejom velike ruske moći!

Rusko pristajanje uz koncept europske Rusije, značio bi, kako Zbigniew Brzezinski kaže: „Gubitak dijela ruskog identiteta jer je ona između nacije-države i civilizacije.“

Već spomenuti ruski nacionalizam pojavljuje se i u svojem fašističkom obliku. Tema ruskog fašizma još je jedno analitičko mjesto u knjizi Izvan kontrole (1993.) Brzezinski piše o „uskrsnuću fašističkog feniksa u Rusiji“ koji svoje utemeljenje ima kod ruskog filozofa-fašista Ivana Iljina, tog filozofa koji tvrdi da je „Bog Rus“ i Aleksandra Dugina, bližeg nacional-boljševizmu, kojima se nadahnjuje drug Vladimir Vladimirovič Putin. Važno je da Rusija u Ukrajini vodi borbu protiv „neonacizma“, dok svojom vojno-političkom tehnologijom amputira dijelove Ukrajine, koristeći rusku manjinu za velikodržavne ciljeve, baš kao što je fašistička Italija koristila svoju manjinu u Dalmaciji/Hrvatskoj kako bi postigla svoje fašističke ciljeve. Slično su postupali neki iz „bliskog susjedstva“, odnosno „komšiluka“ za vrijeme raspada Jugoslavije. Politička metodologija je identična, samo su mjesta radnje i akteri različiti, ali su idejama povezani „pupčanom vrpcom“.

Zbigniew Brzezinski: Velika šahovska ploča (1997)Euroazija, Rusija i Ukrajina (II)

Postoje knjige kojima se često vraćamo. Neki događaji tjeraju nas na drugo čitanje pročitanoga. U našem slučaju, zanimljivo je nakon prvog čitanja 1998. po drugi puta pročitati knjigu Zbigniewa Brzezinskog Velika šahovska ploča. Drugo je čitanje motivirano ruskom agresijom na Ukrajinu. U ovoj analizi u fokusu je koncept Euroazije i pozicija Rusije, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država. Odmah na početku knjige Brzezinski pokušava situirati Euroaziju smjestivši ju odmah u sklop svjetske moći. U njezinom prostoru susreću se različite svjetske sile.

Ona, gospođa Euroazija „zadržava svoj geopolitički značaj”. Što zapravo predstavlja? Zbigniew Brzezinski u Predgovoru kaže da ona predstavlja „šahovsku ploču“ ili prostor „velike igre“ globalnih sila, borbe za nadzor nad Euroazijom, jer onaj tko nju nazire, nadzire Svijet. U slobodnoj interpretaciji Zbigniewa Brzezinskog ona je „centar svijeta“. Pa ćemo vidjeti kako se raspadom Sovjetskog Saveza mijenja geopolitika Rusije s orijentacijom na Euroaziju. Manje Europu, koju se različitim ruskim tehnikama nastoji dekonstruirati ili demolirati radi smanjenja njezine moći. No, krenimo s analizom prvog poglavlja knjige Velika šahovska ploča.

Zbigniew Brzezinski dalje raščlanjuje ulogu Amerike u Euroaziji, te poziciju Rusije i Ukrajine. Glede demografske anatomije Euroazije i rudnih/prirodnih bogatstava, Brzezinski naglašava njezin ogromni potencijal. Zatim skreće pozornost na značenje Euroazije u kontekstu planetarne moći. U nastavku se fokusira na pitanja „geopolitike“ i „geostrategije“. Iznosi staru tezu o značenju „političke geografije” u „međunarodnim odnosima”. K tomu navodi različite teorijske i praktične primjere. Propituje relaciju geopolitike i Euroazije u kon-tekstu geopolitičke dominacije glavnih igrača, stavljajući Ameriku u središte. Nadalje, pokušava definirati „geostrateške igrače“ i „geopolitičke osi“. Tko su aktivni geostrateški igrači? Zbigniew Brzezinski kaže: „Aktivni geostrateški igrači su države koje imaju sposobnost i nacionalnu volju za primjenu moći ili utjecaja preko svojih granica s ciljem mijenjanja – u mjeri u kojoj to utječe na američke interese – postojećih geopolitičkih odnosa. Dakle, imaju potencijale ili predispozicije da budu geopolitički nepredvidive.“

Brzezinski nije mogao predvidjeti Putina. Ali je ‘namirisao’ mogući pravac kretanja Rusije s dvjema mogućnostima; postati ‘prava postimperijalna država’ ili se odlučiti na povratak ‘carske veličine’

U nastavku definira značenja „geopolitičke osi” i „geostrateške osi”pokušavajući klasificirati igrače po „geopolitičkoj osi” kao što su „Francuska, Njemačka, Rusija, Kina i Indija, veliki i aktivni geostrateški igrači (…) Ukrajina, Azerbajdžan, Južna Koreja, Turska i Iran imaju ulogu značajnih geopolitičkih osi, iako su i Turska i Iran – do neke mjere, i u skladu sa svojim ograničenim mogućnostima – i geostrateški aktivne.

Fokusirajmo se sada na Rusiju i Ukrajinu u okviru diskursa o Euroaziji. Rusiji dodjeljuje status „važnog geostrateškog igrača” te da „ostaje značajnim igračem, usprkos činjenici da je ostala bez nekih svojih dijelova i bez ključnih polja na euroazijskoj šahovskoj ploči” Koji status pridaje Ukrajini na „velikoj šahovskoj ploči”? Zbigniew Brzezinski kaže: „Ukrajina, je nov i vrlo važan prostor na euroazijskoj šahovskoj ploči”. Ukrajina je na toj euroazijskoj šahovskoj ploči meta i mogući plijen imperijalne Rusije. No, Ukrajina je dio zapadnih geopolitičkih interesa, poglavito Amerike u kontekstu širenja NATO-a na istok, što Rusija doživljava kao ugrožavanje svojih nacionalnih interesa, pa ulazak Ukrajine u NATO vidi kao direktnu opasnost za Moskvu.

U četvrtom poglavlju knjige Velika šahovska ploča pod naslovom Crna rupa analizira geopolitiku raspadom Sovjetskog Saveza u odnosu na Euroaziju. Važno je istaknuti misao da je kolaps SSSR-a uzrokovao „geopolitičku konfuziju monumentalnih razmjera“ (Zbigniew Brzezinski). Nadalje, samostalnost Ukrajine generirala je većim dijelom u Rusiji političko-identitetski lom, s jedne strane, a s druge neprežaljenost nad ukrajinskom samostalnosti kao novom geopolitičkom realnosti, koju je Rusija uzgred priznala, ali ju je sustavno potkopavala, a da bi je 2014. i 2022. pokušala „dokrajčiti“ u „specijalnoj vojnoj operaciji“, boreći se s „neonacizmom”, nastupajući s idejom oslobađanja Ukrajine od „neonacista”.

Uvijek se treba pribojavati ovakvih „osloboditelja” koji „oslobode”, pa onda instaliraju svoje marionetske vlade koje su gore od onih koji ih nameću. Naprosto korumpirana i izdajnička ološ svoga naroda! A takvih je u povijesti bilo previše! Zbigniew Brzezinski na nekoliko mjesta u knjizi pokazuje rusku bol nad gubitkom Ukrajine, koji tumači kao „ključan geopolitički gubitak za rusku državu.”

Ruski gubitak Ukrajine stjecanjem njezine neovisnosti u geopolitičkim igrama na velikoj šahovskoj ploči značio je priliku za Sjedinjene Američke Države, ali i potihu nadu ruske političke i ekonomske oligarhije u povratak Ukrajine pod toplo krilo majčice Rusije (Mother Russia). Kolapsom SSSR-a Rusija je doživjela geopolitički ideologijski slom. Trebalo je pronaći supstitut sovjetskoj ideologiji marksizma-lenjinizma „realnog socijalizma” u svrhu geopolitičke obnove i nove identifikacije. Tko što jesmo MI Rusija?

Rusija je pronašla novu geopolitičku ideologiju euroazijanizma. Ona joj je dala novi smjer u okviru nove ruske geopolitike. Zbigniew Brzezinski ispravno dijagnosticira genealogiju ruskog euroazijanizma konstatirajući da ta ideologija nije nešto posvema novo što se pojavilo u postsovjetskom razdoblju, već ima svoj stoljetni kontinuitet u ruskoj filozofiji i društvenim znanostima. Krenulo se s idejom konstituiranja nove kulture koja „neće oponašati europsku civilizaciju.”

U kojoj su korelaciji obnovljena ideologija euroazijstva i Ukrajina kao zemlja „bliskog susjedstva”. Zbigniew Brzezinski kaže: „Bez Ukrajine, kao što je već rečeno, imperijalno oživljavanje, temeljeno bilo na ZND-u, bilo na euroazijanstvu, nije predstavljalo održivu mogućnost. Imperij bez Ukrajine značio bi, s vremenom, azijatizaciju Rusije i njeno udaljavanje od Europe.” Ratnom agresijom na Ukrajinu 2022. Putinova se Rusija, ne Rusija generalno (tu je differentia specifica između Rusa/Rusije i Putinove Rusije), definitivno „odlijepila” od Europe, približivši se u svojim geopolitičkim imperijalnim ciljevima Aziji/Euroaziji. Nitko ne želi imati ozbiljna posla s Putinovom Rusijom jer je uvela silu kao komunikacijsku valutu u međunarodnu zajednicu, a ne žele je žarko niti u ruskim asocijacijama tipa Euroazijske (ekonomske) unije, u kojoj igra ulogu hegemona.

Na kraju čitanja dviju knjiga Zbigniewa Brzezinskog Izvan kontrole (1993.) i Velika šahovska ploča (1997.) valja reći da one predstavljaju opis geopolitičke paradigme u globalno doba, doba kraja Hladnoga rata, kolapsa SSSR-a i pojave „geopolitičke crne rupe” u prostoru Euroazije, kao prostoru svjetske moći (Weltmacht).

S druge strane, mnogi ulomci u njegovoj geopolitičkoj analizi anticipiraju događaje u Ukrajini, rusku poziciju, te poziciju Ukrajine koja se nastoji oduprijeti novim ruskim imperijalnim ambicijama upisanim u novu rusku geopolitiku, u kojoj bez Ukrajine Putinova Rusija ne može obnoviti „carstvo” jer je to carstvo bez Ukrajine na euroazijskoj ploči tek puki kremaljski sanak u besanim zimskim noćima kad se temperatura u Moskvi spusti na minus dvadeset i pet ili više. Dakle, sanak!

U takvim uvjetima svaki san je težak. Poglavito kad se razdani i malo bolje vidi realni svijet. Putinova Rusija u velikim je geopolitičkim snovima. Za tumačenje snova valjalo bi pozvati Sigmunda Freuda. Možda bi veliki Freud pokazao što se to zbiva s Putinovom Rusijom? Sada nam u nastavku valja nešto reći o konstrukciji ruskih geopolitičkih prostora.

O konstrukciji ruskih geopolitičkih prostora

U novije vrijeme geopolitika Rusije fokusirana je na prostor Euroazije. Glede te fokusiranosti u akademskim i političkim krugovima događa se geopolitički zaokret prema obnovljenoj ideologiji novog euroazijanizma. Svoj doprinos u pogledu intelektualne konstrukcije ruskih „geopolitičkih prostora” dao je ruski geopolitolog i filozof Aleksandar Dugin. Geopolitički, Euroazija je bila dijelom koncept sovjetske politike, s obzirom na prostorni sastav federalnih jedinica bivšeg Sovjetskog saveza u čijem je sastavu bila Ukrajina. Geopolitički utjecaj sovjetske Rusije pod kontrolom Moskve vršio se i na članice Varšavskog pakta u Istočnoj Europi. Sovjetska ruska geopolitika utkana je u ideologiju starog, kasnije novog euroazijanizma.

To je ideologija „velike moći” i „ruskog životnog prostora” (Lebensraum).

Kroz povijest i suvremenost Balkan se uklapa u geopolitiku Rusije. U središtu svake geopolitike, uključujući rusku, nalazi se kategorija prostora omeđenog granicama nastalim kao rezultat povijesnog djelovanja aktera, nadasve ratovima. Prostor neke države s definiranim granicama unutar neke geografije predstavlja geopolitički položaj neke države. Potonji je determiniran upravo tim zadatostima unutar kojega prostora postoji organizirani autoritet vlasti. Definirani prostor s međunarodno priznatim granicama je prostor realistične geografije neke države.

Usporedno s realističkom geografijom postoji imaginarna, socijalno konstruirana geografija vođena idejom moći središnje vlasti u smislu proširenja vlastita teritorija. To može biti geopolitika neke države. Kad se u slučaju ruske amputacije ukrajinskog Krima ta amputacija dogodi, onda imaginarna geografija, kao geopolitički cilj, prerasta u novu realističnu geografiju ili realizirani geopolitički cilj. Velesile u pravilu imaju svoje dinamičke i varijabilne „geopolitičke prostore“.